31.05.2006., srijeda
Ništa posebno
|
Gdje nastaje moj blog objavila sam još davnog 07.09.2005. - evo ovdje. Neću slikati slavno mjesto ponovno jer sada nemam vremena da ga malo ušminkam za slikanje pa samo ponavljam staru sličicu. Uredna varijanta  |
- 20:41 - Komentari (40) - Isprintaj - #
25.05.2006., četvrtak
Baš me briga za liste! (hm?)
|
Draga Jasna, Mnogo sam puta naišla na slična razmišljanja i pitanja o kriterijima po kojima neki blog zaslužuje ili ne zaslužuje mjesto na AC ili C listi. Još češće sam čitala (čini mi se da sam i ja ostavila poneki sličan komentar) kako nekom blogeru ili blogerici nije uopće važno  skreće li se na naslovnici pažnja čitatelja na njegove tekstove i nalazi li se ime njegovog bloga na jednoj od lista odabranih (nazovimo ih tako). Neki idu tako daleko da kažu: "Ja ne želim da se moj blog nađe na listi, tamo su sami bezveznjaci, loši blogovi nepismenih blogera koji se na tko zna koji način ulaguju uredništvu ne bi li ih ono posebno istaklo i tako im priskrbilo veću (veliku) popularnost."U čovjekovoj je prirodi da za svoj rad dobije neku vrstu povratne informacije. Želi znati je li to što je napravio naišlo na odobravanje, je li nekoga potaklo na razmišljanje, je li možda nekoga inspiriralo, razveselilo pa i naljutilo. Ako ništa od ovoga ne sazna, ako ne zna je li njegov rad uopće netko vidio, izgleda kao da ga je bacio u duboki bunar gdje će zauvijek ostati skriven od pogleda, nikada neće dobiti pokudu, ali ni pohvalu. Stoga kad kažemo "nije me briga čita li tko moj blog, ja ga pišem zbog i radi sebe", nismo baš posve iskreni  .Kad sam počela pisati blog, pogledala sam malo pravila igre. Između ostalog pisalo je i kako stići na jednu od lista odabranih. Kvaliteta tekstova, zanimljive aktualne teme, redovitost pisanja, posjećenost bloga, velik interes drugih blogera i čitatelja neblogera vidljiv iz brojnih komentara, lijep dizajn (po mogućnosti posebno kreiran, ali nije uvjet – mislim da je baš tako pisalo) kriteriji su koji blogera nakon nekog vremena sigurno vode na AC, a potom i na C listu. Nisam tada baš u potpunosti mogla sagledati ni što je ni koliko je velika blogerska zajednica (ako se ne varam otad se blog.hr povećao više od pet puta). Bila sam (pomalo naivno) uvjerena da netko ima 24 sata uvid u sve što se na blogu događa i da potpuno objektivno donosi odluke na osnovu navedenih kriterija o tome kad i koji tekst ili cijeli blog treba posebno istaknuti. Da to nije tako prvi put sam se uvjerila kad je moj blog osvanuo na AC listi. Bilo je to nakon famoznog (bezveznog) posta o NLO-u nad Verudelom  . Tražeći blogerske prijatelje uočila sam da ni mojem senzibilitetu ne odgovaraju baš svi "odabrani" blogovi. Točno je da na listama ima i prilično nepismeno pisanih tekstova, i prilično nezanimljivih, neoriginalnih, čak i totalnih plagijata  . Meni je posebno drag primjer bloga dvojice dječaka koji jednostavno od riječi do riječi, iz posta u post doslovno prepisuju (copy-paste) tekstove sa stranica jedne udruge. Naravno, nije im palo na pamet to napomenuti, nego lijepo zahvaljuju svojim komentatorima na pohvalama za krasne postove  . Naši dragi urednici istaknuli su ih više puta na naslovnici napominjući kako lijepo, zrelo i zanimljivo pišu stručne tekstove iako imaju samo 12 -13 godina  . Dovoljno je prvu rečenicu bilo kojeg njihovog teksta upisati u Googlovu tražilicu da bi se vidjelo tko je autor, ali naši urednici kažu kako oni ne mogu sve provjeriti. Ne mogu sve, ali moraju ono što tako na sva zvona ističu i hvale.Onda sam jednog dana pročitala objašnjenje jednog od urednika (bio je, čini mi se, pomalo iznerviran uzastopnim primjedbama o lošem odabiru blogova za AC i C listu) kako je naslovnica zapravo osobna blog stranica uredništva na koju stavljaju tekstove po svojem osobnom, subjektivnom mišljenju. AC i C lista su liste blogova koji se njima osobno posebno sviđaju, dakle, njihove osobne favorites liste blogova. Nešto poput lista koje svaki bloger pravi na svojoj stranici. Dobro, ako je tako, onda sam prije imala malko pogrešno mišljenje, ali sada mi je jasno i više se ne pitam zašto ovaj da, a onaj ne  .Zašto ipak volimo biti na listi? Spomenula sam da želimo da netko pročita, želimo vidjeti komentar o svojem radu. Blog koji je na listi mnogo je uočljiviji. Zadrži se ipak i nekoliko dana na naslovnici pa je vjerojatnost da će ga otvoriti netko tko nije baš moj blogerski prijatelj daleko veća. Na Fresh listi blog se zadrži najviše dvadesetak minuta, a zatim potone u internetska bespuća. No jesu li to zaista bespuća bez ikakvih putokaza? Ja nisam nikakav stručnjak za te stvari, i neka mi ne zamjere oni koji se mnogo bolje razumiju, ali mislim da ono što se jednom objavi na Internetu nije baš tako lako zauvijek izgubiti. Google sve uredno sprema. Zbog toga bi bila dobra navika nasloviti post tako da naslov bude ključna riječ (dobro je i u tekstu upotrijebiti, naglasiti neku ključnu riječ), nešto prepoznatljivo, nešto za što postoji velika vjerojatnost da će mnogi ljudi baš to poželjeti naći na Internetu. Dva primjera iz mojeg bloga: Pisala sam o istarskom časopisu Regional. Budući da imam jedan prilično dobar i iscrpan statcounter (nema ničeg lošeg u tome, i to je način da vidimo da ono što pišemo zaista netko i čita), vidjela sam koliko je ljudi pronašlo tu stranicu preko Googla. Jedan (manji) broj tražio je pojam "regional", ali daleko veći broj ljudi otvorio je taj isti tekst tražeći pojam "seks shop"  . Na kraju teksta o prvom broju časopisa spomenula sam taj pulski shop jer ga je časopis na zadnjoj strani reklamirao . (jasno vam je koje riječi morate upotrijebiti da bi što više ljudi otvaralo stanice)Nedavno sam pisala o susretu katoličke mladeži u Puli. Naslov posta bio je "Susretište ljubavi" (preuzet iz Glasa Istre). Međutim, mnogo bi bolje bilo da je naslov glasio "Susret katoličke mladeži u Puli." Sasvim je izvjesno da je svatko tko je na Internetu želio nešto pronaći o tome u tražilicu upisao baš to, a ne naslov članka iz Glasa Istre. Osim ključnih riječi, siguran način pridobivanja čitatelja jest posjećivanje drugih blogova i stvaranje neke vrste prijateljstva  . No to vrlo dobro zna svaki bloger.Kvaliteta pisanja i zanimljivost tema je neosporna pretpostavka da će blog biti čitan i što je još važnije da će imati posjetitelje – povratnike. Još je nešto jako važno: kulturno, pristojno ponašanje na tuđim blogovima. Ako netko redovito širom ostavlja uvredljive, napadačke, iritantne komentare, ne samo da mu vlasnik bloga neće uzvratiti posjet, nego vjerojatno ni bilo