Plaža hotela Palace - okup(ir)aj me nježno!
|
Svake godine, početkom ljetne sezone, aktualizira se problem pristupa tzv. hotelskim plažama. Svaka godine ponavljaju se iste priče o koncesijskim odobrenjima, o zakonskim preprekama koje onemogućuju vlasnicima zabranu pristupa pomorskom javnom dobru. I svake godine, ponavlja se igra mrkve i batine. U pravilu, princip mrkve vrijedi tek kad se uzbuni javnost. Tada na scenu stupaju tzv. upravitelji, vlasnikove produljene ruke (neki će se sjetiti famoznog Uwe Geissnera koji je vodio jednu od hotelskih kuća u Dubrovniku) koji pilatovski peru ruke: «Zar bi mi zabranili našim građanima da se kupaju na našim plažama? Ma samo dođite, dođite..raširenih ruku vas čekamo». A kako to izgleda na početku ove sezone – pročitajte iz nadahnutog posta moga prijatelja koji je to sve lijepo popratio i slikama. Ja ću se suzdržati od komentara jer ono što bi im ja napisao ne bi, vjerujem, objavio ni ST pokojnog Božića…. Budimo se kasno i još smo ošamućeni od sinoćnje utakmice s Turskom. Kasno ručamo i oko pet odlučimo ići na kupanje. Nije nam do gužve i onako lijeno se sjetimo da se godinama nismo kupali na plaži ispod hotela Palace. To nam je nekad davno bila jedna od omiljenih plaža, a računamo da nema još puno turista pa ćemo valjda nas troje naći neku usamljenu hrid za sebe. Dolazimo do hotela i vrlo brzo shvaćamo da su skalini koje smo nekad koristili za doći na plažu sad zagrađeni visokom željeznom ogradom. A onda ništa, zaključujemo, to je sigurno ona politika hotela o kojoj su sve novine pisale, da se može na plažu ali samo kroz hotel. I tako, siđemo na plažu i naiđemo na grupe turista koji se izležavaju na plaži ili pijuckaju svoje koktele stojeći u bazenu. Prolazimo brzo pored njih pokušavajući naći neko usamljeno mjesto. Odlazimo na krajnji južni dio plaže, tu su se nekad davno kupali nudisti ali sad nema apsolutno nikoga. Super!!! Idemo do jedne stijene gdje ima malo hlada, skidamo odjeću i brzo uskačemo u more. Plivamo par minuta kad odjednom netko nešto dovikuje s obale. Okrenem se, kad na samom rubu mora dva visoka, nabildana lika izbrijanih glava, jedan u crnom jedan u sivom odjelu (dugi rukavi!!!) nešto viču na nas i mašu rukama da izađemo vani. Scena gotovo nerealna, njih dvojica u odjelima na rubu mora, a vani je valjda 30 stupnjeva. Skoro sam prasnuo u smijeh jer me je scena asocirala na film Ljudi u crnome (MIB), ali se ne smijem!  G. Sivi i g. Crni ne izgledaju kao tipovi koji se šale pa poslušno plivamo prema njima. Izlazimo iz mora i pitam g. Sivoga u čemu je problem? - "Ovo je plaža samo za goste hotela i vi se odmah kupite!" brzo mi odbrusi. - Začuđeno ga pogledam! "Pa zar ovo nije pomorsko dobro? Zar se ne može svatko tu kupati? Pa vi nemate koncesiju za to i vi to dobro znate!" izrecitiram sve u jednom dahu. - "Ajde manje priče i odmah se skupljajte" ponovno mi odbrusi g. Sivi dok nas g. Crni, mlađi i tiši, okružuje s druge strane. Odmah nam je jasno da smo nadjačani! Mislim, ljude kao nas troje (dvije žene i jedan muški, onako "intelektualac") ovakvim tipovima valjda serviraju za doručak! Brzo kupimo svoje stvari, a ja onako još mokar pitam g. Sivoga: - "A dobro gdje se možemo kupati?" - "Sad ću vam ja pokazati!" odgovori mi g. Sivi sad već manje oštro kad je shvatio da drži pod nadzorom tri "huligana". I tako krećemo u koloni po jedan. Prvi ide g. Sivi pa onda nas troje, mokri i svatko sa svojom odjećom u ruci, a na začelju nas prati g. Crni. Prolazimo pored bazena, a turisti, brčkajući se u bazenu i pijuckajući svoje koktele, u čudu gledaju kako "osiguranje" privodi tri mokra izgrednika koji su se drznuli ući na plažu