|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sve je trebalo biti obično istraživanje za TV emisiju, no pretvorilo se u nešto mnogo više. Nešto mnogo strašnije. I užasnije...
Kocka je bačena. Igra je započela. Kap krvi bit će dovoljna da prevrne Sveti Gral... Samo jedna kap, baš kao što je jedna osoba bila dovoljna da ponovno oživi davno zaboravljene duše... Jedna osoba će napraviti razliku između pobjede i poraza. Samo Ona. Ona koja će ispiti Čašu Smrti do kraja...
| Nightwish - beauty... |
This is me for forever - Tarja Turunen
Da, to sam ja: djevojka duge crne kose i blijede puti. Imam sedamnaest godina i živim na Beverly Hillsu, gdje i pohađam srednju školu Shadyside. Poznata sam po svojoj nevjerojatnoj sposobnosti da brzo i lako upadam u nevolje i da se još većom brzinom iz njih i izvlačim. Na pameti uvijek imam tisuće ludih ideja koje obično rezultiraju nekim katastrofama. Moj otac, Henry Turunen je ugledni političar i jedan od kandidata za novog predsjednika SAD-a. Imam dečka Tuomasa. Najbolje frendice su mi Amanda, Shannen i Scarlett. Slušam metal (najviše gothic i heavy) a i odijevam se u skladu s tim. Volim izazove, opasnost i avanture, a neki kažu da sam nepodnošljivo radoznala. Puno ime mi je Tarja Margaret Roxanne, ali rijetko koristim svoja srednja imena. Hobiji su mi pjevanje, horor filmovi i živciranje Anette.
Tuomas Peterson
Moj dečko, ujedno i moj najbolji prijatelj. Jako se volimo. Ima sedamnaest godina i ide u razred sa mnom. Odlično se slažemo, povjeravamo si tajne, slušamo istu glazbu i volimo iste stvari. Ponekad se svađamo i kidamo živce jedno drugome, ali sve je to u šali. Skupa se uvaljujemo u nevolje, premda on ne voli toliko riskirati kao ja. Odlično svira klavijature, a i voli pisati pjesme. Njegova obitelj posjeduje jednu od vodećih tvrtki u SAD-u, ali ga taj biznis uopće ne zanima. U potpunosti se posvetio glazbi.
Shannen Scott
Moja najbolja prijateljica. U potpunosti joj vjerujem, znam da me nikad ne bi izdala. Zna sve moje tajne i pomaže mi da riješim sve probleme. Jako smo vezane još od malih nogu. Ima sedamnaest godina i u razredu je sa mnom. Darkerica je, a tako se i odijeva. Ponekad se zatvara u sebe i tajanstvena je, ali ima razlog za to... Naime, prije pola godine, njezin brat blizanac je pronađen mrtav. Ponekad nastoji pretjeranom srećom zapravo skriti svoju plahost. Njezina majka je sekretarica u firmi mog oca. Ima jako lijep glas, pa kad se ona, Amanda, Scarlett i ja udružimo... svi izlude. Zaljubljena je u Emppua.
Amanda del Bianco
Moja najbolja frendica. Jako sam vezana za nju, i fakat nemam pojma što bih bez nje. Ona mi je kao sestra, mada pretpostavljam da se ne bismo tako dobro slagale da smo prave sestre. Uvijek je tu kad ju trebam, uvijek je tu da mi pomogne i samo se nadam da sam i ja njoj tako čvrst oslonac kao ona meni. Potiče iz stare plemićke obitelji, koja je jedna od najvećih konkurenata Turunenovima. No nas to uopće nije briga. Dala sam joj nadimak Am, pa ju gotovo svi tako zovu. Stalno se smije i stalno upada u nevolje. Obožava se šaliti i izvoditi gluposti zajedno sa mnom.
Scarlett Willis
Moja najbolja frendica (još jedna). Cool i zabavna sedamnaestogodišnja cura s kojom vam nikad ne može biti dosadno. Uvijek je tu za mene kad ju trebam. Mojoj obitelji se ne dopada što se družim s njom pošto potiče iz siromašnije obitelji, ali meni to uopće nije bitno. Kad pored sebe imate osobu kakva je Scarlett, ne obazirete se na glupe primjedbe. Voli slatkiše i glazbu, a nedavno se okušala i u igranju nogometa. Svestrana žena, što bi Amanda rekla. Voli Jukku i hodali su pune tri godine, ali su sad prekinuli... premda ja mislim da se oni još uvijek vole. Samo se preponosni da to priznaju.
