nevažne sitnice
|
Djevojke su drukčije: one razgovaraju o odjeći. Kod nas toga nema. Da bilo tko od nas pita bilo kojeg od nas što obući na večerašnji koncert, ovaj bi ga udostojio samo jednog ozbiljnog pogleda, ali ne i odgovora. Budući da sam odrastao sa trima starijim sestrama, to mi nedostaje. Kako ću znati zahtijeva li rođendanska zabava na koju mislimo upasti nešto svečaniju odjeću ili ne? Je li to neki šminkerski ili pankerski tulum? Trebam li obuti nove tenisice ili one stare i izlizane? Hoće li košulja biti previše, ili da ipak izvučem onu majicu s angažiranim natpisom? Mislim,… tenisice sigurno… ili možda cipele…? U svakom slučaju, dogovor za koncert je postignut: nalazimo se u 21 sat u Mondenom okupljalištu; kad se skupimo, krećemo; voze Baz i Marko. Otuširao sam se i otvorio ormar. Hm… Dakle, ne mogu ići u novim japankama jer bi mi moglo biti hladno. Da mi ne bude hladno, moram obuti čarape i tenisice. Ako imam tenisice i čarape, moram imati duge hlače (ne volim nategnute čarape i kratke hlače). Ne smijem obući traperice jer su tek oprane i trebalo bi ih glačati (za to je ipak prevruće). Znači, one lagane zelene hlače. Odlično, one se slažu s tenisicama. Sad mogu obući i košulju i majicu jer će tenisice odagnati ukočenost dobivenu košuljom i dati mom rokerskom imidžu mrvicu intelektualnog elitizma. Ipak, majica. Pod košulju bih morao obući potkošulju (da se znoj ne vidi na košulji), a tako bi mi zbilja moglo biti prevruće. Ona smećkasta majica baš ima neki bijelo-plavo-zeleni natpis pa ujedinjuje cijelu kobinaciju. Gledam se u ogledalo. Nije loše. Izgleda zapravo vrlo dobro: kao da sam otvorio ormar i uzeo prvo što mi je palo pod ruku. To zapravo šalje drugu podsvjesnu poruku: moj je ormar pun dobre odjeće. Relativno nenova, ali ne pretjerano nošena majica to potvrđuje. Bilo kako bilo, skupili smo se oko 21:20. Svi smo bili u majicama osim Tibora. Njegova nova košulja ponosno je sjala na hrabrim prsima. Kad sam ga vidio, pomislio sam da sam pogriješio, ali me pogled na ostale utješio. Sutradan smo ponovno išli na koncert. Odlučio sam obući košulju (ipak je subota, drugi i posljednji dan festivala, i tako dalje, i tako dalje,…) Opet smo se skupili u Mondenom okupljalištu poslije 21 sata. Ovaj put smo svi bili u košuljama, samo je Tibor imao majicu. |