na koju tako očigledno ne pripadaju! Sigurno razmišljaju: "Tako im i treba! Što se miješaju tamo gdje im nije mjesto!". Ne znam da li bih se smijao ili plakao!?! G. Sivi nas privodi preko cijele plaže, valjda kako bi pokazao kriminalce za primjer "dobrim" ljudima kako završavaju oni koji skrenu tamo gdje im nije mjesto. Gledam uokolo i sad se već osjećam kao pravi "buntovnik" (a i g. Crni nas više ne prati) pa pitam g. Sivoga kako se zove. Ignorira me pa ponovim pitanje. - "A što te to briga?" opet mi odbrusi oštrim, razdraženim tonom. - "Kad se budem žalio, da znam na koga" odgovorim mu sad već pun samopouzdanja. - "Ne radi probleme! Nisam ja pravila izmislio, ja samo radim svoj posao!" Složim se s njim u tišini i zašutim! G. Sivi nas privodi na krajnji rub plaže uz ogradu prema hotelu Vis 2. Tamo nas dočekuje slika potpune katastrofe! Dvije ležaljke i suncobran zatrpani smećem, limenke Heineken-a i ljuske pistacija razbacane na sve strane. Ograda srušena i povaljena po stijenama, a na tom dijelu plaže nema ni skalica za izlazak iz mora... Odmah mi se vraća raspoloženje! Sjetim se Alana Forda i priča o plaži za bogate i plaži za siromašne i umirem od smijeha. E pa ovo je kao precrtano iz stripa pa već planiram, kao Bob Rock, bacati smeće preko ograde koja dijeli plažu. Ali izgleda kao da je g. Sivi pročitao moje misli (ipak mu je to posao) i nakon što nas je priveo na plažu za siromašne ostaje s nama i nadzire nas! Nisam mogao vjerovati! On zbilja patrolira pored nas i priča s nekim na mobitel dok se mi pokušavamo snaći i smjestiti odjeću među gomilama smeća. Ovo moram slikati! Brzo vadim mobitel i fotografiram g. Sivog, a on se, kad je uočio što radim, strateški povlači među tamarise ali nas i dalje drži na oku i blokira nam put do plaže za bogate.  Mi shvaćamo da ćemo na ovom dijelu plaže imati problema s izlaskom iz mora preko stijena, a i sve skupa nas je pomalo štufalo, te odlučujemo igrati karte. Povremeno pogledavamo prema g. Sivom u tamarisima, a on nas netremice motri. Savjestan neki radnik, za svaku pohvalu. Zezamo se kako ćemo ostati na kupanju do 10 da čovjeku ne bude dosadno, ali nam ga je već pomalo i žao onakvog u odijelu na vrućini. Nakon otprilike četiri partije g. Sivi odlazi, ali ga na straži u tamarisima zamjenjuje g. Crni. E taj je već malo i "mangup" pa ubrzo skida sako i ostaje samo u košulji kratkih rukava. Sramota! Ovoga treba hitno prijaviti samom g. Štroku.  Ali odjednom nastaje velika gužva i g. Crni hitno navlači sako pa zaključujemo da dolazi neki od šefova koji nešto pokazuje rukama i brzo odlazi. E sad smo nadrljali! Dolazi im pojačanje da se obračuna s upornim huliganima... Međutim ipak nije o nama riječ, veći je problem u pitanju. Ograda je polomljena! Hitno dolaze dva tehničara koji pokušavaju vratiti tešku ogradu na mjesto, ali ne uspijevaju pa im i g. Sivi i g. Crni priskaču u pomoć (e sad su obojica skinuli sakoe). Tehničari komentiraju da su ogradu sigurno polomili "oni" koji znaju da je plaža zabranjena, ali bi se isto tu kupali. I sumnjičavo nas gledaju... Nismo mi majke mi!!! Zajedničkim naporom ograda je ponovno na mjestu pa nas svi skupa napuštaju sretni, zadovoljni i oznojeni. Mi ostajemo sa svojim kartama i bez svoga statusa huligana pod prismotrom. Postalo nam je dosadno pa smo se zaputili doma, sad više nema smisla ostati do 10 na kupanju! Eto što vam se sve može dogoditi ako se kupate na plaži ispod hotela Palace. Pozivam sve građane ovog Grada da se upravo na toj plaži kupaju. Dovedite i djecu. Vjerujte mi tu ćete biti 100% sigurni, dobit ćete čak i svog osobnog bodyguard-a!!! A mi smo i smeće počistili na odlasku... |
