Ponekad mi treba tako malo. Nakon tri dana bolnih vena, osmijeh mami svaki hod pa i onaj od kuće do posla. Sljedećeg jutra sam već ljuta što uopće moram na posao. I što mi je vruće. Zimi, naravno, što mi je hladno.
Pa postavim neke izazove, opravdavam “uči s lakoćom i rado pomaže drugima” - teze iz srednjoškolskih svjedodžbi. Pa si zacrtam pet ispita u prvom roku. Dam ih sedam. I svejedno mi je. Više me radovao gel za vene. Gdje nastaje zadovoljstvo? I kada nestaje? Čije su to zasluge? Moje sigurno nisu. Poprimim onda neki drugi oblik. Neku vrstu tupila, nule ili nečeg sličnog. Pa važem izazove. I nije mi jasno zašto je crveni ruž za usne teži od pola diplomskog. Htjela bih se za neke stvari boriti. Osjetiti njihovu težinu. Zbrojiti rezultat i znati da je moj. Kao da sve dolazi samo od sebe, a stvarno je. I čudno u onoj mjeri u kojoj nisam sama došla do kraja. U kojoj se sve posložilo. Zanima me samo koliko I utječe na me, što je to uopće trud i čime se mjeri. Brojčano ga ne znam prenijeti. Hoću razlomke i decimale. Konkretizaciju i preciznost. I matematiku koju sam imala ponedjeljkom i petkom prva dva sata. Možda je otud i došlo ono “uči s lakoćom”. A možda jednostavno nema prepreka. Sve je toliko jasno i sažeto da sami izmišljamo dubinu obrnuto proporcionalnu onoj morskoj, onoj šuškavo tihoj. Ne bi li nam bilo mrvu zanimljivije. Tu sam korisna. Tu, gdje sam spora, napeta i zapeta. Razapeta između što nepoznatijih područja. U borbi koja će taliti najveće utege. I u tom položaju transformiram se u osobni trenutni lijek. |
< | srpanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv