The Long Shadow

Ležeci na krevetu drhtim.Hladno mi je.Hladnoca i tuga moje sobe
me uništava,podjednako kao i moje misli.Sve vidim crno,a tako i razmisljam.
Cesto uvecer razmisljam o buducnosti,a nikada je ne vidim,a ako je nekad
ugledam,jadna je.Vidim sebe dva metra ispod zemlje,a svoje bliznje unistene
truloscu ove drzave.Vrhovni celnici se osmjehuju,a džep im je sve bogatiji
novcem i unistenim ljudskim dusama.Sve vise ima siromastva i ljudske tuge.

Tako dok ležim pitam se cemu ovaj zivot vodi?Da budemo neciji robovi i sluge?
Mislim da se zbog toga ne isplati zivjeti.Koji je smisao zivota cesto se pitam.
Ljudi kazu sreca,obitelj,ali ja to jednostavno ne vidim.Tako razmisljajuci o
zivotu kopam po svom umu i dolazim do crnih trenutaka svoje proslosti.
Suze mi naviru na oci i tada iz mojih ociju potjece rijeka.Sjetim se svoje
teznje za smrti i opet to jos vise zelim.Shvacam da je moja bol prevelika i da
zelim umrijeti i onda kujem svoj plan.Plan samoubojstva.Sredstvo i vrijeme.
Vremena imam,ali sredstva bas i ne.Ne zelim to ponoviti,ali tama me odvuce u
jos crnije misli.Iznenada misli mi odlutaju na moju majku i svu njenu ljubav
usmjerenu na mene i tad se jos vise rasplacen.Mislim sto bi bilo s njom kad mene
više ne bi bilo?I plan onda nije savrsen,ali ipak mislim da me nitko ne voli nego
da sam samo jedno sredstvo kojim netko upravlja i hrani se tugom i gorcinom
njegove boli.I onda se sjetim da ni nemam pravih prijatelja nego samo dvolicne
osobe koje me iza leda ogovaraju i u lice mi lazu.Mislim da sam paranoicna.Poslije
se sjetim svoje sestre koju prezirem iz dubine duse.Svi me usporeduju s njom i
misle da sam isto bice kao i ona!Dok je ona savrseno djete ja sam crna ovca i
stalno me ispravljaju i moj jadni zivot usporeduju s njenim savrsenim zivotom.
E pa nece ici.U svojim mislima ima jedan posebni dio koji je odvojen za planove
kojima cu joj nanjeti maksimalnu bol od koje ce tesko pobjeci.Tek tada cu bit
iskreno sretna!Cesto lezeci i zatvorenih ociju mislim o skoli.Nisan tako losa.
Nadam se da ce sve bit u redu.Samo mi to ostaje.Nada.Napokon na kraju dana
tog mucnog utonem u san pun boli sa nadom da ce sutra ipak biti sve puno
bolje i ljepse,a ako pogledam i razmislin realno nece.Stalno ce se moje misli na
kraju svakog dana vrtit u krug do krajnje tocke.Samoubojstva.

Samo vas promatram...
Vi tako mrtvi i ukočeni ležite na podu
zgrčeni i bez života.Iz mog života ste nestali,ali
samo duhovno.Još vas vidim.Zatvaram oči i brojim do
deset,možda vas više neće biti?!
Otvaram oči,al` ipak ste tu.Možda niste dovoljno mrtvi?
Uzimam metalnu šipku i snažno zamahujem i udaram vam
o glavu.Sada više ne možete misliti.Glava vam je potpuno uništena.
Pobjedonosno slavim,a ostatak vašeg tijela odnosim u smeće.
Ali ipak netko fali,netko mi je izmaknuo.Vidim ga gdje trči rascjepane
glave.Trči koliko mu snaga dopušta.Jako brzo ga savladavan i ubijam.
Prošlo je već neko vrijeme i ja sad sjedim u bijeloj sobi i ništa nevidim.
Odjednom se trgnem.Probudim se.Protrljam oči i nastavim prekrasan
san i smišljam nove ubilačke planove...

