ponedjeljak, 12.07.2010.
JEKA URLIKA IZ SEPTIČKE JAME
Čak i kada čovjek pobjegne iz pakla, i zaboravi ga, ne znači da ga sumporni smradovi pakla neće zapahnuti. Kemija Septičke Jame je kemija bojnog otrova. Dovoljna je koja molekula da šteta bude učinjena.
Danas sam saznala od jednoga valjda još ljudskoga bića koje se ostalo koprcati u Septičkoj Jami, da sam dobila svoju godišnju ocjenu rada. Ona meni ništa ne znači, jer sam u novoj priči, gdje je ona nula. Iako je ta ocjena kao takva za mene nula, jer znam da ne odražava stanje, zgodno je znati kakva je. Tek toliko, da se uvjerim kakva je protočnost među komorama i koje se kemikalije mogu tamo detektirati. Da ne duljim, saznah da su čovjekolika bića bila jako slabo ocijenjen, kolikogod ona bila radno pozitivno postavljena i radno izuzetno opterećena i konstruktivno prevladavala sve moguće i nemoguće prepreke i nedostatke, a posebno nikakvu, lošu ili nevoljnu suradnju s direktno nadređenima, te slabu međuljudsku klimu, bez topline solidarnosti i zajedništva, ali uz snažnu kemijsku energiju koja je sve pržila oko sebe, kao da se radi o zapaljenoj naftnoj bušotini,e tekućine i plinovi. Za čovjeka je ocjena dobar, što je za neradnog, pospanog, svadljivog, lajavog, zavidnog, zlobnog, lijenog, praznoglavog, površnog, sebičnog, kradljivog, podmuklog, lažljivog i samoživog vraga ocjena izvrstan. Sada je jasno da sam u Septičkoj jami mogla biti bolja, da sam samo malo pokušala biti vražja. Kako lako ne mijenjam životna opredijeljenja i kako ne žalim za prošlim (ne)prilikama, dobivenom informacijom sam si još jednom potvrdila kako su sve moje subjektivne i realne procjene bile objektivne i stvarne. Štoviše, možda je stvarnost Septičke Jame gora nego što sam shvaćala da je loša kada sam u njoj bila. Jer, atmosfera gušenja Septičke Jame, u mojoj je glavi još jedino ostavila moć rasuđivanja i analiziranja situacije i svega što se oko mene zbiva, koliko sam u mutnoj vodi mogla vidjeti i po mulju mogla napipati svojim ekstremitetima i osjetiti tijelom.
- 09:00 -
