historicart

Volite li Operu?
Ili, jeste li barem malo zainteresirani za nju?
Ako je odgovor potvrdan onda će vam sadržaj o najvećoj opernoj kući na svijetu, onoj u New Yorku, zaisigurno biti zanimljiv!

Ta glazbena meka smještena u predgrađu Broadway na Lincoln Squareu, utemeljena je 1880. godine, i jednako kao što je u to vrijeme izmamila uzdahe američke javnosti (prva opera „Faust“, Charlesa Gounoda izvedena je 22. 10. 1883. godine) tako i danas poziva ljude iz cijeloga svijeta da je posjete i uživaju u nekim od preko 200 premijera klasičnih glazbenih djela, od čega na operne premijere odlazi preko 20 predstava i to sve na godišnjoj razini i u vlastitoj produkciji.

Ipak, ne namjeravate li uskoro otputovati u New York, izravne premijere i predstve iz redovnog repertoara možete, kao i protekle godine, pogledati u Zagrebu, u izravnom prijenosu iz Metropolitana i to u sklopu programa „Metropolitan u Lisinskom“.

Program je tu, pa sad trk na blagajnu!

9.10.2010. SUBOTA
R. Wagner: RAJNINO ZLATO (nova produkcija)

23.10.2010. SUBOTA
M. P. Musorgski: BORIS GODUNOV (nova produkcija)

13.11.2010. SUBOTA
G. Donizetti: DON PASQUALE

11.12.2010. SUBOTA
G. Verdi: DON CARLO (nova produkcija)

8.1.2011. SUBOTA
G. Puccini: DJEVOJKA SA ZAPADA

26.2.2011. SUBOTA
C. W. Gluck: IFIGENIJA NA TAURIDI

19.3.2011. SUBOTA
G. Donizetti: LUCIA DE LAMMERMOOR

23.4.2011. SUBOTA
R. Strauss: CAPRICCIO

30.4.2011. SUBOTA
G. Verdi: TRUBADUR

7.5.2011. SUBOTA
G. Rossini: GROF ORY (nova produkcija, odgođena snimka koncerta od 9. travnja 2010.)

14.5.2011. SUBOTA
R. Wagner: WALKÜRE (nova produkcija)

Jedna od najljepših poklona s putovanja svakako može biti čokolada.
Tako, na primjer, po povratku iz Beča ne zaboravite svratiti u čokoladnicu „Leschanz“. Osim zavodljivog oskusa i zanimljivog pakiranja čokoladnih slastica ta je slastičarnica ujedno i dio poduzetničke priče grada Beča.

Smjestila se iza crkve sv. Petra, u predjelu Freisingergasse (Bezirk), svega par minuta hoda od Stephansplatza, u prostoru nekadašnje trgovine carskim dugmadima („Zum alten Konopfkonig“ – „Kod starog kralja dugmadi“) koja je bila u vlasništvu bečke bitelji Frimmel. Nasljednica te obitelji Erika Frimmel odlučila je 2004. godine zatvoriti dućan, no tiskani mediji žestoko su kritizirali zatvaranje trgovine (Neue Zuricher Zeitung, Die Bunte) a jedna od najupečatljivijih novinskih naslova je bio „Umire li stari Beč?“

Međutim, čokolatijer hotela Sacher, Wolfgang Leschanz, kupio je kuću i započeo proizvodnju slastica od čokolade, nazvavši je „Leschanz“. Točnije, ovdje se nalazi trgovina a tvornica je smještena u 6. bečkom okrugu Marianhilf.

...ipak i danas se u Leschanzovoj trgovini može kušati i kolač koji podjeća na gumbiće iz starog dućana.

http://shop.connex.cc/leschanz/de/portal/

U raskošnoj pariškoj palači na Place des Etats-Unis na 16. arrondissementu nalazi se uprava, boutique, muzej i restoran prestižne tvrtke Maison Baccarat za proizvodnju kristalnih lustera i pokućstva.

Svoje povijesno putovanje Baccarat je započeo još 1764. kada je francuski kralj Louis XV. dozvolio biskupu Metza da sagradi tvornicu stakla u gradiću Baccarat, u južnofrancuskoj pokrajini Lorraine.

Od 1816. godine tvornica je počela proizvoditi predmete isključivo od kristala.

U samo nekoliko sljedećih godina Baccarat je postao vodeći francuski proizvođač kristala, a njegovo je ime postalo jednim od sinonima luksuza i bogatstva u svijetu!

Baccarat je veoma brzo postao neizostavno ime na svim najznačajnijim svjetskim izložbama. Narudžbe njegovih kristala dolazile su od francuskog kralja Lousa XVIII., američkog predsjednika Franklina D. Roosevelta, kraljeva Maroka i Arabije i drugih državnih dostojanstvenika.

Reputacija Baccarata rasla je zahvaljujući posebnoj tehnici obrade kristala prilikom rezanja materijala i bojanja.

