Nijemi krik
08.06.2007., petak
Leptirov let
|
Ruši se moj dosadašnji svijet U meni raste novi planet Sva bol od maloprije sada luta Između nevažnosti i ugode na pola puta Život je oduvijek darežljivi tat Klaonica snova, nepošten rat Ne očekujem bogznašto od njega Uživam premda mi je dosta svega Neka čudna oluja misli mi guta Komešanje kaosa, nepoznata ruta Sve tanji je lanac što me još drži Sa svim čim se inače rado družim Jer ljudi samo gledaju kako da nekog ponize Tukući druge liječe svoje krize Ne želim bit dio tog prljavog filma Udaljavam se od svog plemena Jer ne zanima me ono za čim većina trči Od nedostatka slobode tamo mi buči Sanjam samo neke nepovezane misli Sanjam kako smo se ja i ona ponovno stisli Sam sebi dovoljan uzjahao sam san Košmarna noć postaje leptirov dan U mojoj glavi eksplodirane vizije Nema mi do moje privatne televizije Lebdim iznad svojih problema Na tom putu razočaranja nema Jer svatko je od nas i Isus i Juda Trudim se da sretna mi misao ne odvrluda Ne želim više i neću na svom dokazivanju bazirat sreću Jer previše je nevolja i onih koji bi me rado gurnuli u vreću Zavidnika i ljubomornika svih vrsta Moja odluka je konačna i čvrsta Nastavljam borbu, ali bez očekivanja i nade Koji mi samo poraze na srcu sade Borim se sa samim sobom Da dođem tamo gdje već jesam jednom nogom Da budem ono što još nisam Da s inspiracijom budem prisan Da zadovoljstvo mi što manje bude Vezano uz druge ljude |
Revolucije odlaze u mirovinu
|
Tehnologija, propagandologija i umjetna ženska ljepota Samo su prizemlje u zgradi pravoga života Kao produkti takozvane napredne civilizacije Ljudi su mašine koje pokreću frustracije Jer tehnika ne služi tome da čovjeka razvija Već da on čini sve što njenom razvoju prija Kičasti mediji karaktera labava Prikazuju katastrofe kao da su zabava I stvaraju lažni dojam da se otkriva Ono što se doista zbiva Natjecanje za najvećeg debila u big brotheru Nešto slično događa se i u saboru Oni sa vlasti se medijima služe Da bi na vrhu ostali što duže Javnosti se uvijek smireno saopći Da njihov je interes interes opći Dakako, da oni imaju vile i krda lovačkih pasa O tome danonoćno mašta siromašna masa. Propaganda je kukuruz za šarane Koji ne vide ruku koja ga baca Teorije zavjere tj. dobro skrivene namjere Žudnja za novcem i raznoliko iživljavanje Drugo su ime za puko preživljavanje Okovanih nogu ljudi za utjehom trče, Puknutim noktom snijeg pred sobom krče Na krivim mjestima traže slobodu, Žele crpsti naftu iz spremnika za vodu U šopingu i braku sloboda nije U pustinji uma ta se oaza krije Najbolji prijatelji nisu psi već knjige Al ne one što ih za tiražu pišu ljige Srca koja viđam isprana su i siva Baš ko ekonomija što državu podriva Jer čovjeka ne uče da stvara i bude svoj Već da šabloni služi i ponaša se kao noj A čovjek trune i pucaju strune Što drže ga sa samim sobom Pa bijednik postaje slobodnim robom Misli da je zreo jer se s prilikama miri Mozak mu se skuplja, a trbuh mu se širi Glava mu služi da traži ono što mu prija Od slobodne misli čir mu na duši izbija Od samoga sebe on ne stvara dilemu I time na čast služi svome dragome sistemu Proglašava se smješnim svako buntovno uplitanje Praznoglavost se veliča jer ne dovodi sistem u pitanje Na vrhu zastave razvija podobnost, a ne kvaliteta Ali o tome se šuti kao da to nikome ne smeta, Stadioni se grade, na Sljemenu snijeg sade Samo nek se golovi zabijaju i Kostelići skijaju Kruha i igara priča je stara Kad nas već naš život nimalo ne veseli Nek to čini muzika i sportaši bijeli Gnušanje mi u srcu marljivo sade Svi oni što se sami sebi ne gade Na križu drevne zablude razapeti vjernici se smiju Dok sami od sebe svoju pravu prirodu kriju Ispovijedaju se, al ne iz potrebe svog morala Već zbog obećanja što crkva im je dala Prodajte im slatke iluzije, tako se vlada Pastiru je u interesu zatucanost stada Hm...Bog je najbolji izvozni proizvod svih vremena, zar ne? Ma samo ti šuti, vunom prekriveni puku I smiješi se i zahvali kada te tuku.... Revolucije odlaze u mirovinu..... |
Ukazanje divljaka
|
Što znače izrasline na koži prirode? Kojim novim osjetom da ih čitam? Ležim na igličastom ćilimu duboko u krhotnim sjenama rascjepkanoj šumi, Okružen lijenim zvijerima, mravima i biljem. Miris primitivne harmonije Zapljuskuje obale mog mozga. Sparina, kukci i rađanje nepoznatih zvukova Miješaju me s kašom fragmenata neke praintuicije. Mojim udovima vitla neka divljina Koju civilizacija smatra sramnom I odavno ju kroti onim što zove napretkom. Neki svježi čovjek bori se za prevlast S istrošenom mazgom zaljubljenom u šarm uma. Divljak mi nudi šećerno srce primitivnog života... ...Tarzanu ipak nije mjesto u New Yorku. Vraća se u džunglu koja će biti zatrpavana cementom bezrazložnog zaborava i metastazi morala. |
Kako je počela jedna ljubavna veza
|
Sjedim za šankom kraj naoko otmjene dame I tiho podrigujem spoj pive i salame Odlučan da je još noćas oborim s nogu Koristim zadah ko omamljujuću drogu Nakon što osmu votku u sebe usipa Prelazim na halo defekt verbalnog tipa Proljepšala si se, nisam mislio da je to moguće Polako se šuljam kroz neprijateljske obruče Ona se na svaku moju glupost hihoće Od njenog smijeha još mi se više loče Ona je lijepa taman onoliko Da uporno glumim kako me zanima Prazni program njenih pričljivih usta Što ga moja dvoušna antena prima Od onog što ona smatra za humor Meni na mozgu izbija tumor Pognute glave ipak vješto skrivam Da svaki moj smješak je falsificiran Odlazimo u osamu neke klupe Gdje provodimo trenutke glupe I što više pričamo Biva jasnije od dana Da stvar ću opet obaviti Uz pomoć svoga dlana Te kobne noći nije htjela Postat' moja punjena pura, Al' očajan sam pa sam strpljiv, Zato mi je postala cura |