Leonardo Turunen
Moj ludi rođak. Devetnaest mu je godina. Volim provoditi vrijeme s njim jer je smiješan, zabavan i uvijek pun problema. Za razliku od mene, on nenamjerno upada u nevolje. Jako je ambiciozan i kad si zacrta neki cilj neće odustati, iako u tim situacijama obično na kraju ispadne budala. Nema curu i uopće ga ne zanimaju. Najveći problem u životu mu predstavlja naš tetak George Turunen. Studira egiptologiju.
Anette Von Butch
Uzbuna, uzbuna! Kretenuša na vidiku! Ovako, ova cura je jedna od onih koje najviše mrzim. A tko ju ne bi mrzio, kad je isfolirana i ima mozak veličine graška (ili zrna pirinča)? Moje je godište i idemo u isti razred. Stalno se natječe sa mnom, i ako me nekim pukim i apsolutno nemogućim slučajem pobijedi, onda to razglasi na sva zvona. Želi postati pjevačica i ide na satove gdje vježba svoje glasne žice. Zaljubljena je u Tuomasa. Malo ljudi zna da je ona moja bivša naj frendica...
Haley Joy Armonds
Jedna od mojih najboljih prijateljica. Sedamnaest joj je godina i ide sa mnom u razred. Kći je uglednog biznismena koji radi za mog oca. Tu curu fakat nikad nisam vidjela bez osmijeha na licu. Uvijek je optimistična i nastoji održati dobro raspoloženje kad stvari pođu po krivu. Ima starijeg brata i stariju sestru koje doista obožava. K svemu tome je još i smotana pa ne možete da se ne smijete kad ste u njezinu društvu. Jedina mana joj je ta što voli previše pričati, pa zbog njezinog jezika stalno upadamo u nevolje. Ipak, i to je dio njezina šarma.
Paul Turunen
Moj mlađi brat, poznatiji kao Pajo. Deset mu je godina, ali se najčešće ponaša kao da su mu dvije. Stalno se svadjamo, ali ga ipak jako volim. Sličan je meni, što znači da umije da smišlja i provodi u djelo razne bezobrazluke. Obožava krafne, sladoled, kompjuterske igrice i zafrkavanje bake, dok zazire od knjiga i učenja. Avanturista je i voli izazove, no hoće li on biti spreman suočiti se s ovim što slijedi?
Julian McOwens
Jedan je od mojih najboljih prijatelja. Zovemo ga Jukka. Sedamnaest mu je godina i u razredu je sa Tuomasom. Totalni je ludak. Najlakše ćete ga raspoznati po maramama koje stalno nosi na glavi. Voli zbijati šale, ali ponekad zbog njih i stvara velike probleme. Isto tako, voli se pretvarati da je kreten (mada tu mnogo pretvaranja i nije potrebno). Hodao je sa Scarlett, no sad su prekinuli... nažalost...
Emppu Holopainen
Kreten i budala na kvadrat, ali mi je ipak prijatelj. Ima osamnaest godina, ali se ponaša jednako kao i moj desetogodišnji brat, tj. kao ludak. Kad god se desi neka katastrofa, on je u blizini. Rodom je iz Finske, tako da odlično poznaje sve detalje vezane za legendu o Sabinne Bathory. Hobiji su mu ispijanje soka od jabuke u neograničenim količinama i zavitlavanje mog rođaka Leonarda. Radoznao je i ima neobjašnjivu potrebu da gura nos tamo gdje mu nije mjesto. Voli Shannen.
Nemo Morgan Manson
Upoznale smo se tek u dvorcu, ali mi se na prvi pogled učinila jako dobra. Neki ju smatraju čudakinjom zbog njezinog stila odijevanja, no meni je super. Živi u Škotskoj, gdje je njezina majka ugledna pravnica. Krenula je njezinim stopama, tako da je sada na prvoj godini na pravnom fakultetu. Znači, ima devetnaest godina. Hoda sa Marcom Livingstoneom i obožavaju se.
Dana Thalia Parker
Simpatična cura koju sam upoznala tek po dolasku u Finsku. Na prvi pogled djeluje mračna i odsutna, ali je jako draga kad ju malo bolje upoznate. Inače ne voli ljudski kontak, a ni općenito ne voli ljude. Njezina obitelj posjeduje lanac restorana u Švedskoj, odakle ona i dolazi. Iako je bogata nasljednica, uopće se ne ponaša tako. Jako smo si dobre i prilično smo slične, iako ona nije luda kao ja. Čini mi se da joj se sviđa Jukka, samo što to ne želi priznati.
