|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sve je trebalo biti obično istraživanje za TV emisiju, no pretvorilo se u nešto mnogo više. Nešto mnogo strašnije. I užasnije...
Kocka je bačena. Igra je započela. Kap krvi bit će dovoljna da prevrne Sveti Gral... Samo jedna kap, baš kao što je jedna osoba bila dovoljna da ponovno oživi davno zaboravljene duše... Jedna osoba će napraviti razliku između pobjede i poraza. Samo Ona. Ona koja će ispiti Čašu Smrti do kraja...
| Nightwish - beauty... |
This is me for forever - Tarja Turunen
Da, to sam ja: djevojka duge crne kose i blijede puti. Imam sedamnaest godina i živim na Beverly Hillsu, gdje i pohađam srednju školu Shadyside. Poznata sam po svojoj nevjerojatnoj sposobnosti da brzo i lako upadam u nevolje i da se još većom brzinom iz njih i izvlačim. Na pameti uvijek imam tisuće ludih ideja koje obično rezultiraju nekim katastrofama. Moj otac, Henry Turunen je ugledni političar i jedan od kandidata za novog predsjednika SAD-a. Imam dečka Tuomasa. Najbolje frendice su mi Amanda, Shannen i Scarlett. Slušam metal (najviše gothic i heavy) a i odijevam se u skladu s tim. Volim izazove, opasnost i avanture, a neki kažu da sam nepodnošljivo radoznala. Puno ime mi je Tarja Margaret Roxanne, ali rijetko koristim svoja srednja imena. Hobiji su mi pjevanje, horor filmovi i živciranje Anette.
Tuomas Peterson
Moj dečko, ujedno i moj najbolji prijatelj. Jako se volimo. Ima sedamnaest godina i ide u razred sa mnom. Odlično se slažemo, povjeravamo si tajne, slušamo istu glazbu i volimo iste stvari. Ponekad se svađamo i kidamo živce jedno drugome, ali sve je to u šali. Skupa se uvaljujemo u nevolje, premda on ne voli toliko riskirati kao ja. Odlično svira klavijature, a i voli pisati pjesme. Njegova obitelj posjeduje jednu od vodećih tvrtki u SAD-u, ali ga taj biznis uopće ne zanima. U potpunosti se posvetio glazbi.
Shannen Scott
Moja najbolja prijateljica. U potpunosti joj vjerujem, znam da me nikad ne bi izdala. Zna sve moje tajne i pomaže mi da riješim sve probleme. Jako smo vezane još od malih nogu. Ima sedamnaest godina i u razredu je sa mnom. Darkerica je, a tako se i odijeva. Ponekad se zatvara u sebe i tajanstvena je, ali ima razlog za to... Naime, prije pola godine, njezin brat blizanac je pronađen mrtav. Ponekad nastoji pretjeranom srećom zapravo skriti svoju plahost. Njezina majka je sekretarica u firmi mog oca. Ima jako lijep glas, pa kad se ona, Amanda, Scarlett i ja udružimo... svi izlude. Zaljubljena je u Emppua.
Amanda del Bianco
Moja najbolja frendica. Jako sam vezana za nju, i fakat nemam pojma što bih bez nje. Ona mi je kao sestra, mada pretpostavljam da se ne bismo tako dobro slagale da smo prave sestre. Uvijek je tu kad ju trebam, uvijek je tu da mi pomogne i samo se nadam da sam i ja njoj tako čvrst oslonac kao ona meni. Potiče iz stare plemićke obitelji, koja je jedna od najvećih konkurenata Turunenovima. No nas to uopće nije briga. Dala sam joj nadimak Am, pa ju gotovo svi tako zovu. Stalno se smije i stalno upada u nevolje. Obožava se šaliti i izvoditi gluposti zajedno sa mnom.
Scarlett Willis
Moja najbolja frendica (još jedna). Cool i zabavna sedamnaestogodišnja cura s kojom vam nikad ne može biti dosadno. Uvijek je tu za mene kad ju trebam. Mojoj obitelji se ne dopada što se družim s njom pošto potiče iz siromašnije obitelji, ali meni to uopće nije bitno. Kad pored sebe imate osobu kakva je Scarlett, ne obazirete se na glupe primjedbe. Voli slatkiše i glazbu, a nedavno se okušala i u igranju nogometa. Svestrana žena, što bi Amanda rekla. Voli Jukku i hodali su pune tri godine, ali su sad prekinuli... premda ja mislim da se oni još uvijek vole. Samo se preponosni da to priznaju.
Leonardo Turunen
Moj ludi rođak. Devetnaest mu je godina. Volim provoditi vrijeme s njim jer je smiješan, zabavan i uvijek pun problema. Za razliku od mene, on nenamjerno upada u nevolje. Jako je ambiciozan i kad si zacrta neki cilj neće odustati, iako u tim situacijama obično na kraju ispadne budala. Nema curu i uopće ga ne zanimaju. Najveći problem u životu mu predstavlja naš tetak George Turunen. Studira egiptologiju.
Anette Von Butch
Uzbuna, uzbuna! Kretenuša na vidiku! Ovako, ova cura je jedna od onih koje najviše mrzim. A tko ju ne bi mrzio, kad je isfolirana i ima mozak veličine graška (ili zrna pirinča)? Moje je godište i idemo u isti razred. Stalno se natječe sa mnom, i ako me nekim pukim i apsolutno nemogućim slučajem pobijedi, onda to razglasi na sva zvona. Želi postati pjevačica i ide na satove gdje vježba svoje glasne žice. Zaljubljena je u Tuomasa. Malo ljudi zna da je ona moja bivša naj frendica...
Haley Joy Armonds
Jedna od mojih najboljih prijateljica. Sedamnaest joj je godina i ide sa mnom u razred. Kći je uglednog biznismena koji radi za mog oca. Tu curu fakat nikad nisam vidjela bez osmijeha na licu. Uvijek je optimistična i nastoji održati dobro raspoloženje kad stvari pođu po krivu. Ima starijeg brata i stariju sestru koje doista obožava. K svemu tome je još i smotana pa ne možete da se ne smijete kad ste u njezinu društvu. Jedina mana joj je ta što voli previše pričati, pa zbog njezinog jezika stalno upadamo u nevolje. Ipak, i to je dio njezina šarma.
