Pruranjena ejakulacija
|
Svi ti europski fićfirići, romantičari 19-og stoljeća kao što su Goethe, Puškin, Ljermontov, Lamartine i ini koji u centar svojih interesa postavljaju individualca, ponosnog i (i u pravilu) nesretno zaljubljenog, u sukobu sa sredinom i konvencionalnim moralom, zapravo su predstavnici onoga što bi se danas nazvalo «stvarnosnom prozom». Uzmimo primjerice Flauberta, majstora naracije koji je svoju pubertetsku zaljubljenost u stanovitu Elise Schlesinger pretočio u, po mnogima, njegov najbolji roman «Sentimentalni odgoj». Glavni lik, Frederic, već po defaultu, nesretno je zaljubljen u udanu ženu i svoju ljubav stavlja na pijadestal. I tako, u cijelom romanu ne događa se ništa kada o radnji zborimo, već se sve vrti oko različitih emocionalnih stanja nesretnog Frederica. Ah da, ima i odličnih, kilometarskih opisa prirode i društva, šešira, obleke, financijskih izvješća; ko to već voli, jel'te. Jedino što zaista fali je sušica, ta opaka boljetica koja je ovakvim likovima pružala alibi za bezvremensku patnju i neshvaćenost dok blude pogleda uprtog u horizont vlastitog postojanja u kojem se ne događa NIŠTA. I tako naš Frederik, kao arhetipski primjerak svih sličnih drkaroša, uzdrhta na sam šum haljine njegove dragane. Ako se kojim slučajem zrake sunca poigraju sa nestašnim pramenovima kučkine bujne kose, već to je razlog za vrhunskog sladostrašće. Najčešća i ujedno najskrovitija želja svih frederika je poljubiti zemljicu po kojoj njihova draga kroči. Poljubiti istovremeno i cipelicu u kojoj se kočopere majušne nožice, već bi bilo tražiti kruha povrh pogače. Ako uzmemo u obzir da su svi ovi fićfirići davali zoran prikaz ondašnjeg društva, onda sasvim autoritativno i bez imalo dvojbe možemo zaključiti da su muškarci francuskog a tako i njemačkog, ruskog i drugih društava, patili od preuranjene ejakulacije. Jer, opravdano je zaključiti, ako su srsi preplavljivali njihova, u pravilu nejaka tjelesa, pri samom pogledu na izvor svoje požude, zamislite što se tek događalo ako bi, kojim slučajem, svoju erotsku čežnju, uspjeli i «ovaplotiti»? I neka mi nitko ne spominje Tolstoja, Vronskoga i Anu. Tolstoj, istina nigdje ne navodi eksplicitno zašto je nesretnica skončala pod prometalom ali (navodno) da se zaključiti da je Ana postala razdražljiva, sumnjičava, ljubomorna osjećajući rastuće nezadovoljstvo Vronskog. U tako teškom psihološkom stanju baca se pod vlak, podsvjesno želeći tim činom kazniti Vronskog koji nije bio vrijedan strasti koja ju je dovela u bezizlaznu situaciju. Mislim, moglo bi se tu koješta drugog nakititi ali cijela bit je da je Ana jedna od rijetkih koja se, recimo to otvoreno, željela životinjski poseksati ali se ispostavilo da je Vronski, kao i Frederik i čitav niz sličnih, patio od preuranjene ejakulacije. Isto je i s Emmom Bovary. Tolike silne stranice ispisane da bi se, tek u naznakama, potencirao najveći problem tadašnjih društava. Preuranjena ejakulacija. Vi možete ne-vjerovati a ja mogu…ja mogu….što ja mogu? Da vidimo? Pa da, ja mogu otići na godišnji odmor? Zašto ne? Onda…..idem ja na taj…jel'te…godišnji odmor. Preuranjeni. |