Marco Livingstone
Najveća kukavica poznata ljudskom rodu. Presmiješan je. Devetnaest mu je godina i živi u Švedskoj, gdje i studira ekonomiju. Pored sviranja gitare, hobi mu je paničarenje . Doista ne znam kako su ga uspjeli nagovoriti da nam se pridruži u lovu na vampire. Pretpostavljam da će nam to ostati vječna zagonetka.
Melody Jones
Kći Eleanor i Michaela Jonesa, poznatih britanskih zlatara. Upoznale smo se u dvorcu. Nije jako društvena osoba, tajanstvena, hladna, tvrdoglava, teško ju je shvatiti i jako komplicirana. Nekad ne prestaje valjati gluposti i ne prestaje se cerekati, a nekad je tužna vrba. Kreativna je i voli maštati, no ponekad mi se čini da ta mašta prelazi granice. Čini mi se kao da doista vjeruje u vampire…
Amy Nettles
Totalna ludakinja, ali u pozitivnom smislu. Sve nas zabavlja i nasmijava, tako da nije ni čudo što se dobro slažemo. Poznajem ju iz škole, ali se prije izleta u Finsku uopće nismo družile. Ima osamnest godina. Potiče iz obitelji koja nema mnogo novca, ali mi to uopće ne smeta. Majka joj je sekretarica u firmi Heronovih. Njezin otac je nestao prije šest mjeseci i to na poslovnom putovanju u Finskoj…
Sami Vanska
Simpa dečko, jedan od tetkovih specijalnih savjetnika koji su nam se nedavno pridružili u dvorcu. Zabavan je i sve nas nasmijava. Ima dvadeset godina i živi u L.A., premda je rođen u Finskoj. Svira gitaru. Ma, legenda je!
Claire Bennet
Lijepa dvadesetogodišnja cura, tetkova pomoćnica. Nepunih joj je dvadeset i živi u L.A. Rodom je iz Britanije. Voli nositi izazovnu odjeću i jake parfeme, ali joj to toliko dobro stoji da ne izgleda vulgarno. Voli morbidne erotične fotografije, ali nije bolesno perverzna. Isprva se čini hladna i okrutna, ali je jako dobra kad ju bolje upoznate. Darkerica je, sluša gothic metal i najčešće oblači crninu.
Desiree Saphyra
...I will always remember you...
Shot at 2007-07-08
George Turunen
Moj ludi tetak. Voli se proglašavati za diktatora i rođenog biznismena. On je, pored mog oca, kandidat za novog predsjednika. Ili će biti kako je on zamislio ili neće biti nikako. Tko mu se suprotstavi, teško i njemu i njegovima. Sve vidi, sve čuje, sve zna. Pošto je ugledni političar, svuda po zemlji ima postavljene svoje špijune i svoje ljude. Ipak, za svoje poslove najviše iskorištava Leonarda.
Shot at 2007-07-08
Henry Turunen
Moj otac, ugledni američki biznismen. Nedavno je pokrenuo kandidaturu za predsjednika. Gotovo da ga uopće ne viđam, pošto je stalno na nekim sjednicama ili kako već naziva sjedeljke sa svojim kolegama. Iako mi se dopada što mi stalno daje novac, to jednostavno ne može zamijeniti odnos otac-kćer kojeg mi nikad nismo imali. Nakon smrti moje majke, više se nije ženio. Donedavno je bio u dobrim odnosima sa svojim rođakom Georgeom, ali ih je obostrana kandidatura učinila najljućim neprijateljima.
Faith Bilson Turunen i Michael Turunen
Faith je moja baka. Kako sam izgubila majku, a otac mi je stalno na poslu, ona i djed su me praktično odgojili. Smiješna je, pogotovo kad poludi (čitaj; stalno) Sad je u mirovini, a ranije je bila ugledna liječnica. Hobiji su joj kuhanje, spremanje kuće, deranje na mene i mog brata. Velemajstorica je u svađanju s mojim djedom. Njih dvoje su razvedeni, ali još uvijek žive skupa.