Paul Turunen
Moj mlađi brat, poznatiji kao Pajo. Deset mu je godina, ali se najčešće ponaša kao da su mu dvije. Stalno se svadjamo, ali ga ipak jako volim. Sličan je meni, što znači da umije da smišlja i provodi u djelo razne bezobrazluke. Obožava krafne, sladoled, kompjuterske igrice i zafrkavanje bake, dok zazire od knjiga i učenja. Avanturista je i voli izazove, no hoće li on biti spreman suočiti se s ovim što slijedi?
Julian McOwens
Jedan je od mojih najboljih prijatelja. Zovemo ga Jukka. Sedamnaest mu je godina i u razredu je sa Tuomasom. Totalni je ludak. Najlakše ćete ga raspoznati po maramama koje stalno nosi na glavi. Voli zbijati šale, ali ponekad zbog njih i stvara velike probleme. Isto tako, voli se pretvarati da je kreten (mada tu mnogo pretvaranja i nije potrebno). Hodao je sa Scarlett, no sad su prekinuli... nažalost...
Emppu Holopainen
Kreten i budala na kvadrat, ali mi je ipak prijatelj. Ima osamnaest godina, ali se ponaša jednako kao i moj desetogodišnji brat, tj. kao ludak. Kad god se desi neka katastrofa, on je u blizini. Rodom je iz Finske, tako da odlično poznaje sve detalje vezane za legendu o Sabinne Bathory. Hobiji su mu ispijanje soka od jabuke u neograničenim količinama i zavitlavanje mog rođaka Leonarda. Radoznao je i ima neobjašnjivu potrebu da gura nos tamo gdje mu nije mjesto. Voli Shannen.
Nemo Morgan Manson
Upoznale smo se tek u dvorcu, ali mi se na prvi pogled učinila jako dobra. Neki ju smatraju čudakinjom zbog njezinog stila odijevanja, no meni je super. Živi u Škotskoj, gdje je njezina majka ugledna pravnica. Krenula je njezinim stopama, tako da je sada na prvoj godini na pravnom fakultetu. Znači, ima devetnaest godina. Hoda sa Marcom Livingstoneom i obožavaju se.
Dana Thalia Parker
Simpatična cura koju sam upoznala tek po dolasku u Finsku. Na prvi pogled djeluje mračna i odsutna, ali je jako draga kad ju malo bolje upoznate. Inače ne voli ljudski kontak, a ni općenito ne voli ljude. Njezina obitelj posjeduje lanac restorana u Švedskoj, odakle ona i dolazi. Iako je bogata nasljednica, uopće se ne ponaša tako. Jako smo si dobre i prilično smo slične, iako ona nije luda kao ja. Čini mi se da joj se sviđa Jukka, samo što to ne želi priznati.
Marco Livingstone
Najveća kukavica poznata ljudskom rodu. Presmiješan je. Devetnaest mu je godina i živi u Švedskoj, gdje i studira ekonomiju. Pored sviranja gitare, hobi mu je paničarenje . Doista ne znam kako su ga uspjeli nagovoriti da nam se pridruži u lovu na vampire. Pretpostavljam da će nam to ostati vječna zagonetka.
Melody Jones
Kći Eleanor i Michaela Jonesa, poznatih britanskih zlatara. Upoznale smo se u dvorcu. Nije jako društvena osoba, tajanstvena, hladna, tvrdoglava, teško ju je shvatiti i jako komplicirana. Nekad ne prestaje valjati gluposti i ne prestaje se cerekati, a nekad je tužna vrba. Kreativna je i voli maštati, no ponekad mi se čini da ta mašta prelazi granice. Čini mi se kao da doista vjeruje u vampire…
Amy Nettles
Totalna ludakinja, ali u pozitivnom smislu. Sve nas zabavlja i nasmijava, tako da nije ni čudo što se dobro slažemo. Poznajem ju iz škole, ali se prije izleta u Finsku uopće nismo družile. Ima osamnest godina. Potiče iz obitelji koja nema mnogo novca, ali mi to uopće ne smeta. Majka joj je sekretarica u firmi Heronovih. Njezin otac je nestao prije šest mjeseci i to na poslovnom putovanju u Finskoj…
Sami Vanska
Simpa dečko, jedan od tetkovih specijalnih savjetnika koji su nam se nedavno pridružili u dvorcu. Zabavan je i sve nas nasmijava. Ima dvadeset godina i živi u L.A., premda je rođen u Finskoj. Svira gitaru. Ma, legenda je!
Claire Bennet
Lijepa dvadesetogodišnja cura, tetkova pomoćnica. Nepunih joj je dvadeset i živi u L.A. Rodom je iz Britanije. Voli nositi izazovnu odjeću i jake parfeme, ali joj to toliko dobro stoji da ne izgleda vulgarno. Voli morbidne erotične fotografije, ali nije bolesno perverzna. Isprva se čini hladna i okrutna, ali je jako dobra kad ju bolje upoznate. Darkerica je, sluša gothic metal i najčešće oblači crninu.
Desiree Saphyra
...I will always remember you...
Shot at 2007-07-08
George Turunen
Moj ludi tetak. Voli se proglašavati za diktatora i rođenog biznismena. On je, pored mog oca, kandidat za novog predsjednika. Ili će biti kako je on zamislio ili neće biti nikako. Tko mu se suprotstavi, teško i njemu i njegovima. Sve vidi, sve čuje, sve zna. Pošto je ugledni političar, svuda po zemlji ima postavljene svoje špijune i svoje ljude. Ipak, za svoje poslove najviše iskorištava Leonarda.