Noć je.Valovi su se igrali razbijaući od obalu.Cijeli svijet je živio u tišini.
Ona je razbijala plivajući kroz uzburkano more koje je oplahivalo njeno
bijelo lice.Lagano i elegantno je izašla dok su joj se male,slane kapljice
polako spuštale niz vitko tijelo.Koliko god se činila kao jako smirena i
sretna osoba,ona je bila jako nesretna i psihicki rastresena osoba.
Nije bila dio cjeline.Živila je u svom malom,crnom svijetu.
Njen leden pogled otkrivao je njenu nutrinu.Samo jedna osoba je
cinila sretnom.ON!!!!I on je bio jedan razlog njenih patnji.Muškarac
visokog rasta,plave kose kao da je preponosan da je pogleda,a ona je
tiho patila ništa ne poduzimajući.Prolazio je pokraj nje ne obračajući
pozornost,no ona ga je gledala kao svog mesiju.
Nakon što je izašla iz mora,obrisala se ručnikom i otišla kući,gdje je čekala
topla kupka i set predivno oštrih neiskorištenih žileta.Legla je u kadu i iz
njenog oka iskočila je suza,a crvena rijeka krvi je potekla.
Dok on sad stoji na njenom grobu plačući o zamišljajući je ona se dva metra
pod zemljom njemu smiješi jer je sad primjetio...

Ajme kako san u kurcu zadnjih dana!Neman pojma zasto se sa svima
svađan?Hm....pa da!Živciraju me i najrađe bi sve pobila...
Koja tragedija...
Jucer san bila skoro cili dan u Duje i tamo san vidila puno ljudi i dosta
koji me nerviraju...Cleo je odjebana totalno...

Neman pojma zašto,al` stalno mislin da neman izbora...možda
i neman,a možda ga i ne želin imat...Sama pomisao na samoubojstvo i
osjecan ogromnu kolicinu adrenalina i uzbuđenja,a na kraju me
stara nazove i sve otiđe u kurac...
Stvarno mrzin život i ne želin živit,al` jebeni glupi ljudi to ne svacaju!
Svi mi cili jebeni život govore da iman pravo izbora i sad odjedanput
neman...pravo biranja između smrti i života...

Jucer je bia prvi dan škole...Užasno...
Prvaši su oh my god...Moj razred je svaki
put sve gluplji i gluplji i mrzin ih sve ukljucujuci
svecenika,a frend je ok...
Pocela san svirat bubnjeve i poprilicno dobro me
idu...
Stara me pila da iden u psihologinje,al` je odjebana i
nema šanse da ce me natirat da sidin uru vrimena tamo...
Sta se moze?Samo zivit prokleti zivot i nadat se da ces
sta prije umrit...

Svoje posljednje pismo pišem vam uz svijetlo svijeće koja je pri kraju...
Dok posljednji plamen tinja moja ljubav širi se u beskraj.
Jasno mi je da me ne razumijete, da u vašim sam očima samo beznačajna iglica mirisnog bora.
Ne tražim da mi oprostite ovaj sudbonosni čin, samo da shvatite.
Nije me strah ni Boga ni smrti; samo vaše mržnje koja samnom umrijeti neće.
Vaša gorčina i mržnja nije mogla otopiti moju ljubav i neće me zaustaviti da napravim večeras taj korak u tamu, u vječni život, na drugoj razini, u smrt.
Dok natapam ovo pismo gorkim suzama, ruka mi se trese, misli se poigravaju samnom moleći za oprost mojih, u vašim očima neoprostivih grijeha.
Ova će prostorija još dugo nakon mene odisati truleži ovog života.
Ne mogu, zaista mi niste ostavili drugog izbora, premda krivnja nije na vašim leđima već u mom srcu okupanom u ljubavi- ugušenom u tuzi.
Ova svijeća gorijeti više nikad neće, kao ni moj život žrtvovan njegovoj ljubavi, ljubavi tog divnog stvora, čija ljepota ni najdivnijem sutonu ravna nije, čija čistoća bistrija je od suze, čija strast uzavrela je zauvijek srce moje...
Zbogom majko, oče, okrutni svijete....



Posveceno:Mojoj vjecnoj inspiraciji-Mii