tko od onih koji su takav komentar pročitali. Metoda "šokirat ću te vulgarnostima  , otvorenošću i iskrenošću u kojoj ću ti reći da si idiot i ti i svi tvoji čitatelji fascinirani tvojim idiotskim blogom" (stvaran primjer, citat po sjećanju) može dati rezultat koji će takvog blogera održati jaaaako živim, ali samo par dana - dok kod svih tih "idiota" ne prođe prvi šok pa lijepo zauvijek zatvore vrata "iskrenom" blogeru.Jasna draga, čini se da sam se jako udaljila od teme, odnosno od tvojeg pitanja. Naravno da pratim tvoj blog od početka. Kad sam prvi put otvorila stranicu shvatila sam da negdje blizu živimo i da imamo mnogo zajedničkog. Mislim da znam nabrojati napamet sve teme o kojima si pisala. Pisala si o Puli, o kulturnim događanjima, o sportskim priredbama, o pulskim ulicama i parkovima, o temama vezanim uz svoju profesiju… Posebno su lijepi tekstovi o radu pulskog Akvarija. Bili su tvoji tekstovi istaknuti i na naslovnici. Sigurno da to zaslužuje gotovo svaki tvoj tekst, ali moramo priznati: ima jako mnogo blogova i nije baš lako napraviti objektivan odabir. A nije baš ni fer da se uvijek ističu isti. Nemoj se zabrinjavati što ne istaknu svaki kvalitetan i zanimljiv članak. Sigurna sam da se ne radi o nekom filtru za Jasnu ni za bilo koga drugoga. A tvoji tekstovi dopiru do čitatelja, ti si prisutna na mnogim blogovima, tvoji komentari su uvijek više nego lijepi, pristojni i ne (samo)kurtoazni. Uvijek se vidi da si razmislila o onome o čemu želiš dati svoj komentar. To je važno, to ljudi vrlo brzo uoče. Nemoj mijenjati način pisanja, ni teme koje su tebi drage i bliske. Sigurno nećeš početi pratiti Sevinu karijeru  jer bi to bio pravi način za dobivanje mjesta na C listi  . Ima, ne samo na AC nego i na C listi, blogova koji su daleko ispod tvoga bloga po svemu. Nazvat ću ih kratko kič blogovi. U nedjelju je u jednoj TV emisiji Rambo Amadeus vrlo lijepo odgovorio na pitanje zašto ljudi ipak vole kič. Kič je jednostavan, ne opterećuje, ne zamara, zabavlja čovjeka, a da on ne mora uložiti ni najmanji intelektualni ni bilo koji drugi napor. Kič ne zahtijeva nikakav angažman, a čini nam se da smo nešto dobili. Dobili nešto ni za što. Koliko se u tome varamo ostavit ću procjeni svakog pojedinca. Možda je točnije da smo ni za što dobili ništa. Jasna, nikako, ama baš nikako, tvoj blog nije škart. Iskreno, tu i tamo se potkrade pokoja pravopisna pogreška, ali toga ima i kod mene kao i u tekstovima većine blogova. Uostalom i veliki (pravi  ) pisci svoje radove predaju u ruke lektora. Piši baš kao i dosad. Sigurna sam da ima jako mnogo čitatelja koje obraduje svaki tvoj novi post. Vrlo brzo se prepoznaju ljudi koji nam se sviđaju, kojima rado odlazimo u posjet i koji će nam rado posjet uzvratiti. Na blogu kao i u životu vrijedi stara dobra izreka similis simili gaudet  !Dodatak: (ovo sam jednom u šali  napisala na blogu Studena)Istina je da na naslovnici ponekad osvane nešto što, kako kaže Ida, vrijeđa inteligenciju, ali otkad sam utuvila u glavu da je naslovnica osobna blog stranica koja izražava osobne ukuse, ideje o lijepom, zanimljivom, vrijednom pažnje itd. dvojice urednika, više uopće ne obraćam pažnju. Imaju i oni pravo na svoje fav liste. Nije baš ni lako snaći se u šumi blogova. Ipak, neke bi naznake