Shot at 2007-07-08
Henry Turunen
Moj otac, ugledni američki biznismen. Nedavno je pokrenuo kandidaturu za predsjednika. Gotovo da ga uopće ne viđam, pošto je stalno na nekim sjednicama ili kako već naziva sjedeljke sa svojim kolegama. Iako mi se dopada što mi stalno daje novac, to jednostavno ne može zamijeniti odnos otac-kćer kojeg mi nikad nismo imali. Nakon smrti moje majke, više se nije ženio. Donedavno je bio u dobrim odnosima sa svojim rođakom Georgeom, ali ih je obostrana kandidatura učinila najljućim neprijateljima.
Faith Bilson Turunen i Michael Turunen
Faith je moja baka. Kako sam izgubila majku, a otac mi je stalno na poslu, ona i djed su me praktično odgojili. Smiješna je, pogotovo kad poludi (čitaj; stalno) Sad je u mirovini, a ranije je bila ugledna liječnica. Hobiji su joj kuhanje, spremanje kuće, deranje na mene i mog brata. Velemajstorica je u svađanju s mojim djedom. Njih dvoje su razvedeni, ali još uvijek žive skupa.
Michael je moj djed. Jedan od najluđih i najzabavnijih ljudi koje sam upoznala u životu. Jako je neozbiljan i sve mu je šala, zbog čega se baki praktično diže kosa na glavi. Najčešće se može vidjeti u blizini hladnjaka i kauča. Ranije je bio sudac, a kad je otišao u mirovinu, otvorio je privatnu odvjetničku kancelariju.
''Tarja, ti ćeš biti u sobi sa Amandom, Amy i Shannen'', rekao je Leonardo, otvorivši vrata sobe koja se nalazila na kraju jednog hodnika. Unutra su se nalazila četiri kreveta presvučena tamnocrvenom posteljinom i isto toliko velikih smeđih ormara. Posvuda se osjećao miris vlage i prašine. Bilo je očito da nitko tu nije zalazio već dugo vremena. Crni iskrzani zidovi su činili našu sobu još mračnijom. Još strašnijom. Još moćnijom...
Amanda se nakašljala. ''Bah, ovdje zaudara kao Anettein zadah'', rekla je, spustivši svoje torbe na jedan od kreveta. Shannen i Amy Nettles, jedna od naših saputnica, nisu ništa rekle no po njihovom izrazu lica se dalo zaključiti da se slažu s Amandom.
''Nije toliko strašno'', rekoh. Širom sam otvorila prozor. Imala sam pogled na staro groblje, već zaboravljeno u sjenama drveća i njihovim korijenju. Nadgrobne ploče su obrasle već godinama nepokošenom travom, a tu i tamo se mogla vidjeti poneka uvela ruža. Njihov miris se proširio kroz cijelu spavaonicu.
''Tarja, razumijem ja da si ti opsjednuta ovim gotskim prizorima, ali bi se trebala presvući. Leonardo je rekao da se za pola sata svi sastanemo na holu'', reče Shannen. Bolno je uzdahnula. Pretpostavljala sam da ju je ovo groblje podsjetilo na taj nemili događaj koji se zbio prije šest mjeseci... Da, prošlo je točno šest mjeseci otkako je Shannen izgubila brata blizanca u nesreći.
Navukla sam svoju crnu haljinu i popravila kosu pred izlomljenim ogledalom, te smo se nas četiri uputile prema holu. Tamo su već stajali svi ostali. Jukka i Scarlett su se, kao i obično, prepirali oko nekih svojih gluposti. Pajo je skakutao oko stola za kojim su sjedili Haley, Anette, Tuomas, Marco Livingstone i njegova djevojka Nemo Morgan Manson. Anette je, poput nekog odvratnog priljepka, sjedila kraj Tuomasa, dok se on, jadnik, odmaknuo od nje najviše što je mogao.
''Samokontrola'', šapnula mi je Amanda.
Na drugom kraju prostoriji, stajali su Melody, Emppu Holopainen, Dana Thalia Parker i promatrali portret na zidu. Bila je to jedna stara uramljena slika prelijepe crnokose žene sa usnama crvenim poput krvi. Slika grofice Sabinne Bathory.
Ugledavši nas, Leonardo pljesnu rukama. ''Dobro ste se sjetile!'', reče on, pokazavši nam da se sjednemo na jedan prašnjavi kauč.
Sad smo svi bili na okupu. Svi do jednoga. Cijeli tim je bio tu, uključujući i jednog nepozvanog gosta (Paju).
''Dakle, sad kad ste se svi upoznali, vrijeme je da vam kažem što ćemo raditi u narednih nekoliko tjedana'', poče Leonardo. ''Onaj kret... hoću da kažem, gospodin George Turunen, moj cijenjeni stric, želi da istražimo da li u ovome dvorcu doista ima vampira i da li ih je ikad bilo, kao što se to navodi u raznim legendama vezanim za ovo mjesto. Ako vidite bilo što sumnjivo, to morate snimiti kako bi tetak imao materijala za emisiju koju želi pripremiti. Naravno, svi mi znamo da vampiri ne postoje i da je ovo samo gubljenje vremena, no ako ništa drugo barem ćemo se zabaviti.''
''Jako'', promrmljala sam, gledajući u Anette. I ona je gledala u mene. Poželjela sam skočiti sa kauča i razderati joj onu njezinu odvratnu facu.
''Kad možemo početi sa istraživanjem?'', upita Emppu.
Leonardo slegnu ramenima. ''Kad god želite.''
''Što mislite, hoćemo li išta pronaći?'', upita Melody.
''Osim prašine, ništa'', javila se Amanda.
''Ja mislim da hoćemo'', reče Scarlett uzbuđenim glasom. ''Zamislite da ovdje zbilja ima vampira. Kako bi to bilo zanimljivo!''
''Ne lupetaj'', reče joj Jukka. ''Vampiri ne postoje.''
Scarlett je frknula. ''Znam da ne postoje. Samo kažem da bi bilo zanimljivo da ih doista ima'', reče ona.
''Zanimljivo?!'', uzviknu Pajo. ''Da li si ti pri sebi? Pa pojeli bi nas!''
''Dobro, dosta!'', reče Leonardo. ''Sad pređite u trpezariju. Vrijeme je za večeru.''
Napravila sam grimasu. ''Večera? Ali tko ju je pravio?'', upitah.
''Ja'', pohvali se Leonardo.
''Ajme!'', zakukala sam. ''Ako sutra svi završimo u hitnoj, znajte da je to zbog trovanja prouzročenog Leonardovom večerom!''
Trpezarija se nalazila na kraju hodnika. Njezin mrak je razbijala samo svjetlost zapaljenih svijeća koje su stajale na sredini stola. Preko prozora su bili navučeni razderani zastori prepuni paučine. Stol je bio toliko velik da ćemo morati da se dovikujemo dok budemo jeli. Zapravo, ako budemo mogli jesti ono što Leonardo naziva hranom (a nikako nije hrana).
Htjela sam sjesti pored Amande, no onda me je Tuomas povukao za rukav haljine. ''Tarja, molim te, sjedni kraj mene. Ne želim da mi se ono više približava'', reče on, pokazujući na Anette.
Nasmijala sam se i svalila se u jednu rasklimanu stolicu pored Tuomasa. S moj lijeve strane sjedila je Nemo.
''Naravno. Rado činim dobra djela'', rekoh Tuomas, gledajući u pravcu svoje drage prijateljice Anette koja me je ljutito promatrala.
''Tarja, zašto se ti i Anette toliko mrzite?'', upita me Nemo, dok nam je Leonardo sipao u tanjure nešto što je trebalo ličiti na krumpir (a nikako nije ličilo).
''I ti bi ju mrzila da ju bolje poznaješ'', odgovorila sam, miješajući tu gadnu splačinu po tanjuru. ''Jao, fuj, ovo izgleda kao da je netko povratio!''
''TARJA, POBOGU!'', uzviknuše svi s gađenjem.
''Pa što?'', upitah. ''Samo kažem.''
''Prestani da zvocaš i jedi'', odvrati Leonardo, potpuno isto kao i moja baka. Duboko sam udahnula i kušala večeru. Nakon što sam se pola sata mučila da svarim taj zalogaj, šapnula sam Nemo:''Fuj.''
''Slažem se'', odvrati ona.
Privukla sam si posudu sa salatom, kako bih barem malo ublažila taj ukus u ustima. No tada se dogodilo nešto poprilično smiješno. Iz posude je iskočio jedan ogromni dlakavi pauk. Vrisnula sam i skočila na Tuomasa. No, kako je stolica bila rasklimana, prevrnula se i nas dvoje smo završili na podu.
''Jeste li dobr... aaah, pauk!'', zavrištala je Dana.
Sve cure (i Leonardo skupa s njima) vrisnuše i istrčaše iz trpezarije.
''Mislim da sam slomila kičmu'', rekoh, podignuvši se s poda.
''A kako je tek meni!'', požali se Tuomas. ''Razbio sam se na ovaj beton i još si ti tresnula preko mene.''
Marco je, naoružan vilicom za salatu i tanjurom kao štitom, otišao u lov na pauka, dok smo mu mi ostali davali upute:''Lijevo! Eno ga lijevo! Sad malo desno... desno, idiote! Još malo!... Sad je opet lijevo! Lijevo, ne desno!''
''Ako mi cijelo ljeto prođe ovako, ubit ću se'', šapnu mi Amy.
No to još nije bilo ništa. To je bio tek početak...
P.S. Nadam se da vam je dobar post. Željela bih samo reći da ću ubaciti u priču sve koji su mi se dosad javili. Amy, Danu i Nemo sam već ubacila kao svoje prijatelje, a sve ostale ću ubaciti na malo drugačiji način... Samo se još malo strpite i svi ćete biti u priči!
Kiss...
''Tarja, da li si sigurna da si spakirala sve stvari?'', upitao je Tuomas po tisućiti put. Nervozno se šetkao po mojoj sobi i svaki čas gledao na sat.
Glasno sam otpuhnula i zatvorila svoju putnu torbu. ''Naravno da jesam'', rekoh, trudeći se da ostanem mirna.
''Provjeri da nisi nešto zaboravila'', reče Scarlett.
''Ma daj!'', uzviknuh, okrenuvši očima. ''Znam da nisam ništa zaboravila.''
''Tako je'', dodade Amanda. ''Skupa smo se pakirale. I uspjele smo ograničiti najneophodnije stvari na četiri putne torbe.''
Tuomas je skrenuo pogled na torbe koje smo Amanda i ja naslagale u krevetu. Zatim je pogledao u nas, pa je opet pogledao u naše torbe.
''Vas dvije nosite sve ovo?'', upitao je šokirano.
Kimnula sam glavom. ''Yap...yap...yap'', zapjevušile smo.
''Sjajno'', reče Tuomas. ''Sad će nam trebati još jedan avion ako želimo potrpati sve njihove torbe.''
Scarlett nas je pogledala kao da smo lude. ''Pa, ne idete na modne revije u Parizu i Milanu. Idete samo u dvorac Sabinne Bathory!'', uzviknula je.
''Aha!'', uskliknu Pajo, utrčavši u moju sobu i uperivši prst prema nama.
''Aha i tebi!'', odvratih ja.
''Čuo sam što je Scarlett rekla. Znači, to je taj kamp, zar ne?'', upita on zlurado. Prepoznala sam taj pogled... Nije slutio ništa dobro.
''Kepecu, ništa nisi čuo, jasno?!'', uzviknula sam, zgrabivši ga za kragnu.
''Pa, ako me povedete sa sobom...'', poče on.
Frknula sam. ''Zaboravi.''
''E, onda ću ja da kažem baki, dedi i tati da pomažeš tetku!'', povikao je, glumeći da je uvrijeđen. Začepila sam mu usta i prosiktala:''Pssst!''
''Možda bi bilo pametno da ga povedemo'', reče Scarlett, pa ga pomilova po zalizanoj kosi. ''Ja ga obožavam.''
''I ja isto'', nasmiješio se Tuomas.
