Izbori u Herostatištu
|
U izbornom stožeru moje familije noćas je bilo krajnje uzbudljivo. Još ujutro istog dana, osjećala se neka fina ustreptalost a Prvić je, želeći naglasiti svečanost trenutka, obukla svoju «misnu» kotulicu s tartan uzorkom. Cijeloga dana, stanom je odjekivao prpošan smijeh, veselje i ushit. Moja familija je zoran (malo «z», malo «z»!!) primjer demokracije na djelu. Iako nas četvero pripadamo potpuno suprostavljenim političkim platformama, to nas ne priječi da živimo u idili. Naime, ja kao provjereni anarhist, uvijek i svugdje «antiprotivan», znajući da je bipolaritet (pripazite koliko puta će te ovog tjedna čuti ovaj izraz) izbornog tijela sasvim izvjestan a pri tom ne vjerujući u suštinske razlike između dvije vodeće stranke (to mogu zahvaliti stručnjaku – doktoru Nemanji), opredijelio sam se za stranku SOM (Svijetlo Onkraj Mosta). Riječ je o regionalnoj stranci za koju svekolika javnost nije čula iz prostog razloga jer je riječ o sirotinjskoj stranci koja je sav svoj novac uložila u program a ne u promidžbu. Ono što ova stranka ističe kao svoj temeljni program je izradnja mosta preko Jadrana te spajanje s Italijom. Na predizbornom skupu prošlog tjedna na kojem je bilo nas 4 simpatizera (5 ako brojimo i Marka, profesionalnog posječivača svih društvenih događanja) vodstvo stranke uvjerilo me je da je, s tehničkog aspekta, ovaj projekt ostvariv a pružili su mi i neka uvjerenja da imaju i potencijalne strateške partnere s druge strane Jadrana. Čak su spominjali i neku buduću novu asocijaciju tzv. Crotaliju uz napomenu da je ta ideja ipak, tek u povojima. Kada je o političkoj zbilji riječ, Herostratica je rigidni zagovarač Ničega. Štoviše, sasvim ozbiljno prognozirala je da će na izbore izaći 3-5% glasača i to bi u potpunosti zadovoljilo njezine prohtjeve. Ako bi pri tom glasači poklonili vjeru «Zelenoj listi», njezinu oduševljenju ne bi bilo kraja. Uzalud sam je uvjeravao da takav ishod nije izgledan. Odgovorila mi je da je teoretski sve moguće. Uostalom – nadodala je – tako su se nekad i Marxu smijali kad je u 7. osnovne onu malu Hedwigu….No dobro, to je druga tema. Prvić i Drugić, za razliku od svojih roditelja su trendovski birači. Tako je Prvić simpatizer HDZ-a iz čistog interesa. Naime, poznato je da su vrtići u ingerenciji Grada a u našim južnim provincijama HDZ je na vlasti. Osim toga, u kuloarima se šuška da bi Prvićkina teta kao istaknuta HDZ-ovka mogla biti smijenjena u slučaju smjene vlasti. S druge strane, Drugićka («vidi ti ovu igru riječi, a») je gorljiva pobornica smjene vlasti pa se odlučila za SDP. Kao i kod Prvićke, i kod nje je u pozadini svega interes. Naime, budući da starija sestra ima bolje igračke, flomastere i sve ono što i Drugićka želi za sebe (a želi sve) smatrala je da će ovakvim svojim nastupom dodatno iznervirati Prvićku. Cijelog dana veselo je skakala po kući klićući: «Zoki, Zoki». U 8 sati svi smo se udobno smjestili na našem bidermajer kauču, svako uz svoju zdjelicu čokolina pozorno prateći izlazne rezultate. Već na samom početku, Herostratica je izbačena iz utrke kad je čula da je do 3 sata p.m. na izbore izašao znatno veći broj od onog koji je ona priželjkivala, pa je konsternirana otišla u sobu čitati Beigbedera. Kada je pak Drugić čula da je, po izlazni rezultatima, SDP premoćno u vodstvu, nije mogla suspregnuti svoje oduševljenje nego se unijela u Prvićkino lice pjevajući: «Gospe moja obuci mi bilo….» Razgoropađena Prvićka instiktivno djelujući prilijepila joj je jednu odgojnu posred obraza zbog čega sam morao intervenirati i Prvićki održati poduku iz elementarne demokracije. Situacija se pomalo smirila iako je napetost i dalje tinjala u zraku. Kada je u 9 sati objavljeno da po GONG-ovim rezultatima zapravo vodi HDZ Prvićka se nije mogla othrvati suzama radosnicama govoreći poluglasno: «Teta Anka, idemo dalje». Drugić je samo tužno zacvijeljela, tako tužno da bi je najrađe privio na ranu, kada bih je imao. Razočarenje a i dugačak dan bez sna učinili su svoje. Drugićka je počela zijevati pa sam je odlučio odvesti na spavanje. Unatoč protivljenju, uspio sam je spraviti u krevet uz obećanje da ću je ujutro probuditi netom prije vijesti u 7. Kako je vrijeme odmicalo, naizvjesnost je popuštala a Prvićka je bila silno sretna. Ipak, budući sam ja tip kojem vrag ne da mira, objasnio sam joj, kada je ulazila u krevet a odmah poslije «Anđela čuvara», da relativna pobjeda ne znači puno i da sve ovisi o koalicijama koje će se formirati u narednim danima? Vidio sam da nije najbolje shvatila ali nervoza se mogla isčitavati na njenom nevinom licu. I tako, jutros sam se probudio rano u nadi da ispunim želju kćerima. 2 minuta prije 7, pred zabezeknutom djecom, eksplodirala je žarulja u dnevnom boravku a minutu poslije nestalo je struje u cijelom stanu. Kuršlus u mom stanu uzrokovao je nestanak struje i u cijelom naselju. Drugić je odmah počela plakati. Uvjeravao sam je: - Ne brini ljubavi, tata će to popraviti. Kupit ćemo novu žarulju. Ma što žarulju, kupit ćemo stan. Ona je i dalje plakala. Na sve načine pokušavao sam je odobrovoljiti ali ona je i dalje cvilila i potiho jecala: «Zoki, Zoooki». Izlazimo iz stana, svatko svojim obvezama. U stanu je i dalje MRAK. Do kad? Do daljnjeg….. |
Kaže moj drugar 
