Normalizacija (?)
Naselje Nova Mokošica dehumanizirani je dio Dubrovnika, njegovo, teškom mukom, priznato čedo za koje, nerado ali ipak redovito, plaća alimentaciju. Riječ je o «velikoj spavaonici» u kojoj obitava 5-6 tisuća građana. Godinama poslije rata, u Mokošici je bila aktualna igra «Tko će skupiti više registarskih oznaka s automobila iz Srbije ili Crne Gore». Postojao je i svojevrsni pano (zid ispred jednog od okupljališta mokošičke (?) žgepčadi) na koji su se vješali trofeji. Inače, ova igra, nešto je blaža verzija one «Slomi auto četniku, mater mu jebem» od koje, nema tome dugo, nije bio pošteđen ni sam biskup kotorski. Već 15-ak dana na ulazu u Mokošicu kočoperi se veliki pano koji poziva Dubrovčane u veliki shoping centar DeltaCity u Podgorici. Ne, nije mi neobično što se pano nalazi na tom mjestu. Uostalom, kažu da trgovina ne poznaje granice. Ali da već 15-ak dana plakat nije išaran, iskidan, ispisan pošalicama tipa «ubij četnika» - e to me, čeljadi moja, istinski iznenađuje. Govori mi poznanik: Pa što si lud čovječe, to ti je samo dvije i po ure od Grada. Osim toga, na povratku možeš svratiti u Zeleniku na fantastičan roštilj. A tek domaći kajmak? Mmm… Mda - odgovaram snishodljivo, nije loše malo ni do Lovćena se popeti, da viđu jel' vila i dalje kliče? Ma o čemu ti to jebote – odgovara meni poznanik inače poznati dubrovački zrncolog, diplomirani Hrvat po zanimanju. Ma zaboravi, brajko. ZA – BO – RA – VI! |