Zanimljivo je da se Baccarat sa svojim kristalima odlučio na vanjsko tržište tek nakon dva stoljeća od svog osnutka. Naime, od 1949. Baccarat trguje i u SAD-u; svoju poslovnicu ima u Newu Yorku u ulici br. 625 na Medison Avenu.

www.baccarat.com

....je naziv glazbene emisije koja se na tv-u emitirala 1990. godine.
Sastojala se od 3 bloka video spotova - aktualnih hitova.
Svaki blok imao je 3 domaća i 3 strana spota.
Nije bilo voditelja.
Samo početna i odjavna špica i crteži (karikature) pjevača i bendova između blokova.

Vrlo jednostavno koncipirano!!

Naiđe li netko u ovom 21. st. na nešto slično na nekim od naših nacionalnih televizija (koliko ih ono ima???) , neka javi!!!

Poslijednjih 3-4 godine vrijedilo je uložiti noFce na ulaznice koncerata velikih glazbenih zvijezda. Unatoč krizi poznata svjetska glazbena imena poput Beyonce, U2, Pet Shop Boys-a, Boba Dylana, Metallice...ne ostavljaju zagrebačku publiku ravnodušnom!

Zašto odjednom poznate glazbene zvijezde žele imati koncert u Zagrebu? Zbog čega su ga zaobilazile sve ove godine....


....spektakularan koncert na obližnjem velikogoričkom stadionu Tine Turner 18.8. i ubrzo nakon nje onaj Davida Bowiea 5.9. iz 1990. godine koji su se održali u vrijeme njihovog vrhunca u glazbenoj karijeri, a koje je izravno prenosila Televizija Zagreb (TVZ), neizostavni je podatak dobro opremljenog turističkog vodiča i može biti sasvim dovoljan argumnet producentima da spakiraju opremu svojih glazbenih zvijezda i upute se prema Zagrebu!

http://www.youtube.com/watch?v=3B1ghFki8yo

Možete li zamisliti da putujete na vikend u Zadar kako biste pogledali pretpremijeru svjetske opere, koja će tek nakon toga biti izvedena kao premijera a zatim i biti stalnim repertoarom u europskim opernim prijestolnicama?!

Teško, jel'da?
Na primjer, najnovije opere od Domenica Cimarose, Giacoma Rossinija, Richarda Wagnera....

Ali tako je bilo u Zadru u 18. st. Operno kazalište TEATRO NOBILE (Plemićko kazalište) u Zadru djelovalo je od 1781. do 1881. godine.
Tiskala su se libreta za opere, plakati, ulaznice...

Zapadno pročelje kazališta bilo je okrenuto prema današnjoj Ulici Jurja Bijankinija, ali taj vam podatak neće puno pomoći ako ga odlučite potražiti (nadajući se da ćete vidjeti barem fragmente) jer je zgrada toga kazališta potpuno porušena u savezničkom bombardiranju Zadra 1945. godine, nakon čega se cijeli prostor počistio od ruševina i na tom mjestu nekoliko godina kasnije sagradila stambena zgrada.
Može Vam jednio pomoći vodič koroz Zadar u to vrijeme u kojemu je sve to opisano (Cronostoria annedotica del nobile teatro di Zara 1781. - 1881., autor Giuseppe Sabalich).

U jednoj sezoni to je kazalište imalo 55 različitih kazališnih i glazbenih priredbi na repertoaru.

Ostaje nam samo zamišljati luksuzno opremljeno kazalište s tri dvorane: kazališna, koncertna i plesna, zatim prostor gledališta koji je mogao primiti čak 1 500 gledatelja, dekoracije unutrašnjosti koje su radili najbolji majstori i umjetniciiz Venecije i Beča....

Oduvijek se u Dalmaciji lijepo pjevalo. Ali, operne arije?!

.....sve je započelo oko 1750. godine.
U to je vrijeme svaki veći grad u Dalmaciji posjedovao nekakav gradski ansambl. Zvali su ga "banda militare" "societa filarmonica" ili "capella di musica".

Prvi skladatelji najčešće djeluju kao orguljaši ili zborovođe u crkvama:
Jerolim Alesami i Giovanni Cigala (u Zadru), Domenico Barocci (u Splitu), Josip Rafaelli (u Hvaru), Giuseppe Zabolio i Tomaso Resti (u Dubrovniku).

Nisu pisali opere već samo operne arije. Time su stvorili barokno glazbeno kazalište u Dalmaciji.

Iako su dolazili iz većine dalmatinskih gradova svi su djelovali u Dubrovniku koji je imao jaku glazbenu scenu u 18. stoljeću.

Zanimljivo je pratiti kako su neke zemlje i gradovi u određenom povijesnom razdoblju središte svijeta , a u drugom zaboravljena područja.

To možemo pratiti na primjeru Arapskog poluotoka na kojem su smještene današnje države Iran i Irak.
Danas se to područje smatra slabo razvijenim i prepuno je ratova i sukoba.

