Na pješčanoj obali naše ljubavi
gradili smo kule od pijeska
slušali krikove uplašenih galeba…
Smijali se oblacima tuge
želeći ih tako rastjerati,
sunce dozivajući…
Srca su nam žeđala ljetne toplote
napajajući se kapljicama strasti,
ljepotom dodira…
Zacrni se nebo nad hridima taštine
zapljusne val ljudske gluposti,
sruši kule od pijeska
u srcu ostane pustoš i samoća …
Na škoju ljubavi, vrijeme nije vječnost
ostala je snaga, da prepozna
i prebrodi teškoću jednog trenutka …
© copyright byHelena Horvat
iz zbirke U ZAGRLJAJU POEZIJE
|