sonja
|
Rekao sam joj da Sonja može značiti i 'sanjalica', ali zapravo, Rusi tako najčešće odmilja zovu Sofije. Vjerojatno je zbog toga pristala otići sa mnom na kavu. Zvao sam je Sofija jer je bila starija od mene, a mudrost i iskustvo su zračili iz svake njezine kretnje. Doduše, možda mi se tada – u svom mom neiskustvu – tako samo činilo. Svaki naš susret, svaki izlazak izazivao bi sveopću pozornost. Malo mjesto. Usidjelica i student. Možete i pretpostaviti. Ispočetka nam je oboma bilo neugodno, ali nismo to htjeli priznati ni sami sebi, a kamoli jedno drugom. Nasreću, nakon nekoliko dana pojavio se novi trač, a mi smo pali u zaborav. Pozvao sam je na proslavu svog rođendana. Ne, neće doći; bit će joj neugodno u mladom društvu, dosadno jer nikoga ne poznaje, večer će nam oboma biti upropaštena. Uvjerio sam je da već poznaje većinu društva – doći će tek moji bliski prijatelji i njihove djevojke. Ušutjela je – i pristala. S vremena na vrijeme bih je pogledao tek da se uvjerim kako joj je drago što je ipak došla. Uvijek bi mi vratila pogled i nasmijala se. Na kraju mi je na postavljeno pitanje odgovorila tek jednom rečenicom. Bilo je zanimljivo. Nasmiješila se. Ohrabren alkoholom u sebi i osmjehom na njoj, počeo sam govoriti. Što god bi mi palo na pamet. Bojažljiva pitanja i vesela otkrića, sramežljiva priznanja i otvorene ponude. Prekinula me. Ne možemo sada o tome razgovarati. Ustala je i otišla. Poželio sam krenuti za njom, ali nisam znao što bih joj rekao. Ostao sam razmišljati o onome što je rekla. Što bi to trebalo značiti?! Mlad sam, premlad za nju. Ne, tada ne bi ništa ni počinjala sa mnom. Nešto sam rekao ili učinio. Ne, odmah bi mi pokazala da sam je bilo čime povrijedio. Netko od mojih prijatelja joj je nešto rekao. Ne, to joj ništa ne bi značilo. Bio sam vidljivo pripit i mislila je da govorim ono što zapravo ne mislim. Ne, morala je znati zašto je želim vidjeti svaki dan. Ne znam. Reći će mi sama. Vidio sam je već sutradan. Nasmiješio sam se i pozdravio je. I ona se nasmiješila. Pogledala me kao da želi nastaviti prekinuti razgovor – ili mi se tako, u svom mom neiskustvu, samo činilo. Okrenuo sam se i otišao. Nikada neću znati što je to trebalo značiti. |