historicart

Ove godine Mozaik knjiga objavila je knjigu "Tajni dnevnik Marije Antoanete", autorice Carolly Erickson.

Marija Antoanete je bila habsburška princeza i žena francuskog kralja Luja XVI. Bila je poznata po raskošnom životu u tijeku financijske krize u Francuskoj u 18. stoljeću, zbog čega je, kao i njezin muž, bila giljotirana.
Iako fikcija, roman prikazuje francusku kraljicu kao osjećajnu i moralnu osobu u vrijeme Francuske Revolucije.

Je li Marija Antoanete bila žrtva vremena i bi li neslavno završila da je vladala u današnje doba?
Oprašta li svjetina danas financijsku krizu?
Jer, francuski se seljaci krajem 18. st. nisu zadovoljili s izrekom: "neka jedu kolače".
...a nama danas u RH čini mi se ne smeta "salata od krumpira"!!

Tko je kriv Mariji Antoanete da je življela u krivo vrijeme na krivome mjestu

Vrijeme radnje: 2100 godina.
Mjesto i vrsta radnje: Učenici u školama pišu essay na temu RH na početku 21. stoljeća. Učenici trebaju obuhvatiti područja iz gospodarstva, kulture, politike i svakodnevnog života.
Što će učenici napisati?

Platon je rekao da je cilj države sreća svih građana, sreća zajednice; da se pravednost u državi sastoji u tome da svatko radi svoj posao, odnosno onaj za koji je sposoban, i da ne ometa druge u obavljanju njihova zadatka a protivno svemu ovome, država postoji samo po imenu.

...hm...ne učini li nešto vladajuća ekipa za razvoj ove zemlje čim prije, bojim se da će učenici u školama na kraju stoljeća moći pisati jedino o njezinom imenu........

Kako biti svoj?
Kako nikome ne podilaziti, ne biti potlačen?
Kako ne izgubiti svoju slobodu?

Odgovor imaju srednjovjekovni duborvački dokumenti!!

Dubrovačka Republika je svoje gospodarstvo, politiku i umjetnost gradila na vještoj pregovaračkoj diplomaciji sa svojim susjedima: Osmanlijskim Carstvom, Mletačkom Republikom, Bosanskim kraljevstvom i Ugarsko-hrvatskim kraljevstvom. Dok su ovi u okolici (na kopnu i na moru) ratovali i mirili se, Dubrovačka Republika je sa svima njima bila u dobrim odnosima i normalno se razvijala.
To je zato jer je Dubrovačka diplomacija još u 15. st. znala da je "sa svakim lijepo govoriti, ali ni sa kime zaozbiljno"!

Svatko od nas kada dođe u Dubrovnik želi prije svega vidjeti jezgru grOda na Stradunu.
Ali kad se uputimo u razgledavanje izvan njegovih zidina prvo što ćemo zapaziti jesu Vile (ljetnikovci) starih dubrovačkih vlasteoskih obitelji.

Jednu takvu i sama sam posjetila ovih dana.

Vila obitelji Bona nalazi se nedaleko od uvale Lapad i u njoj danas žive potomci te plemićke obitelji. Gospođa skromnog izgleda umirovljeničkih godina otvorila mi je vrata tog velebnog arhitektonskog zdanja i odmah krenula s pričom o povijesti (očigledno naviknuta na česte posjete znatiželjnih turista).
Izgled unutrašnjosti vile opravdava njezinu priču: freske plemičkih grbova na zidovima, stari namještaj (koji je još uvijek u funkciji), visoki stropovi, prostrano dvorište s vrtom...
"Sve je onako kako je nekada bilo, ali zgrada nije nikada restaurirana" - kaže mi gđa. Bona i dodaje da za njezinog života sigurno nikada niti neće jer, iako plaća svaki mjesec porez na starinu, od grOda dobiva odgovor o nedostatku financijskih sredstava za obnovu.

U takvoj situaciji su i ostali ljetnikovci izvan zidina, a ima ih mnogo!
"Ova bi mogla izdržati još jedno stoljeće" - nada se gđa. Bona - " jer unjoj barem netko živi". Na pitanje što će biti s ostalim vilama u okruženju, samo sliježe ramenima....

Kako bi to bilo da Goranovci i Goranovke ne otvaraju ili zatvaraju Dubrovačke ljetne igre!
A kako bi to tek bilo da na Igrama nema Carmine Burane!
Mo Šutej je postavio takvu praksu, što očigledno odgovara i Goranovcima i Dubrovniku, pa se sada lako praviti da si "zvijezda". Ipak, dobar "glas" treba znati opravdati!
Zato su probe neizbježne, ali ne i naporne, jer kojem umjetniku ne bi bilo "od časti" boraviti u grOdu, a kamoli u njemu nastupati!
Valja naglasiti da se pritom ništa drugo ne događa osim: l'art pour l'art !!