Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

20.02.2008., srijeda

Dioksin svuda oko nas

"Naš" brod je konačno u Trstu. Nadam se da nam nije ostavio uspomenu u obliku dioksina. Na tu opasnost upozorava Vjeran Piršić u otvorenom pismu premijeru Sanaderu. Vjeran je predsjednik udruge Eko Kvarner pa se bojim da zna o čemu govori. Što je dioksin može se na mnogim mjestima pročitati i priznajem da mi nije svejedno. Hoćemo li dobiti istinite, iskrene odgovore mjerodavnih stručnjaka???!!!



No da ne bih danas zvučala pomalo katastrofično, evo što sam ovih dana saznala o sebi. Gdje? Na blogu, naravno!

Dakle ja sam:
Ogorčena seljančica (što jest - jest, svijet je globalno selo) s demodiranim okvirima naočala (okviri su marke Genny i jaaaakooo mi lijepo stoje, zadnji su modni krik na tom području), sebična osoba koja sve gleda po sebi i po debljini novčanika (ne, ja uopće ne koristim debeli novčanik, moja american express platinum credit card stane u elegantni etui), ali i dama koja voli diskretan nakit (može, fini diskretni dijamantić). Nakit treba biti neupadljiv, ali svakako prirodan (naravno, ugljik), elegantan i s vrlo malim udjelom ljudske ruke u prirodnu izvornost (ovo mi miriše na pleonazam – prirodna izvornost?). Ako joj želite pokloniti nakit koji će i nositi, pitajte (koga?, što? mene? a faktor iznenađenja?). Bijela ruža obavezni dodatak (ma može i bez kavijara).

- 14:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)