Kad mi mladi brijemo...
|
Rekao sam joj: - Let's go babe. Brijat ćemo all night long. Večeras će Grad biti mali za nas. Zavodljive riječi popratio sam prikladnom macho stilizacijom. - Što ti je? Kako to pričaš? "Večeras će Grad biti mali za nas" - jel' to Stublić pitala je s gađenjem u glasu?!? Jel' mi to na holivudski način, hoćeš reći da me actually izvodiš vanka? Opet? Pa nema ni 4 mjeseca da smo bili na Joli u Čilipima. Nisam dao da mi pokvari raspoloženje. Znao sam, to je njezin uobičajeni način testiranja želje. Ako se naljutim i demonstrativno odustanem, reći će da zapravo nigdje nisam niti želio ići. A jesam li zaista želio? O, da. Babe! Hitro smo obukli Prvića i Drugića, pripremili potrebne rekvizite za cjelovečernje izbivanje iz kuće te im osigurali topli obrok i smještaj; da se nesretna djeca ne osjete zapostavljena u ovoj okrutnoj dolini suza. Noć je bila mlada kao što to samo noć zna biti a miris bluda gotovo se mogao napipati u zraku. As a matter of fact, Grad je bio pustopoljina a mi, mi smo napravili nekoliko đireva u Herostratičinom Ticu kako bi prekratili vrijeme do koncerta. Jer išli smo na koncert. Neumitno su curili posljednji sati moga imendana a Herostratičin nastupajući rođendan odlučili smo proslaviti uz Nena Belana & Fiumens i Marijana Bana. Bilo je to malo pre, pre …hm..radikalno za nas odgojene na Mišu Kovaču ali rekli smo: what the fuck babe!!! To sam ja rekao. A ona je rekla: "….Dude"! Neugoda zbog prijezirnog pogleda kojim me je počastio snishodljivi konobar nakon što sam naručio votku juice za pičku a za mene vinjak, ishlapila je u hipu pri pogledu na šank. Naime, među mnogobrojnim bocama, znanim i neznanim, točno u sredini šanka, kočoperile su se, u staklenu kutiji, zatvorene štikle. - Gle Herostratice, štikle u šanku? Koji je to sad milokleez? Možda je to neka posebno dizajnirana čaša? Svakakve gluposti danas rade, you know… - Glupane – pragmatično će Herostratica a onda pridoda na holivudski – "you silly thing". To su ti Severinine štikle. "Jer još nije trava nikla…." A onda mi je sinulo. Vlasnik kafića onomad je platio priličnu svotu novca na nekoj humanitarnoj zabavi za predmetne štikle pa ih je sada ponosito izložio javnosti na uvid. Promatrao sam te štikle a one su promatrale mene. "I gledam štikle gdje se meni penju. Dobro večer velim…" Onda su se počele izvijati, treperiti, konture su isčezavale, na trenutak štikle su oživjele i krenule prema meni. Gazile su me, gazile. Kao u daljini, čuo sam fijuk biča. Imao sam ogromnu erekciju… - Što je danas lijep i suuuunčan dan, što je danas auuuu… - riječi poznate uspješnice prenule su me iz snatrenja. Pogledao sam Herostraticu "onim" pogledom, iskapili smo svoja pića do dna, stresli prašinu sa naših Stetsona, platili i krenuli prema podrumu gdje se održavao koncert. Dok sam se spuštao niz stepenice nisam prestajao misliti kako sam na vinjak i votku juice upravo potrošio svotu dostatnu za dvije kutije medolina. Moje sirotice ostat će uskraćene. Podrum je ključao od razularene, povampirane mladosti. Osmijesi, veselje, pjesma i ples. Ushit. Brzi pogled prekaljenog partijanera i odmah mi je bilo jasno da je samo Neno rečeni Belan stariji od mene. Ako i on. Ali to nije bio problem. No problemo!! Dok su Fiumansi šibali "malom cestom preko Zagore" nas dvoje smo se parkirali pored šanka s kojega se pružao odličan pogled. "Kad na vidiku ugledam ženu…" – ah te digresije. Uglavnom, žarko sam želio naručiti još jedan vinjak ali onda sam se sjetio medolina. Upravo na ovakvim koncertima vidite razliku između provincije i metropole. Većina frajera izgledala je kao da je iz Mrčeva (prevedimo to kao pandan kontinentalnoj Špišić Bukovici, op.a.). Onom Limahlu ispred stagea potpuno je svejedno svira li Belan, Deep Purple ili Linđo; on je došao nablejati se i ništa ga u tome ne može