Birokracija na djelu ilitiga "Jadna majko jadnijeh svatova"
|
Sredinom prosinca prošle godine, isplaćivana je rata duga svim onim umirovljenicima koji su se odlučili za modalitet «isplata cijelog iznosa na duži vremenski rok». Među njima, trebala je biti i moja mater. Kažem trebala, ali nije. Da bi vidio u čemu je problem nazvao sam centralu HPB investa i nakon poduže birokratske tirade (znate onaj birokratizirani stil kada je druga strana prilično ljubazna ali se ne možete oteti dojmu da razgovarate s programiranim robotom?) zaključili smo da je poštanska uputnica upućena na pogrešnu adresu. Robot: Gospodine, najbolje bi bilo da sada vi nazovete poštu i provjerite… Ja: Ne gospođo, ne namjeravam zvati poštu jer ništa pogrešno nisam napravio. Robot: Ja vam pokušavam objasniti… Ja: Ja također vama pokušavam objasniti da greška nije moja pa bi molio da vi zovete poštu… Robot: Pričekajte trenutak (očito treba konzultacije) Ja: …. Nakon 2-3 minute. Robot: Dakle, gospodine, kao što sam rekla, morate poslati kopiju osobne karte vaše majke kako bi mi znali da ste promijenili adresu. Ja: Mi nismo promijenili adresu. Već 43 godine mater živi na istoj adresi. Mislim, nije da ne bi željeli promijeniti ali znate…male su mirovine i tako to. Robot: Molim? Ja: Hoću reći, mi smo na isto adresi, kako da vam javim promjenu? Uostalom, recite mi na koju ste adresu poslali poštansku uputnicu? Robot: Trenutak da provjerim. Dakle, poslano je na adresu J….. Ja: Ali to nije naša adresa. Ta ulica zaista postoji, čak se i zove slično kao naša ali nije naša. Robot: Žao mi je ali mi tu adresu imamo iz baze podataka Mirovinskog fonda i ne možemo ništa mijenjati. Ja: Pa ja vas molim da uputnicu pošaljete na moju PRAVU adresu. Robot: Ne gospodine, to ne možemo dok nam ne pošaljete… Ja: Zašto ne možete? Uplatnicu može naplatiti samo osobno onaj na koga glasi. Što bi se dogodilo da sam ja čak i neki varalica? Robot: Molim? Ja: Ništa kiborže, ništa samo mi dajte (usrdno vas molim) adresu Mirovinskog fonda da provjerim je li greška kod njih. Robot: Pa kažem vam da je greška u njihovoj.. Ja: I trebao bih vam vjerovati? Ovako kako vi vjerujete meni? Robot: (diktira broj telefona) Nakon 45-minutnog pokušaja, napokon se netko javlja u Mirovinskom fondu. Po glasu, rekao bih da je to intelektualna sestra blizanka robotice iz HPB-a. Nakon još jedne, gotovo identične tirade u kojoj sve vrvi frazama «gospodine_ne_mogu_vam_ja……bla-bla) dobivam objašnjenje da joj je baza opterećena (wtf? Jer danas rade mirovine pa da nazovem u ponedjeljak). Pokušavam robotici objasniti da joj server ne može cijeli dan biti nedostupan ali sve što uspijevam je dobiti broj podružnice Fonda u Dubrovniku. E sad, tu nastaje razlika između službenika iz južnih provincija za razliku od ovih sa sjevera (možete se ljutiti koliko hoćete) Naime, ove naše su i neljubazne i divlje i svakakve ali u konačnici, kad se dobro iznervirate, ipak će vam, koliko-toliko pomoći. Naime, proces robotizacije u južnim provincijama još nije dovoljno dobro implementiran pa se može ponekad dogoditi da, s druge strane telefona, razgovarata sa…..osobom?!? DA, da..vjerujte vi meni. Uglavnom, spomenuta «lokaluša» dopustila je mogućnost da napišem dvije-tri riječ, to faksiram i ona će ispraviti grešku u bazi. Ali naravno, kiborg iz HPB to nipošto ne želi iako se njeni podaci temelje upravo na podacima baze Hrvatskog fonda. Ja: Gospođo, ja kod sebe nemam osobnu kartu moje majke. Tek u ponedjeljak mogu kopirati njenu osobnu, pa kad to pošaljem Vama, pa dok do vas dođe, pa dok vi to «obradite», prije veljače ne mogu očekivati isplatu. Jel' tako? Robot: Žao mi je gospodine ali… Ja: Pa dozvolite da vam pošaljem faksom, mailom…bilo kako samo da je što brže… Robot: Žao mi je ali ne možemo tako..jer Ja: Ma nabijem te …. Robot: Gospodine, vi ste jako nervozni.. U ovom trenutku, moj fini «Ja» jedva uspijeva natjerati moje pogano «Ja» da sklopi slušalicu prije nego mi njezin odgovor dovoljno sazri u mentalnom sklopu. Nakon što sam (opet u lokalnoj podružnici) Pošte provjerio i dobio uvjerenje da je uplatnica vraćena natrag pošiljatelju (zbog pogrešne adrese; oni su postupili po zakonu) zovem višu instancu od robota iz HPB-a. Namjeravam mu objasniti da je njihova obveza provjeriti adresu ako im se pošiljka vratila… Zovem već satima, savjetnik (broj sam dobio od robotice) se ne javlja. Vjerojatno je moj broj telefona podijeljen svim službama HPB-a s porukom «Ne javljati se – opasna stranka») Napokon dobivam vezu. Sasvim je očito da «viša savjetnica» koja se javila na telefon već zna za mene (zašto me to ne čudi?) ali nakon početne rasprave zaključujem da sam dobio još jednog kiborga iz Fonda a ne iz HPB-a. Ona pojašnjava da je jedini način da pošaljem poštom izmjenu adrese. Poziva se na zakon pa onda i ja objašnjavajući joj da postoji u Hrvatskoj nešto što se zove Zakon o elektronskom poslovanju na što ona nonšalantno odgovara «Ah, znate kako to ide u Hrvatskoj». Dakle, sad vam zakon toliko nije važan? – upitam ja i dobivam lakonski odgovor: «Ma pustimo sad to gospodine». Anihau, u jednom trenutku osjetio sam da ova robotica ima naznake ljudskosti. E sad, je li stvar u lošem programiranju dotične ili čemu li već…vrag će ga znati. Ipak, ne toliko da bi mi izašla u susret. Pokušavam posljednji put: Ja: Dakle gospođo, podatke ne mogu poslati mailom niti faksom. Znači li to da će službenica iz Dubrovnika koja je dobrohotno prihvatila da podatke promjeni na temelju faksa, sada odgovarati jer je učinila nešto protuzakonito? Ona: Paaa nije protuzakonito ali je protiv naših pravila. Ja: Dakle, stegovno će odgovarati? Ona: Ma ne brinite vi za nju, ona vam je, uostalom učinila uslugu. Ja: A vi nećete? Ona: Gospodine... Ja: Gospođo.... Naravno da mi ovaj birokratizirani hrvatski okupatorsko-kapitalistički sustav silno ide na milokleez ali dodatno sam revoltiran kada čujem nešto kao što je ovo Shvatio sam da dalje ne mogu pa odlazim pisati dopis dok mi u primislima tinja: «Kako to da teatar apsurda nije stvoren u ovim krajevima?» Uglavnom, koristim ovaj, vrlo čitan medij da poručim robotima iz HPB DA …DA …IM HEROSTRAT EFEŽANIN JEB… želi ugodno popodne i pozdrav njihovim roditeljima. S poštovanjem, |
