Moja punica
|
Moja punica ima 56 godina i kosu crnu kao Bartolomejska noć. Zove se Antigona ali svi je zovemo "punica" jer je to bitna karakteristika njezine osobnosti. Jedna od odrednica koja na najbolji način detektira naš odnos jesu 82 kilometra koja nas dijele. Tako blizu da mi pomogne u svemu što mi treba a istovremeno dovoljno daleko da izbjegnemo preveliko intimiziranje ;) Moja punica ima puno bolesti. Zato svi kažemo da je ona "bolesna žena". Ali mojoj punici njezine mnogobrojne bolesti nisu dovoljne da bi mazohistički mogla uživati u svojoj patnji prigovarajući da je nitko ne razumije. O ne! Zato je moja punica izmislila čitav niz novih, nepostojećih bolesti zbog kojih mi volimo reći da je ona turbomegahipohondar. Svakodnevno moja punica pije 6-9 tableta što ovisi o vremenu jer moja punica istovremeno je i metereopat. One žute, poveće…obično joj nabavljam ja, jer meni vjeruje a riječ je o tabletama koje su neophodne za njezinu psihofizičku egzistenciju. Ovako to, otprilike, izgleda: - Uh, južina je danas, morat ću popiti tablete za tlak. Vero ši? - Ali punice, zašto ćete popiti tablete kad se dobro osjećate? - Pusti ti to, ne znam ja što će biti popodne… Čitav život, moja punica bila je jedan od stupova na kojima je stasavao hrvatski turizam. Do kraja amortizirana, pošla je u invalidsku penziju ali ne zna se zaustaviti. Najvoli ljeti u podne, po najvećem zvizdanu, otići u baštinu i zalijevati povrće. I voće isto. Svi joj pokušavamo objasniti da, ako već to mora raditi, neka baštinu polijeva ujutro ili navečer. Ona se smiješka, ona zna da smo mi u pravu ali ona ne odustaje. Niti posustaje. Pedantnost moje punice najbolje dolazi do izražaja u rijetkim trenucima kad mi dođe u posjetu. Tada ona zaviri u nikad otkrivene kutke, cijelu kuću preokrene naopako i sve detaljno očisti. Zato ja, primjerice, nikad ne čistim špaher. Znam da će to moja punica tim nekim sredstvima koje je patentirala u Japanu sve dovesti u stanje kakvo je bilo kod kupovine aparata. Ma i bolje… Moja je punica prava rukatnica. Branim joj jedino da mi dira u pauke, knjige i gitaru i to su jedini trenuci kad se moja punica i ja malo posvađamo. Moram priznati da sam malo licemjeran kad svoju punicu držim u uvjerenju da sam ja zapravo intelektualac. To mi donosi prednost kada je potrebno obavljati nekakve fizičke poslove. "Ma pusti njega, on je intelektualac, nije to za njega….on piše NA KOMPJUTERU". Ej…na KOMPJUTERU?!? Dugo sam razmišljao…što je tomu razlog da me moja punica tako voli. A onda sam se sjetio. Nije moja punica nikakva samaritanka, ona je jednostavno pragmatična. Moja punica ima zvijer od kćeri, pravu beštiju. Svjesna je moja punica da takvu rospiju ne bi mogla "utopiti" bez pozamašnog miraza. Stoga je moja punica meni zahvalna što njezino čedo tako ustrajno trpim… U biti, ja volim svoju punicu. Moja punica je cool. Ona je evergreen… |
