Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

24.02.2008., nedjelja

Škola izgorjela do temelja...

...ili što nas još čeka?

Image Hosted by ImageShack.us
Na Velom Vrhu u Puli u potpunosti je izgorjela zgrada osnovne škole

Tražim neku malo veseliju temu. Sve mi nekako žao pisati stalno o nečem ružnom, stalno govoriti kako sam tužna, ljuta, razočarana, zabrinuta. O Dori ne želim jer nisam kompetentna, a i slušam tu vrstu glazbe bez previše angažmana. Ne zamaram se. Čini mi glazbenu kulisu ponekad dok radim nešto. Nešto ne previše važno i komplicirano.
I otvorim stranicu našega Barkuna. U djeliću sekunde preplavio me šok, ali sam isti tren poput Sanadera pomislila da je prvi dan mjeseca travnja.

Nije travanj! Osnovna škola na Velom Vrhu u Puli izgorjela je do temelja! Doslovno sam bez riječi, bez misli. Tupo zurim u ekran i ne znam što bih sa sobom. Mislim da ću izaći iz kuće. Nekamo što dalje od grada, od civilizacije 21. stoljeća. Nemam brod na warp pogon pa ću krajnje uznemirene živce pokušati smiriti negdje u našem zaštićenom krajoliku (nadam se da će takav i ostati!!!).

Kažu da već ima ljubičica.

- 14:27 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)