Ponovno sam frknula. ''Hoćete da ovo ide s nama?'', upitah iznenađeno.
Na veliku žalost, baka i deda su se složili da ''Pajo ide s nama u kamp''. Kad bolje promislim, ne znam što je gore; da on ide s nama ili da sve ocinkari baki i dedi. No, bilo kako bilo, približilo se vrijeme polaska...
''Bok!'', doviknula sam baki i dedi, otvorivši vrata kuće.
''Kad krećete za Kanadu?'', upitala je baka.
''Autobus nam poleće u podne!'', uzviknuh.
''Kad poleće autobus?'', upita deda.
Tuomas me je izgurao napolje. ''U podne!'', doviknuo je prije no što je zalupio vratima. Dok smo išli k njegovom Ferrariju koji je bio parkiran ispred, začuli smo bakin urlik:''Ne lupajte vratima, idioti jedni!''
Odvezli smo se autom do aerodroma, gdje smo se našli sa ostatkom ekipe. No, sad nas je bilo samo devetoro... Pitala sam se tko će nam se još pridružiti. Pitala sam se tko su preostalih sedmoro mladih ljudi koji će nam pomoći da istražimo dvorac Sabinne Bathory.
***
Večer je već pala kad smo stigli do mjesta gdje se nalazio taj čuveni dvorac. Izišla sam iz taxija i duboko udahnula. Hladan vazduh mi je proletio kroz pluća. Bilo je jako hladno, no nije me uopće bilo briga. Zakopčala sam svoj crveni džemper i pogledala ispred sebe...
Nemoguće je riječima opisati ono što sam ugledala. Bilo je tako jezivo i sablasno, no istovremeno i predivno. Prekrasno. Očaravajuće. Zidovi kamenog dvorca su se veličanstveno uzdizali iznad starog groblja. Posvuda se širio miris uvelih ruža. Ličilo je na prizor iz horor filma.
''Ajme!'', uskliknula sam. ''Ovo je toliko cool!''
Amanda se nasmiješila. ''Imaš pravo. Supercool.''
''Ne bih rekla'', reče Haley. ''Jezivo je.''
''Dobro, poslije ćete razmijeniti utiske'', požurivao nas je Leonardo. ''Ponesite svoje stvari, idemo se smjestiti. I, naravno, trebam vas upoznati sa ostalim članovima grupe.''
Okrenula sam se Tuomasu. ''Ti bi mogao ponijeti moje torbe'', rekla sam, gurnuvši mu sve svoje stvari u ruke i potrčavši naprijed. Amanda je učinila isto. Bilo ih je toliko da mu se lice uopće nije vidjelo, što je bilo poprilično smiješno.
''Tarja! Amanda!'', uzviknuo je. ''Zdrobit ću vam sve zube u grlo čim vas dohvatim!''
Leonardo je otvorio vrata dvorca, te smo svi ušli unutra. Na hodniku koji je bio osvijetljen svjetlošću svijeća već su stajali neki ljudi. Bio ih je sedmoro. Šestoro od njih uopće nisam poznavala, ali jednu sam itekako dobro znala. Bila je to najgluplja osoba poznata ljudskom rodu – Anette Von Butch. Pokušala sam ju ignorirati, te sam prišla jednoj curi koja je stajala u kutu i promatrala slike na zidovima. ''Bok...'', rekoh joj. ''Ja sam Tarja Turunen.''
''Melody Jones'', odvratila je ona. Rukovale smo se. ''Drago mi je. Leonardo mi je pričao o tebi.''
Razgovarala sam s Melody još neko vrijeme, a potom sam prišla da se upoznam sa ostalima. Oni su mi se činili sasvim OK, ali Anette...
''Oh, vidi što je vjetar dopuhao!'', uzviknu ona kad me je ugledala.
Stala sam kraj nje. ''Vidi što je mačka dovukla!'', prosiktala sam, stegnuvši pesnice.
''Dobro, dosta! Samokontrola!'', reče Jukka.
Spriječio nas je u namjeri da se potučemo tako što me je odvukao na drugi kraj sobe. ''Pusti me da ju ubijem!'', rekla sam, pokušavši da se oslobodim iz njegovog stiska.
''Polako, Tarja'', smirivao me je i Tuomas. ''Ne smiješ se toliko uzrujavati zbog Anette.''
''Ali ona je kreten!'', uzviknuh.
Tuomas se nasmiješio. ''Ti si nemoguća'', rekao je, zagrlivši me preko ramena. ''Idemo sad tamo. I pokušaj se kontrolirati.''
''Ma da'', promrmljala sam. ''Premda, postoji i nešto dobro u vezi sa Anetteinim dolaskom.''
''A to bi bilo?'', upita on.
''Pa, ako ovdje doista i ima vampira, uplašit će se čim ju vide!''
P.S. Trebam tri zenska lika, pa tko zeli u pricu, neka se javi...
''KRETEN!'', uzviknuo je Leonardo, svalivši se u svoj naslonjač.
''To smo čuli već pet puta!'', rekoh, već na ivici strpljenja. ''Hoćeš li se napokon sabrati i reći nam što je tetak sad isplanirao?''
''Sjednite svi'', rekao je moj rođak. ''Ovo se, naposlijetku, tiče i vas.''
''Svi već sjedimo, ako nisi primijetio'', podsjeti ga Amanda.
Leonardo nas zbunjeno pogleda. ''Zbilja? Pa, dobro onda. Da li itko od vas zna tko je Sabinne Bathory?'', upitao je, glasom koji uopće nije nalikovao na njega.
''Sabinne Bathory? Nikad čula!'', rekoh, odmahnuvši rukom.
Tišina je vladala još neko vrijeme... Na licima svih svojih prijatelja sam vidjela iste zbunjene poglede. Nitko nije znao tko je Sabinne Bathory. No Shannen mi je izgledala drugačije... Izgledala je kao da pokušava da se sjeti.
A, onda, u konačnici...