U povijesti se zvalo Mezopotamijom (međuzemlje koju dijele rijeke Eufrat i Tigris) i Asirijom.
Ljudi su se u tim krajevima bavili poljoprivredom i trgovinom.
Bilo je , naime, potrebno zapisivati koliko je čega proizvedeno i koliko se troši (bilo da se kupuje ili da se prodaje).
Taj je posao bio povjeren značajnom trgovcu imenom Aurbanibal koji je osnovao knjižnicu (Asurbanipalova knjižnica) u kojoj je skupljao glinene pločice.
Naime, svi podaci ugravirali bi se u glinene pločice pravokutnog oblika koje bi se potom pekle na suncu.
Tako bi otvrdnule i bile vječne, a podaci na njima sigurno pohranjeni.

Bilo je to prije oko 4 000 godina pr. Kr.

Jako ih je malo očuvano. U ratnim vihorima Asirija je bila spaljena pa tako i Asurbanipalova knjižnica. Glinene pločice su se u požarima zbog visoke temperature rastopile, odnosno pomiješale jedna s drugom i izgubile oblik grafita na sebi, dakle podataka.

Glinene pločice predstavljaju početak knjiške pismenosti i smatraju se svojevrsnim ekonomsko-pravnim dokumentima.

(U lipnju ove godine za mjesečni newsletter udruge Jazzart - www.jazzart.hr - jedna od najjazzerica u Hrvatskoj dala je kratki interviju o JAZZ glazbi. )

Jazzart: Kakva je općenito kavliteta jazz festivala u nas?

Tamara Obrovac: Mislim da nije losa, za tako malu zemlju svakako, tu mislim prije svega na Zagrebačke festivale, Jazarellu i Zagreb jazz, te jazz ciklus i festival koji organizira Hrvatsko društvo skladatelja, ali i No jazz festival profiliran za više alternativnu i jazz publiku sklonu modernijem i avangardnijem pristupu. Naravno, problem je što je ipak najveći dio manifestacija pozicioniran u Zagrebu, no to je tako i u drugim sferama, a ima i određenu logiku, naravno zbog činjenice što je Zagreb ipak najveći grad u Hrvatskoj, pa time ima i najbrojniju jazz kao i ostalu umjetničku publiku.

Jazzart: U Hrvatskoj je u zadnjih nekoliko godina pokrenuto nekoliko jazz festivala koji se održavaju tradicionalno svake godine. Koliko jazz festivali pomažu promicanju jazz glazbe u nas? Također, govorimo li u masovnim razmjerima, što jazz danas predstavlja u eri sveprisutne elektronske glazbe?

Tamara Obrovac: U svakom slucaju dobro je da jazz festivali postoje, oni doprinose raznolikosti glazbene scene, a činjenica da se takva glazba, koja prvenstveno leži na improvizaciji moze čuti užvo, je vrlo značajna, jer u živim nastupima leži najveća snaga glazbe općenito, a pogotovo improvizirane. Osobno se erom elektronske glazbe ne opterećujem previše, ali recimo da bi prisutnost jazz glazbe mogla pomocć (ponovnom) fokusiranju pažnje na umijeće sviranja i komuniciranja u glazbenom izražavanju, koja čini mi se prilično nedostaje u svijetu elektronske glazbe...

Jazzart: Po Vašem mišljenju kakva je kvaliteta jazz edukacije u nas? Naime, Muzička akademija u Zagrebu nedavno je najavila osnivanje svojeg posebnog Odjela za jazz koji bi radio u Rijeci. Do sada je zainteresiranima za školovanje u jazzu edukacija bila najbliža u Grazu, Londonu...

Tamara Obrovac: Fala bogu ako je tako...dakle da ćemo konačno imati jazz odjel na Akademiji, to je vrlo bitan segment u funkcioniranju, a činjenicu što sad već imamo ozbiljan broj mladih jazz glazbenika mozemo zahvaliti postojanju jazz akademija prije svega u Grazu i Klagenfurtu...naravno da je bitno imati školu, da sve ne ostaje na pojedinačnim naporima...zanat je ipak bitan dio umjetničkog izražavanja, a škola je u tome svakako bitan segment.

Što je toliko zanimljivo u čipki da joj cijena premašuje cijene bilo kojih drugih odjevnih ili dekorativnih predmeta?

Tajna je zasigurno u izradi koja mora biti puna strpljivosti i preciznosti kako bi se dobio izgled profinjenih tankih niti.

U nas su najpoznatije Paška i Lepoglavska čipka.
Prvi zapisi o Paškoj čipki potječu iz 15. st. kada se spominje i samostan sestara benediktinki koje su je obrađivale. Paška čipka predstavlja paralelan raster ulica grada Paga (utemeljenog 1443. godine) s trgom u redini i glavni je izvozni proizvod tog otoka.

Početak izrade Lepoglavske čipke vezuje se za Pavlinski samostan u 18. st.
U susjednoj Italiji, na venecijanskom lidu, od 16. st. izrađuje se čipka s otoka Burana.

...sve će se one sjediniti na 14. Međunarodnom festivalu čipke od 16. - 19. rujna 2010. u Lepoglavi i pokazati da se samo upornim i preciznim radom može stvoriti nešto uistinu vrijedno!