mogle ući u brošuricu-priručnik "kako bez po" muke osvanuti na naslovnici": 1. ako već nemate mogućnost biti član posade nekog intergalaktičkog broda, bilo bi dobro da se javljate s nekog drugog kontinenta (Europa je out) 2. opisujte u detalje vlastiti dan s posebnim naglaskom na detaljima iz seksualnog života 3. fotografirajte tajno poznate ličnosti u kompromitirajućim pozama (ako su političari - dobro, ali bilo bi super da su pripadnici klera) 4. ulazite u žestoke polemike s poznatim ličnostima 5. pljujte po važnim institucijama 6. pišite recenzije izrazito važnih pojavnosti: WC papir, WC daske i slično 7. ne pišite o važnosti obrazovanja, ulaganja u znanost i slično 8. naravno - važno je zvati se Dvornik 9. najvažnije: slikajte zmije na vlastitom dlanu i opisujte kako su vam se razgmizale po stanu (molim obitelj Dvornik da mi ne zamjeri, oni su ovdje metafora) |
- 09:54 - Komentari (58) - Isprintaj - #
24.05.2006., srijeda
Tmuran dan
 novi stanar moje terase |
- 11:47 - Komentari (15) - Isprintaj - #
22.05.2006., ponedjeljak
Sretan rođendan
... mom najdražem Hećaku!!!  Klikni, ima nešto ispod. Tvoja Heta P.S. poklon će stići, naravno, onako kako smo se dogovorili! |
- 15:53 - Komentari (19) - Isprintaj - #
13.05.2006., subota
Ima li još liječnika poput starog Luigija
 Po tko zna koji put bili smo gosti u domu šjore Bepine i dotura Luigija. Po tko zna koji put ovo izmamilo nam je dvoje dragih ljudi iz Maloga Mista i pokoju suzu. Koliko ljubavi, skrbi, brižnosti, koliko ponosa u šjore Bepine! Jer njen je Luigi likar, učen, pametan, važan. Najvažniji čovik u mistu. Njanci rič ne zna talijanskoga, ali svake večeri prepuna divljenja sluša stihove velikoga Dantea koje Luigi čita pred spavanje: Amor, ch’a nullo amato amar perdona, mi prese del costui piacer si forte, che, come vedi, ancor non m’abbandona. Amor condusse noi ad una morte. Ima li danas takvih liječnika? Liječnika koji svoje pacijente poznaju poimence, koji će se zaustaviti na ulici i izmijeniti makar samo kurtoazno "kako ste, dobro mi izgledate, svratite do mene u ordinaciju." A čovjeku je odmah nekako lakše. Čini mu se da ima svog anđela čuvara, liječnika koji brine, koji zna njegovo ime i njegove probleme. Lijepo je to, ne košta to ni vremena, ni novaca, samo malo dobre volje, malo ljudskosti. I svijet je odmah ljepši. Prije desetak dana moja mama je podigla slušalicu telefona i s druge strane začula glas: "Je pronat šjor Pijero. Kako je? Čekam ga sutra u bolnici. Ću ga operirat, biće kako nov." Bilo joj je pomalo neugodno. Liječnik se osobno javio, raspituje se za tatino zdravlje, a tate nema kod kuće. Otišao čovjek nabrati malo divljeg koromača za ručak.  Samo tri dana nakon tog poziva otišla sam u bolnicu da bih otpratila tatu kući. Nelagoda, zabrinutost, šjor Pijero koji nije više u prvoj mladosti, operirao je oko. Već ga šalju kući, sigurno ga tjeraju, nemaju mjesta, osoblja. Veselo mahanje rukom i široki osmjeh na licu moga tate u trenu su odagnali sumnje. Odavno ga nisam vidjela tako veselog, raspoloženog, spremnog na šalu. Ostala sam neko vrijeme s njime. Činilo se kao da se vratio s kratkog izleta u ugodnom društvu. Nije prestajao hvaliti visoku profesionalnost, a prije svega veliku ljudskost i predanost svih s kojima se susreo tih dana u