''Znam!'', uskliknula je pobjedonosno. ''Sabinne Bathory je u XVIII vijeku bila finska grofica. Postoji legenda o njoj. Legenda u kojoj se govori da je bila i vampirica, ako se ne varam.''
''Aha. Kužim. Grof Drakula u suknji'', reče Amanda.
''Tako je, Shannen'', reče Leonardo, ignorirajući Amandinu upadicu. ''Dvorac u kome je živjela se nalazi u današnjoj Finskoj. A tetak je odlučio da skupina mladih ljudi ode u Finsku na neko vrijeme i istraži da li tamo doista ima vampira. Naime, želi napraviti neku fora emisiju za koju se nada da će mu povećati broj glasova na predsjedničkim izborima.''
Scarlett se nasmija. ''Ali to su gluposti. Vampiri ne postoje.''
''Naravno da ne postoje'', složi se Leonardo. ''Ali tetak želi da mi odemo tamo i istražimo to umjesto njega.''
''Kaj?!'', uzviknuh.
''Ne pada mi na pamet!'', reče Amanda.
''Ni meni!'', uzviknu Shannen.
''Molim vas, ljudi. Ako ne okupim ekipu od petnaest ljudi za deset dana, jebao sam ježa u leđa. Vi ste mi jedina nada!'', molio je Leonardo. ''Tetak je u stanju da me ubije ako ne dobije svoju emisiju.''
Uzdahnula sam. Poznavala sam tetka, i znala sam da je istina ovo što Leonardo govori... Znala sam da će moj rođak biti u gadnoj gabuli ako ne pristanemo. Ali, ipak... Ja sam kći Henryja Turunena, drugog kandidata. Nisam mogla tek tako pomoći tetku da osvoji više glasova na izborima. Nisam mogla tek tako izdati oca... Zapravo, mogla sam. Pitanje je samo da li želim? Možda je to i zaslužio... Nije brinuo za mene kao pravi otac. Mislio je da će sav onaj novac koji mi je davao biti dovoljan da zamijeni njegovo prisustvo, njegovu ljubav koju sam toliko trebala... Ljubav koju mi nikad nije pružio.
''Ja sam s tobom'', reče mu Tuomas.
''I ja'', rekoh naposlijetku.
''Pa, pretpostavljam da onda možete računati i na mene'', nasmiješila se Amanda.
I, zbilja, naposlijetku su svi pristali. Baš svi. Bili smo nešto kao osam mušketira ili kako god da se kaže... No upravo je to bio problem...
''Leo, rekao si da treba biti ekipa od petnaest ljudi. A nas je osmoro'', reče Julian, iliti Jukka kako ga mi zovemo, igrajući se svojim ključevima.
''Ne brinite za to. Pozvat ću još neke ljude'', rekao je Leonardo. ''Ipak, hvala vam svima što ste pristali. Ali, Tarja... misliš da ujaku Henryju neće smetati što ćeš ići s nama?''
''Neće. Zapravo, neće ako ne sazna. U tom slučaju bi me živu spalio'', rekoh. ''Ali već sam smislila što ću mu slagati, ništa se vi ne brinite.''
***
''Bako, smislila sam gdje ću na ljetovanje!'', uzviknula sam, otključavši vrata naše kuće. Prije no što sam ušla unutra, okrenula sam se da još jednom mahnem svojim prijateljima.
''Tarja, ulazi unutra, praviš propuh!'', začula sam bakin urlik iz dnevne sobe. Zatvorila sam vrata i protrčala kroz hodnik. Sa zidova su me promatrale reprodukcije najskupljih slika iz najcjenjenijih muzeja. Stvarno bi ih trebali poskidati, jer nam kuća liči na isti takav muzej. Popela sam se uz nekoliko mramornih stepenica i spustila torbicu na stakleni stol.
''Bok, ljudi'', rekoh, ušavši u dnevnu sobu. Deda je sjedio u naslonjaču i rješavao ukrštene riječi, dok je baka kupila igračke koje je moj brat razbacao po cijeloj kući.
''Oh, zdravo, Tarja. Gdje ćeš to ići?'', upita me deda, podignuvši pogled sa novina.
Naslonila sam se na zid. ''Baka ima pravo. Potrebna je edukacija. Postoje ti kampovi u Evropi gdje ćemo Amanda i ja ići da pogledamo manastire i ostalo naslijeđe katoličke kulture'', izbrbljala sam u jednom dahu napamet naučen tekst.
''Što ti pričaš? Kakve manastire?'', upita baka.
U sebi sam urlala:''PUSTIMEDAIDEMPUSTIMEDAIDEM!!! TI SI SVOJE PROŽIVJELA, NEMOJ I MENI URNISATI ŽIVOT! PUSTI MEEEE!''
''Pa, znate... one u Finskoj, Austriji, Danskoj, Hrvatskoj, Norveškoj i tako dalje'', nabrojala sam, a zatim se okrenula i istrčala iz sobe. Zastala sam ispred vrata da čujem što pričaju.
''Jao'', reče deda.
''Šta jaučeš?'', upita ga baka.
''Ne mogu ovo riješiti. Pisac Groblja kućnih ljubimaca?'', upita on.
''Otkud ja znam. Pitaj onu Tarjinu budalu (mislila je na Amandu), ona ti se bavi gotskom literaturom. A ti, umjesto da budeš sretan što ti je unuka napokon došla k sebi, kukaš zbog ukrštenih riječi. Ja stvarno ne znam što sam se udala za tebe'', započela je baka svoju propovijed.
''Kako zašto? Pa zbog duhovitosti'', reče on.
Baš u tom trenu, kraj mene je naišao moj brat. Pokazala sam mu rukom da šuti, kako baka i deda ne bi shvatili da ih prisluškujem. Shvatio je poruku i ušao u sobu. Zaustio je da nešto kaže, ali ga je baka preduhitrila.
''Samo da ti kažem da tvoja sestra ide sa Amandom na ljetovanje, a ti, deda i ja idemo na jedno divno selo i...'', poče ona.
