Neka uđu!
|
Polako ali sigurno, već godinama, krašti se i nestaje sve ono što Dubrovnik čini Gradom ali zajebancija na «generalki» otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara jedna je od rijetkih tradicija koja nije nepovratno izgubljena. Sam čin otvaranja Ljetnih igara veliki je medijski kulturni događaj, nekad više a nekad manje uspješan. Oči cjelokupne kulturne javnosti uprte su Njarnas grad a to jako dobro zna sva ona svita vip-ovaca na skalinima ispred Svetog Vlaha jer… važno je biti viđen. Političari, guzičari (dakle, isto) animir dame, novopečeni kapitalisti i uglednici, predsjednici gradskih kotara i kućnih savjeta te ini dužnosnici, svi oni nastoje se prezentati u što boljem svijetlu. Kamere su uključene pa se i nove monture kupuju specijalno za taj dan a ako se pusti i koja suza za vrijeme sviranja Himne slobodi, dok te kamera hvata u krupnom planu – nikako ne može štetit. Generalna proba pak, nešto je sasvim drugo. Na nju se ne ide zbog čina otvaranja nego zbog vrhunske zajebancije gdje publika komentarima, dobacivanjima, pogrdama nastoji omesti odvijanje probe. Većina izvođača na sceni unaprijed zna što ih očekuje pa se u skladu s tim i odnose. Međutim, proteklih godina znalo je biti i onih koji su pokazivali otvoreni revolt takvom načinu ometanja probe (npr. dirigent orkestra) što je samo dodatno dolijevalo ulje na vatru. Nema veće gluposti nego suprotstaviti se publici pa bi takvi redovno bivali nagrađivani burnim zvižducima i ismijavanjem. I noćas je bilo veselo mada, ne mogu se oteti dojmu da je puno zabavnije bilo za vrijeme komunističkog režima, kao i za vladavine pok. Nam Oca Domovine. Nema više napetosti oko toga hoće li se publika propustiti na tribine, nema više hrpe policajaca koja pozorno prati što se i tko govori, opća ravnodušnost i letargija u društvu ogleda se i u ovom hepeningu. Ipak, dok je Kere i ekipe iz Grada, straha nema pa se može parafrazirati ona vječna sa otvaranja «još smo publika, još imamo duha». Počelo je ulaskom crvenih barjaka «Libertas» ispred Sponze spontano popraćenih pjesmom «Tito, partija, omladina, akcija», «Komunjare ulaze u Grad». Sasvim sigurno nije bilo ugodno glumcu koji je ispred Orlanda «trčkarao» sa djecom kada su ga počeli nazivati pedofilom. Krešendo je bio za vrijeme izvođenja operne arije. Zvižduci, urlanje, dobacivanje ipak nisu smeli opernu pjevačicu čak ni kad je započelo «Hoćemo Sevu, hoćemo Sevu». «Skini se, skini se, falšala si, ne deri se» svako malo čulo se iz publike. Poneke grube i neprimjerene psovke pokazuju samo to da nemaju svi dobar smisao za humor. Postoje i institucije čina otvaranja koji doživavaju «standing ovations». Nekad je to bio glumac pok Zoran Pokupec Pinky (kojem se i noćas skandiralo «Pinky javi se») a sasvim sigurno to je i poznati hrvatski glumac Predrag Vušović. Za razliku od mnogih, Pređo je čovjek iz puka koji odlično razumije zajebanciju pa je na poziv iz publike «Pređo idemo na pivu», jednostavno prekinuo probu i pozvao ovog iz publike da pođu «kod Lučija» (poznati kafić u Dubrovniku). Grube i nešto manje grube zajebancije nije pošteđen gotovo nitko ali postoji trenutak koji nikad nije (a nadam se da i neće) biti predmetom poruge. Podizanje barjaka na Orlandov stup uz prve taktove «Himne slobodi» koja predstavlja težnje za slobodom koju je Dubrovnik stoljećima plaćao, uvijek praćeno dizanjem na noge i silnim emocionalnim nabojem. U mlađim danima znao sam se opasno naježiti slušajući neke balade bendova kao što su Led Zeppelin ili Deep Purple ali do danas, takav učinak može proizvesti samo ova apokaliptična himna dubrovačka. A onda kad nastupi krešendo – O lijepa o draga o slatka slobodo, dare, u kom sva blaga višnji nam Bog je d'o - osvrnete se i vidite suze na očima mnogih, sa priličnom dozom sigurnosti možete znati da su prave i nisu namijenjene televizijskim kamerama. Evo, počujte i vi - Himna slobodi A evo ovdje i dio noćašnje atmosfere P.S. Igre počinju, red je i meni počinuti.... Do vidova čeljadi. |
