Izazivajmo nerede!!!
|
Istinski poštovatelji mora nikad više nisu uživali nego 93, 94. i sljedeće kada je latentna ratna opasnost bila dovoljno daleko da bi nam izazvala ozbiljnije strahove a opet tako blizu da odvrati sve potencijalne turiste da se sunovrate na Jug. Pamtim te dane kada bih se iz surovih hercegovačkih brda vratio kući, zbacio sa sebe znakove rata, i uputio se na plažu. Tada nije trebalo razmišljati gdje poći – sve je bilo naprosto pusto jer su ljudi imali važnijih poslova od kupanja. Mir, beskrajni i gotovo bolni mir. "Mir, mir, mir do neba". Ili, štono bi drug vilozof rekao: "Samo moralni zakon u meni i nebo povrh mene" ;) A onda je počeo kapitalizam. Točnije, ono što se u našem narodu uvriježilo pod značenjem te mrske mi rječce. Uvukao se na mala vrata, kako to obično i biva sa zlom. Na plažama eminentnih hotela ludidnim i krajnje disktutabilnim odlukama počeli su zabranjivati pristup moru. Uvijek je to bilo pod parolom "svetog privatnog vlasništva". - Da, da…ti se tu kupaš cijeli život ali sad je vlasnik ovog hotela privatnik i on sa svojim vlasništvom može činiti što želi - kao po špranci zvonili su mi odgovori zaštitnika "svetog privatnog vlasništva" - Ali gosporu, konsternirano bih govorio, riječ je o pomorskom javnom dobru, nije to ničija privatna prćija…. - Što hoćeš reći, da bi ti meni sad smio šetati po hotelu samo zato da prođeš do plaže? Eno ti drugih plaža, što si se okomio baš na ovu našu…. Kuga se širila geometrijskom progresijom. Zakon je smislio nešto što se zove koncesija a njih su u pravilu dobivali idioti, lopovi ili oboje. I onda ti takvi "natakare" kavanu, počne uvoditi žetone za tuševe ili, ako ste čitali najnoviju aferu u Dubrovniku, zabranjivati unošenje hrane. Pa onda postavi SIS-ovca na ulaz plaže koji majkama provjerava da li dijetetu možda nosi kašicu. Jer Bože moj, to se ne smije. "On ima koncesiju – ON može raditi što hoće"… Sve to za sada prolazi lako. "Ma pusti, što se nerviraš – to je tako. To je kapitalizam". A ja vam kažem – za par godina nećemo se imati gdje okupati. Drugovi, oduvijek sam bio samozatajan (ok, malo serem ali uklapa mi se u priču) i nikad se nisam volio javno eksponirati niti biti član bilo kakvih udruga, stranaka, ovo-ono… Međutim sada javno obznanjujem (da ne bi bilo nismo znali) da sam spreman stati u prve redove ako netko odluči pokrenuti revoluciju kojom bi svrgnuli koncesionarsku gamad. Neka je uzaludno, neka je romantičarski – ja sam tu. Nabijmo ih na kurac. No passaran. |