Michael je moj djed. Jedan od najluđih i najzabavnijih ljudi koje sam upoznala u životu. Jako je neozbiljan i sve mu je šala, zbog čega se baki praktično diže kosa na glavi. Najčešće se može vidjeti u blizini hladnjaka i kauča. Ranije je bio sudac, a kad je otišao u mirovinu, otvorio je privatnu odvjetničku kancelariju.
''Ne mogu vjerovati da smo pristali na ovo'', progunđala je Nemo, kad smo ušli u njezin auto. Pružila je ključeve Marcu, uz objašnjenje kako je isuviše uznemirena da bi vozila. Nisam ju krivila. Mislim, tko ne bi bio uznemiren da ga moj ludi rođak usred noći pošalje u grad po kruh?
Puni mjesec je već sijao na mračnom nebu, no ni njegova zanosna čarolija nije spriječila mrak da sve okupa u svojoj kaotičnoj ljepoti. Njezina neupitna snaga je još više dolazila do izražaja u ovoj sablasnoj noći. Sitne kapi kiše su lagano plesale po zamagljenim staklima, dočaravajući atmosferu. No, koliko god da su me privlačile tajne noći, plašila sam se... Osjećala sam se kao na snimanju nekog od najjezivijih horor filmova. Bilo je tako jezivo voziti se uskim nepopločanim putevima po mraku. Nije bilo ulične rasvjete kao što sam očekivala. Samo mrak...
''Idi lijevo'', rekao je Tuomas, proučavajući kartu uz pomoć baterijske lampe. ''I prestani da drhtiš, pobogu.''
''Pokušat ću'', obeća Marco, zaokrenuvši volan.
''Možda ti ovo pomogne'', reče Nemo i ohrabri ga jednim dugim strastvenim poljupcem.
''Lakše malo!'', reče im Tuomas. ''Marco, pazi na cestu! Želiš li da se negdje slupamo?''
Ignorirali su ga.
''Odvratni ste, znate?'', dodadoh, praveći grimase. ''Možete li pričekati da dođemo u dvorac, jer ćete tada imati cijeeeeeeelu noć pred sobom? Poštedite nas svojih ljigavština.''
''Samo se ti sprdaj'', naruga mi se Nemo. Isplazila sam joj jezik.
Skrenuli smo na zemljani put koji je vodio kroz šumarak. Grane drveća su zaklonile mjesec, tako da vani više nije bilo ni tračka svjetlosti. Svjetla na autu su bila upaljena, imali smo lampu... ali ipak mi se činilo kao da se vozimo kroz crnilo koje nema kraja. Kao da će nas svakog trena progutati. Osjetila sam neki neobičan strah. I hladnoću... Tresla sam se, zapravo.
''Tuomas...'', šapnula sam, privijajući se uz njega. Zagrlio me je i spustio poljubac na moje čelo. ''Hej, jesi li dobro?'', prošaputao je. Po njegovom glasu sam shvatila da se i on plaši.
''Ne'', odgovorila sam.
''Ljudi, meni je ovdje malo jezivo'', reče Nemo iznenada. Čvrsto je držala Marcovu ruku.
''Malo?'', upitah ju. ''Ja sam se usrala.''
''I ja'', promuca Marco.
Nasmijala sam se. ''To nam je poznato.''
Vozili smo se još nekih sat vremena, no nismo vidjeli ni 'g' od grada. Nije bilo kuća, nije bilo zgrada, nije bilo naselja... Takoreći, bili smo usred ničega. Znala sam da je grad poprilično daleko od dvorca, no nisam mislila da će biti potrebno toliko vremena.
''Umorna sam'', cvilila sam. ''Kad ćemo više stići?''
''Još malo'', reče Tuomas.
''To tvoje još malo traje već pola sata vremena'', podsjetih ga.
Slegnuo je ramenima. ''Ovo što ja držim u rukama se zove karta. A ona pokazuje da imamo još nekoliko kilometara do grada'', rekao je.
''Daj da ja to vidim'', rekla sam nervozno, a potom mu grubo otela kartu. Istog trena, oteo mi se bolni vrisak. ''Jao! Pa ti si ju držao naopako, some jedan!'', povikah.
Marco je naglo zakočio. ''Što?!'', zavrištali su on i Nemo u isti glas.
''Ups, čini se da nisam dobro vidio'', reče Tuomas sa glupavim osmjehom na licu. ''Izvinite. Doista nisam dobro vidio.''
''Pa nisi obijao sef narodne banke!'', izderala sam se, lupivši ga po glavi. I to prilično jako. ''Što ćemo sad? Ostaje nam samo da plešemo flamingo!''
