d, smtgds - 2. dio
|
link za 1. dio Kad ti najmlađi članovi škvadre počinju govoriti vi "iz zajebancije", znaš da je odbrojavanje počelo. Ipak, sam sebe još u nekim situacijama uspiješ uvjeriti u suprotno: kad odbiješ zicera, govoriš sebi da se brineš o zdravlju; ako umjesto izlaska u grad odabereš pijanku s frendovima, znaš da se tako više zbližavate; dogodi li se pak da odbiješ pijanku s frendovima radi filmskog klasika na televiziji, znači da se uozbiljuješ. Logično. Ipak, nema ti spasa kad se usred pijanke ti i frend (gotovo istih godina) zagledate u prijenos otvaranja "Vinkovačkih jeseni". I ne samo to: povedete razgovor o tome kako to dobro izgleda, kako to glumci sjajno izvode, koliko je tek vremena, rada i truda trebalo da se sve to uvježba,… Najdojmljivije vam je kad se svi instrumenti – od samice, preko basa i gajdi do violina – jedan po jedan uključuju u svirku. A adrenalin raste dok noge skakuću po podu. Hej, odakle su ovi pjevači? Sjajno! Ili ne, pogledaj ovaj "Lado", kako ti ljudi prekrasno plešu, vidi se da su profesionalci,… Pa, jebote, koliki budžet imaju te "Vinkovačke jeseni", trebalo je to sve organizirati i platiti! E, tu – upravo tu. Tu shvatiš da si došao do vrha, a odatle možeš samo dolje! |