20.10.2004., srijeda

Uroci

Čeljadi moja draga, vjerujete li u uroke? Ne? Sigurni ste? Tvrdokorni ste po tom pitanju i čvrsto stojite (pa makar i klečali) iza vlastitih ne-uvjerenja ili ipak zastupate stanovište "tihe većine" koja kaže otprilike ovako: "ne, ne vjerujem u uroke ali ipak…pusti ti to, ne treba vraga izazivati"?

Kada se Princeza – maj prešs izvoljela roditi, naslušao sam se svakojakih bajalica tipa:
- crveni konopčić oko zapešća ruke sprječava uroke
- malene bebe, oni koji dolaze na "babine", ne smiju vidjeti po noći
- cvijeće i bebe ne ide skupa
- dječju robicu ne smije se ostaviti da prenoći na sušilu…

Rabijatan kakav jesam, umjesto da upotrijebim ponešto od taktike iz škole dubrovačke diplomacije, ja sam u pravilu reagirao ljutnjom i činjenjem svega toga što mi se dobrohotno savjetovalo da ne činim. Pa sam u dnevnom boravku razbio 1m2 parketa i posadio stablo baobaba a po ulici naganjao nepoznate ljude i prisiljavao ih da mi dođe vidjeti bebu. U noćnim satima naravno.

A onda su počeli stizati i poznati donoseći sa sobom čitave kontingente ružičastih "oblekica", raznoraznih bočica i bavarina. Skupio sam jedno 850 "medića", 38 bočica i 2350 bavarina. Sve u prikladnoj – rozoj boji. Jer to je boja za djevojčice. Možda za vaše djevojčice stoko a moja će nositi sve boje dok ne oformi vlastiti stil. A to će, po svemu sudeći biti uskoro ;)
Sve te danajske darove skupio sam na jednu hrpu i kod prijatelja Binga zamijenio ih za jednu Alhambra klasičnu gitaru i prikladno pojačalo sa zvučnicima.

Došlo je i ljeto, Princeza-maj prešs kočoperila se trendovskom kratkom kosicom i PLAVIM "mišićima" za plivanje. S kojima se, hvala na pitanju, odlično snalazila. Iako su to bili "MUŠKI" mišići ;)

Problemi, ili naznaka istih, počeli su na jesen kad samo primijetio kako se Princeza-maj prešs sve češće osvrće kad u blizini ugleda bager. Da, da čeljadi..dobro ste razumjeli. O bageru je riječ – onoj velikoj muškoj igrački koja kopa zemlju. Da ne duljim previše, nakon nekoliko mjeseci mi smo počeli izlaziti na mjesta gdje ordiniraju bageri. I stajali smo tamo satima. Pogledom vapijućeg u pustinji, Princeza je upijala svaki pokret "dunda Roka" koji je obavljao tu vrhunaravnu dužnost. Naravno da smo se s vremenom opskrbili i čitavim voznim parkom u vidu igračaka. Bageri nisu bili dovoljni ("svijet može čekati", op.a). Tu su sada bili i valjci i dizalice i bušilice i sve što je neophodno za jedno primjereno gradilište.
Pokušao sam anulirati tu želju za muškim igračkama. O da… Kupio sam 2560 lutkica različitih boja, materijala i seksualnih sklonosti ali avaj. Samo bi ih prezirno pogledala i odbacila na pod. "Otu (hoću) dunda Loka" – vrištala bi na sav glas… Počela je pomalo i pljuvati kako to u najboljoj maniri znaju svi dečkići.

Uglavnom, shvatio sam da nije oportuno uvijek plivati sproću rijeke. Potrebno je ponekad i prilagoditi se koliko god to bilo protivno vlastitim idealima. Shvatio sam i to da mi se Princeza – oličenje ženske ljepote, polako ali sigurno pretvara u muškarca.

Daždi već danima. Tiha dosadna kiša unosi nemir u moj neveliki stančić. Ali, tješim se, uskoro će sunce a sa njim, vrlo izgledno – doći ce i duga. A valja Princezi ispod duge.
Ako je onomad djevojčica Srna poželjela proći ispod duge da bi postala muškarac (kako nam to krasno ispriča Dinko Šimunović) valjda će i obrnuti proces uroditi plodom?!?

Nadam se. Ja se samo nadam….

- 11:12 - Razjagori se!! (20) - (U)Tiskaj - #