spriječiti. A žene su uglavnom konfekcijski … iste. Ali to nije razlog da ovo večer ne budem predmet ženskih žudnji – pomislio sam dok sam namještao provjerenu pozu frajera_kojeg_kao_boli_kurac_za_sve. Belan je pičio već pola sata ali frajer_kojeg_boli_kurac_za_sve nije privukao ni pogled sirote knjižničarke u neposrednoj blizini za koju je pak znao da ga je nekad ludo voljela. Hm, čudno. Za to vrijeme, Herostratica je opsceno koketirala sa sinom svoje kolegice. Piletina. Odlučio sam promijeniti taktiku i u umjesto frajera_kojeg_boli_kurac_za sve namjestio sam pozu macho jebača. Znao sam da ta poza ne može omanuti. Nije mogla. Nekad. Prije 15 godina J Ali avaj, dok se Herostratica već lagalo pipkala s piletinom ja sam bio tako fuckin' osamljen. Osvrtao sam se oko sebe, diskretnim pokretima davao do znanja da sam tu, da postojim. Čak ni slučajni pogled da mu se zateknem na putu. Ništa! Nada! Pa pička vam materine – pomislio sam – u što gledate? U što gledate? Pa ja sam bio na Milijunašu. Ja!!! Ja poznam doktora Lebowskog a vi ne poznate. Ja sam cool bloger!! Što je? ŠTO JE? BANDO!!! BANDO!! Sve sam im to rekao metodom solilokvija. A onda sam ugledao tog Antonija. Sigurno ste gledali emisiju na Novoj TV u kojoj se hrpa debila bori za naklonost neke solidne pičke. Hoću reći plavuše. I tako, iz tjedna u tjedan, ispada po jedan debil. Krasna je to bila emisija uz koju se čovjek mogao tako lijepo opustiti. Uglavnom, u finalu je ušao i Antonio – maneken iz Dubrovnika. I tako, sada se taj pjetlić kočoperio u blizini stagea a desetine napalm djevica pohotno su ga promatrale. Čekale su njegov mig. Točno sam znao kako se osjeća a znao je i on dok se smješkao sa svojim 85 zubova u nizu. Niska bisera. Momci iz Mrčeva i ja bili smo konsternirani. Tako je lijep, tako zgodan – mislio sam ali brzo sam otklonio tu misao (Herostratica je uvijek tvrdila da su svi muškarci latentni homoseksualci) i pogledao na pozornicu na koju se upravo popeo Marijan Ban. Mortus pijan. Što je to što čovjeka koji očajno svira gitaru, koji ima glas promukle koze koja mutira (vidjeti Alan Ford, br 4. op.a.) koji, u konačnici izgleda kao prekvalificirani kovinotokar na kokainu…dakle, što je to što takvog čovjeka čini omiljenim ne znam. Šarm, osobnost, nešto treće? Ali nešto očito jest jer taj kovinotokar zaista plijeni. Sve to mislio sam da bih odagnao pogled od unuka Herostratičina šefa koju ju je požudno gutao tim nekim pogledom. Eh, kolike bi samo mene gledale da nije bilo pijetlića Antonija. Negdje u 2.30 A.M. zrak je bio zasićen zabrinjavajućom koncentracijom nikotinskog dima. Bilo je to vrijeme kad se Drugić obično budi. Napravio sam pokret kao da joj u usta ponovo vraćam iz usta netom ispalu dudu i pogledao Herostraticu a naši su pogledi govorili sve. Svaka čast Belanu i Banu ali puno ugodnija su popodnevne čajanke na sastancima našeg gradskog kotara dok uz zvuke Đo Maračić Makija i Dalibora Bruna raspravljamo o problemima u našoj zajednici. Bilo je vrijeme za častan uzmak. Ostalo je samo jedno. Dok smo se probijali kroz bestijalne grozdove mladog mesa, zastao sam na trenutak pored Antonija i samo mu u prolazu rekao: - Bolje ti je da se ne bahatiš. Znaš i ja sam nekoć bio mlad. - Ne bi se reklo – drsko će jedna od njegovih prigodničarskih jebačica i time me zakopala do dna. Dok sam se pokunjen vukao uz stepenice želeći što prije pobjeći iz 7. kruga ovog Pakla, uspio sam krajičkom oka ugledati praunuka moje šefice kako namiguje Herostratici. Znao sam, uživala je. Ali ne toliko što je pilići primjećuju nego zbog toga što pilice ne primjećuju mene. Moja sramota bila je njezina hrana. Debljala je. Ali neka – mislio sam u sebi. Uskoro će Jole jopet u Čilipe a tamo, to sasvim pouzdano znam, često zalazi Tanja Jovanović. Pa da vidimo Herostratice, kako se TI boriš s konkurencijom…. |
