Prije nego počnem, željela bih vam usmjeriti pažnju na gornji lijevi kut stranice gdje možete vidjeti malu macu kako sjedi. Želite li da vam mala maca trči po ekranu, samo kliknite na nju (isto vrijedi i kad vam je dosta trčkaranja, vratit će se u svoj kutić gore lijevo). Nažalost, maca ima jedno ograničenje u vidu koliko daleko može trčati: njen teritorij je samo dužina jednog ekrana (šteta...).

Micek je pronašao macu i sjetio se da bi baš bilo dobro da mi ju umetne na blog, tako da svima vama koji mislite da sam ju preuzela s nekog drugog bloga dajem za krivo, iako je statistički značajna mogućnost da ju i drugi imaju. Kad nisam originalna... Pa šta! :P

Jučer sam bila sva izvan sebe... Probudila sam se u 5:30 (a oni koji me čitaju duže vrijeme znaju da ja nikako nisam jutarnji tip) i baunjala sam po stanu do 6:00 u nadi da će mi metabolizam shvatiti da je mozak budan i da će postupiti sukladno razumu. Ali nije. Tako da sam bila već na putu kad je došlo do zakašnjele reakcije i ostatak dana sam bila sva naduta (još jedna digresija: meni je izuzetno važno da fiziološke potrebe obavim ujutro jer funkcioniram po principu: svako jutro jedno sranje organizmu snagu daje).
Dobra stvar je ta da sam saznala da i jedna prijateljica s faksa ide na isti razgovor, pa sam ju nazvala da idemo zajedno. Ispostavilo se da ona ima auto, tako da je stvar ispala i više nego dobro. Ja sam na HAK-ovoj stranici našla kako doći do tamo i sve sam to lijepo isprintala (jer 2 ženske u autu i nisu baš good news) i zapalile smo u 6:45 na autoput. Došle smo tamo za pola sata (busom treba sat vremena) i otišle smo se iskokodakati u lokalni birc.

Porješavale smo sve one blesave i nepotrebne testove (inteligencije, ličnosti i organizacijskih sposobnosti)... Ja i dalje smatram da je to nepotrebno iz razloga što ako daju natječaj za VSS, mogućnost da netko nije dovoljno inteligentan po meni je smiješno mala.
Pozvali su nas 10 na razgovor odmah nakon toga (od nas 25 u prvoj grupi). Koji je bio kriterij, zaista ne znam. Od nas 10, znala sam 6 ljudi (moje cure s faksa).

Uopće ne znam što bi vam rekla da me pitate kako je prošao razgovor. Valjda dobro... Bile su 4 tete unutra, jedna iz uprave koncerna i 3 tete iz te firme. Razgovor je vodila ova prva teta, a ostale su bile tamo valjda da bi procijenile moju frizuru, cipele i držanje, šta ja znam...

Pitanje prvo: „Što vas je privuklo da se javite na naš natječaj?“
Zato što je bio jedini za moju struku! Naravno, nisam to rekla, ali sam si to mislila. Kenjala sam o tome kako su oni super i kako je svaki njihov zaposlenik izuzetno sretan čovjek... :)

Pitanje drugo: „Da li vas više zanima proizvodnja ili rad u laboratoriju?“
Gle, teta, natječaj je bio i za jedno i za drugo, a meni je tak svejedno di me bacite, samo mi dajte šansu! Opet, nisam to rekla... Tu sam pak kenjala o tome kako su oba posla vrlo dinamična i kako to meni odgovara jer smatram i za sebe da sam dinamična osoba. No da imam više iskustva u laboratoriju i blablabla kako sam se tu pokazala izuzetno dobrom u organiziranju vremena potrebnim za analize koječega... Naravno, kao što ste mogli primijetiti, pucam na razvoj! ;)

Pitanje treće: „Kako bi ste riješili situaciju da ste u pogonu i da vidite da je jedan od radnika u alkoholiziranom stanju?“
Kasnije sam saznala da je to pitanje od nas 6 postavila samo toj mojoj prijateljici koja nas je dopeljala s autom i meni. Tu sam rekla da bi ga istog momenta udaljila s radnog mjesta i porazgovarala s njim nasamo i objasnila mu da ga ovaj put neću prijaviti nadređenom, no ako bi se to ponovilo, da ću ga morati prijaviti. I naravno, taj dan bi ga poslala kući. Tu sam još kenjala o opasnostima i za sebe i za druge (strojevi i tako to), neodgovornost prema proizvodnji...

I to je bilo to. Rekla mi je da pripravnički traje 12 mjeseci, nakon čega automatski slijedi primanje za stalno i jedino što me još pitala je da li mi je problem putovati. Naravno, nije.

Ako uđem u drugi krug, javit će mi se za 7-10 dana. Pretpostavljam da je to razgovor sa psihologom. Nakon toga slijedi još i razgovor s tehnologom, pa još jedan sa šefom firme (ako uopće do toga i stignem...).

Nego, kako se vama čini? Bi li vi zaposlili ovakvu jednu auzvinklanu djevojku?