Ovaj put je on nju prekinuo. ''Što? Ja da idem na selo?! Zaboravi, Faith!'', uzviknuo je, istrčavši napolje.
Nasmijala sam se. Bit će ovo zbilja dugo ljeto... I više od toga. Mnogo više od toga...Jer, baš tog prokletog dana kad sam pristala ići u dvorac, započela je moja noćna mora. Jedno novo poglavlje mog života. Moja priča. Moja propast...
''I?'', upitala je moja baka za doručkom. ''Gdje ćemo na ljetovanje?''
Otpila sam gutljaj mlijeka i spustila čašu na stol. ''Ja sam vam već rekla, meni ne pada na pamet da ljetujem sa vama.''
''Kako ona može da ide sama, a ja ne mogu?'', pobunio se moj desetogodišnji brat Pajo.
''Zato što si ti balavac'', rekoh mu, nakezivši se.
Pajo se okrenu baki i djedu. ''Ali ja sam imao sve odlične ocjene!'', rekao je, pogledavši ih onim ja-sam-dobar-dečko pogledom.
''U ovom slučaju, to nema nikakve veze'', reče djed, koji je upravo žvakao komad kolača. A onda ga je ispljunuo. ''Zaboga, Faith, zašto si posolila kolače?'', upitao je baku.
Baka odskoči od stola i uhvati se za glavu. ''Isuse i Bože i Marijo!'', urliknula je, čupajući se za kosu. ''Ja sam zamijenila sol i šećer!''
''A zato je ovaj krompir sladak'', rekoh s gađenjem.
''Prestani da zvocaš, jedi to!'', reče baka, kad se naposlijetku smirila i sjela natrag u stolicu. Kroz otvorene prozore vragolasto su se igrale žute zrake jutarnjeg sunca. Topli je vjetar odnosio posljednje ostatke proljeća, i prosto je natjerao sve ljude da izađu iz svojih kuća. Iako je bilo tek osam sati ujutru, ulice Beverly Hillsa su bile prepune.
''Ona hoće da ide na more sa Tuomasom'', reče Peter iznenada. ''Zamislite samo što bi radili noću.''
Baka ispusti vilicu i položi ruke na srce. ''Teško meni! Tarja, sram te bilo!'', reče ona, mrko me gledajući.
Nasmijala sam se. ''Laže, ne bi ništa radili! Mi smo samo prijatelji. Pa družimo se od malih nogu, zaboga!'', rekoh, otpivši još malo mlijeka iz čaše.
''Tako je'', složi se deda. ''Tarja je vrlo zrela i odgovorna.''
Baka je napravila grimasu. ''Govoriš mi o njezinoj zrelosti? Ti misliš da sam ja kreten, pa da povjerujem u zrelost svojih unuka!'', uzviknula je.
Kako bih promijenila temu, rekoh:''Pajo je vrlo nervozan. Trebaju mu čvrst zrak i relaksacija. Njega lijepo odvedite na selo...''
''Tarja'', reče Pajo.
''...neka bere cvijeće...'', nastavila sam, ne obazirući se na njega.
''Tarja!''
''...odmara se u hladu...''
''Tarja!!''
''...i muze krave'', rekoh, sa osmijehom na licu.
''Tarja!!! Kakve krave, bako?!'', zakukao je Pajo.
''Dosta!'', dreknu ona. ''Spojit ćemo učenje i odmor, te ćemo svi zajedno poći u jedno divno selo na...''
Prekinula sam ju. ''Ja sam vam rekla da meni ne pada na pamet da ljetujem sa vama!''
''Kako ona može da ide sama, a ja ne mogu?!'', urliknu Pajo.
''Zato što si ti balavac i gnom!'', odvratih, takođe urlajući.
Baka se okrenula dedi i rekla:''Lakše bih preživjela zapaljenje pluća s komplikacijama nego što ću preživjeti još jedno ljetovanje.''
''Iskreno da vam kažem, ja sam mislio da idem sam'', reče deda odjednom.
''Molim?'', upita baka.
''Pa, budući da smo razvedeni...'', podsjeti ju deda.
Ona prekriži ruke i ljutito ga pogleda. ''Slušaj, to što smo razvedeni ne znači da ja moram da robijam a ti možeš da se braniš sa slobode. Najprije ćemo da odrobijamo skupa, pa onda idi kud god hoćeš.''
Baš u tom trenu, dok je deda pokušavao da smisli neki novi izgovor, začulo se zvono na ulaznim vratima. Naša kućna pomoći, Helga, je izišla iz kuhinje i krenula da otvori.
''Ovo su vjerovatno oni Tarjini kreteni'', prokomentirala je baka.
Moglo bi se reći da je bila u pravu. Bili su tu, zapravo, moji prijatelji, Amanda, Haley i Tuomas. Za divno čudo, ovaj put sam bila spremna kad su došli po mene. Dohvatila sam ranac sa kauča i doviknula svojoj obitelji:''Ne čekajte me ni na ručak ni na večeru!''
''Lijepo se prov... ne lupaj vratima, budalo blentava!'', urliknula je baka.
''Dobro si se sjetila izići. Zvonimo dva sata'', požali se Haley.
''Dva i pol sata'', ispravi ju Amanda.
Nasmiješila sam se i napućila usne. ''Sorryte, ali baka me ja zadržala'', rekoh.
''Dobar pokušaj, ali neće upaliti ovaj put. Ulazi u auto'', reče Tuomas, otvorivši vrata svg crnog Ferrarija. Nas dvoje smo sjeli na prednje, a Amanda i Haley na stražnje sjedalo.
''Kamo uopće idemo?'', upitah, uključivši radio. Već u idućem trenu, zasvirala je neka očajna glazba. Taman kad sam krenula da ju ugasim, Haley se provuče sa zadnjeg sjedišta i udari me po ruci. ''Stoj!''
''Što je ovo, Hales?'', upitah s gađenjem.
''50 Cent'', odgovori ona, pucketajući prstima uz ritam glazbe.