''Flamenco'', ispravi me on. ''Flamingo je ptica, Tarja.''
''Dobro, smirite se!'', reče Nemo, trudeći se da ostane pribrana. ''Nije toliko strašno. Nismo se izgubili. Vratit ćemo se istim putem kojim smo došli.''
''Tako je'', složi se i Marco. A potom se okrenuo meni. ''Ipak, čini se da tvoj dečko treba naočari.''
Okrenula sam očima. ''Ne trebaju njemu naočari, nego pas vodič!'', prosiktala sam ljutito. Tuomas se samo nasmiješio i ponovno me zagrlio. Nisam se odmakla. Poželjela sam zaspati u njegovom zagrljaju. To bi se vjerojatno i desilo, da Nemo nije panično poskočila i zavrištala:''Ljudi, netko je u sjeni onog hrasta!''
''Upomoć!!!'', zavrištao je Marco. Toliko se uplašio da je zamalo izgubio kontrolu nad autom. Da Nemo nije intervenirala, sigurno bismo se slupali.
Kad smo naposlijetku stali, bacila sam pogled kroz prozor. No, kod hrasta nije bilo nikoga. Vjerojatno joj se samo učinilo. Mislim, i ja imam halucinacije kad se uplašim... Najčešće vidim Anette u kupaćem kostimu, što je najgore priviđenje od svih. Vjerojatno je i ovo bilo samo nešto slično (mada mnogo manje strašno). Samo priviđenje...
''Nemo, što ti lupaš?'', upita ju Tuomas.
''Ali...'', promuca ona. ''Sad je bio tamo...''
Ustala se i izišla napolje kao hipnotizirana. Marco je bez razmišljanja krenuo za njom, što me je poprilično začudilo s obzirom na činjenicu da se on jednom prilikom prepao Pajinog plišanog medvjedića. Začula sam kako doziva njezino ime, a s vremenom je i to dozivanje postajalo sve tiše i tiše... Vidjela sam samo njihove obrise u zagrljaju magle.
''Misliš li da bismo trebali krenuti za njima?'', upita me Tuomas.
Frknula sam. ''Pojma nemam'', rekoh nezainteresirano. ''No nije pametno ostaviti Marca i Nemo same u mraku. Idemo'', rekla sam, povukavši ga za ruku. Istrčali smo napolje i krenuli za našim prijateljima. Bilo je još hladnije nego što sam mislila. Kiša je sad već lila kao iz kabla. Zakopčala sam svoju kožnu jaknu i pribila se uz Tuomasa. Vjetar mi je nemilosrdno udarao u grudi. Pomislila sam da ću se svakog trena srušiti. U daljini su sjevale munje.
''Smiri se. Sve će biti u redu, Nemo'', govorio je Marco, grleći ju. Stajali su u sjeni starog hrasta, potpuno mokri.
''Što se desilo? Je li dobro?'', upitao je Tuomas.
Nemo je bolno uzdahnula. ''Oprostite mi. Bila sam sigurna da sam nekog vidjela. Molim vas, oprostite što sam tako istrčala'', šaputala je.
''Nema frke'', nasmiješila sam se. ''Ako smo mogli ovom mom kretenu (Tuomasu) oprostiti što nas je dva sata vodio u pogrešnom pravcu, možemo oprostiti i tebi što smo mokri kao miševi.''
''Ali taj tip sa kukuljicom...'', poče Nemo.
''Možda ti se učinilo da je bio čovjek. Možda je bio flamingo'', bubnula sam.
''Flamenco'', ispravi me Tuomas.
Okrenula sam očima. ''Ovaj put sam mislila na pticu, OK?'', rekoh mu.
Iz prepirke me je trgnuo prasak groma. Munje su počele sjevati još ubojitije i jače nego maloprije. Spremala se velika oluja. Strašna oluja...
''Bolje da se vratimo u auto'', rekao je Tuomas, primivši me za ruku.
Baš u trenu kad sam se htjela složiti s njim, začuo se vrisak. Bolni vrisak. Marcov vrisak... Netko sa kukuljicom preko lica zgrabio ga je s leđa. A potom ga je povukao u tamu hrastove šume...
Nastavit će se...
P.S. Evo, ovaj post je malo kraći nego obično, ali sam vas ostavila u neizvjesnosti.. hehe. Nastavak dolazi uskoro, pošto se vjerojatno neću moći strpiti. Ma, znate mene...
Volim vas!!!