''E, ja ću mu dati cijeli dolar da začepi!'', javila se Amanda, a potom se progurala između mog sjedišta i Haley te isključila radio. Pametno moje dijete, nema što.
Tuomas je nervozno lupkao prstima po volanu. ''Smirite se! Oh, Bože, zašto me ovako kažnjavaš?'', zakukao je, pogledavši u nebo i zbog toga se umalo zakucao u uličnu svjetiljku. Sva sreća da sam mu okrenula volan na vrijeme.
''Nisi mi odgovorio na pitanje'', rekoh mu, kao da se ništa nije desilo.
''K-kakvo pitanje?'', promuca on.
Promijenila sam položaj na sjedištu. ''Pa, kamo idemo?'', upitah ponovno.
''Zar ti ne znaš da je tvoj rođak Leonardo rekao da se danas svi okupimo kod njega?'', odgovorila je Amanda začuđeno.
Tek tad sam se dosjetila. ''Oops... čini se da sam i na to zaboravila'', rekoh sa smiješkom na licu.
''Ma zaboravila si ti mozak kod kuće'', promrmlja Tuomas.
Gađala sam ga kesicom čipsa. ''Čula sam te, da znaš!'', vrisnula sam.
''Smirite se!'', reče sad Haley. ''Želim stići živa do Leonardove vile. Ne zaboravite da smo maloprije umalo poginuli.''
''Eh, to još nisam zaboravila'', rekoh.
''A nećemo ni zaboraviti'', dodade Amanda. ''To će nam biti jedan od novih materijala za zadirkivanje Tuomasa.''
U konačnici smo ipak stigli do Leonardove vile u jednom komadu. To je svjetsko čudo, s obzirom da je za volanom bio ludak. ''Ja se svaki put iznova iznenadim kad vidim njegovu kuću'', reče Haley otvorenih usta.
Bila je u pravu. Kuća mog rođaka je više nalikovala na dvorac nego na običnu kuću. No, i moja kuća je bila slična, pa se i nisam previše iznenadila. Iskreno, činjenica da sam bogata mi je više otežavala nego olakšavala život. Voljela bih ponekad biti kao i Haley; da se u javnosti ne moram ponašati ''lijepo'' samo zato što mi je otac ugledni političar. Voljela bih da se ne moram brinuti što će ostali ljudi misliti o meni. Voljela bih jednostavno biti ono što jesam...
A sad, ako ćemo iskreno, ja se uopće ne ponašam onako kako bih trebala. Pa, dovraga, nemam sto godina pa da ne smijem izvoditi gluposti i zafrkavati babe iz susjedstva! Sva sreća da moj otac uopće ne obraća pažnju na mene, jer bi mi izlasci inače bili zabranjeni dok doista ne budem imala sto godina.
''Tarja, hoćeš li sad stajati tu i mrmljati ili ćeš ući unutra?'', upitala me je Amanda.
''Tko? Ja?'', uzvratila sam pitanjem.
''Ne, nego moja baba!'', odvrati Tuomas, povukavši me za ruku u pravcu kapije.
''Stani, na štiklama sam!'', vrisnula sam. ''Hoćeš li da poginem?!''
''Hoću'', odvratio je on i ugurao me kroz vrata.
Haley se okrenula Amandi. ''Samo čekam dan kad će se njih dvoje poubijati'', reče ona.
''Misliš, kad će Maggie srediti njega?'', naceri se Amanda.
Sve četvoro smo se popeli do Leonardove radne sobe. Tamo su već sjedili Julian, Scarlett i Shannen.
''Bok, škvadro'', pozdravila sam ih i sjela na radni stol. ''Što se radi?''
Shannen je okrenula očima. ''Radi se to da čekamo tvog mutavog rođaka već sat vremena, eto što se radi!'', uzviknula je.
''Pa gdje je on?'', upita Amanda. ''Mislila sam da će biti ovdje.''
''Gdje je on?!'', uzviknu Shannen. ''Da to znam, misliš da bih sjedila ovdje umjesto da odem tamo i otkinem mu onu njegovu glavu?! E, ne bi išlo!''
''Smiri se!'', rekoh joj. ''Zaboravila sam vam reći da on ima sastanak sa tečom Georgom.''
''Oh, i to si zaboravila?'', upita me Tuomas.
Nisam imala namjeru da se upuštam u raspravu. Zato smo svi sjeli i čekali.... Sve dok netko nije otvorio vrata toliko glasno da su ga vjerojatno čuli i crnci iz Novog Zelanda. Bio je to, naravno, Leonardo. Izgledao je još gore nego i obično. Tresao se kao prut, a njegova obično zalizana crna kosa je bila raščupana na sve strane.
''Nešto nije u redu?'', upitao je Julian.
Leonardo je bacio svoju kapu na tepih i šutnuo je. Zapravo, pokušao je da ju šutne, ali ju je promašio i šutnuo stol. ''Ajoooj!!!'', urliknuo je.
''Nešto definitivno nije u redu'', reče mi Amanda.
''Ništa nije u redu!'', urlao je Leonardo. Skakao je na jednoj nozi i prenemagao se od bola. ''Ne mogu da vjerujem što je ovaj put smislio! On je... ON JE KRETEN!!!''
''Tko?'', upitah. ''Tetak?''
''Naravno da je tetak!'', odvrati on.
''Pa, što je smislio?'', upitala je Amanda.
Nastavit će se...
P.S. Kao što vidite, opet sam odlučila otvoriti novi blog. Jednostavno sam se željela riješiti one HPFF perspektive, tako da će ovaj blog biti o nečemu drugom...
Usput, ne primam likove u priču, bar ne još. Želim se posvetiti razradi priče, tako da neću pretrpan box. Ali ako mi zatreba likova, svakako ću vam javiti. Zapravo, sigurno će mi trebati, ali kasnije.
No, pošto nemam mnogo izmišljenih likova, ubacila sam tri cure koje me redovito čitaju na svim mojim blogovima; Amandu, Haley i Melody (zapravo, nju još nisam spomenula, ali je u priči).
To bi bilo sve za sada...
Pozdrav svima!