pulskoj Općoj bolnici na odjelu za oftalmologiju. Želio je da spomenem sve koji nesebično nastoje pomoći i olakšati pacijentima boravak u bolnici. Spremačice su stalno u pokretu, medicinskim sestrama doslovno se divi. Iako zna da one rade svoj posao, stalno ponavlja da mora otići na odjel, još jednom im se zahvaliti, odnijeti sitan znak pažnje, čokoladu, malo kave. Naravno, posebnu hvalu moj tata upućuje Dr. Ediju Ladavcu, liječniku koji je brinuo, pronašao slobodan termin i osobno ga nazvao da bi ga pozvao na operaciju. Nema moj tata neki privilegirani položaj. Dr. Ladavac nije njegov prijatelj van odnosa pacijent – liječnik. Djelatnici odjela oftalmologije na čelu s mr.sc. Klaudijem Benazićem svojim pacijentima prilaze stručno, savjesno i prijateljski.  Ovo nije prvi put da moj tata želi zahvaliti djelatnicima pulske opće bolnice. Jedno veliko hvala u njegovo ime rekla sam im prije nešto manje od godinu dana. Svi oni obavljaju svakodnevno svoj težak i odgovoran posao u maniri starog, dobrog dotura Luigija. Vremena se mijenjaju, znanost napreduje, medicina ima na raspolaganju mnoge stvari o kojima dotur Luigi nije učio u Padovi, ali topla riječ, osmijeh i pažljiv odnos ne mogu zastarjeti. Nikakva znanstvena novotarija ne može ih zamijeniti. |
- 00:28 - Komentari (44) - Isprintaj - #
04.05.2006., četvrtak
Našla sam ih (+ dodatak)
01.05.2006. – orhideje s Kamenjaka   Sličice nisu najkvalitetnije, ali ovo su moje prve orhideje pronađene u prirodi. Dosad sam ih pronalazila samo u staklenim epruveticama i plastičnim kutijicama. Vjerujte, uzbuđenje je neusporedivo veće kad ih ugledate kako skromno, kao da su nesvjesne svoje ljepote, izviruju u travi među drugim cvijećem i suhim listićima. Dodatak I mi konja za trku (bubamaru za fotografiranje) imamo! -- ILI -- Kako se netko zelen od ljubomore odlučuje na očajnički potez!  |
- 16:00 - Komentari (55) - Isprintaj - #
01.05.2006., ponedjeljak
Susretište ljubavi
 (susret katoličke mladeži u Areni – 20.04.06. – sličica ukradena u Glasu Istre) … veliki je naslov na naslovnici današnjeg broja Glasa Istre. U poslijepodnevnim satima danas je svojim kućama krenulo gotovo dvadeset tisuća mladih koji su dva protekla dana bili gosti Pule. Održan je susret hrvatske katoličke mladeži pod geslom "Učitelj je ovdje i zove te!" Središnji događaj, jučerašnje svečano euharistijsko slavlje u našoj drevnoj Areni predvodio je kardinal Bozanić. Vjerujem da su mnogi pratili u svojim domovima prijenos ovog zaista impresivnog okupljanja u Areni koja je bila "obojena radošću i glasovima mladosti." Evo samo nekoliko izjava ljudi koji su svojom prisutnošću uveličali ovo slavlje: Bruno Krajcar (glazbenik): Lijepo je vidjeti da ima mladih koji razmišljaju pozitivno, koji žele dobro ovom svijetu. Alen Vitasović (glazbenik): Pogledajte koliko je lijepe mladosti oko nas, kako su svi sretni i zadovoljni. Rene Medvešek (redatelj): Nadahnuće i poticaj za rad pronalazim u činjenici da smo svi pozvani sudjelovati u svagdanjem nastajanju svijeta oko nas i u nama. Živimo u onakvom svijetu kakav sami stvaramo, svakim svojim pogledom, svakom s riječju, svakim djelom.  (jutrošnja misa u crkvi svetog Pavla – loša sličica jer mi Hećak nije dozvolio da više slikam) Mladi gosti prisustvovali su nedjeljnoj misi u župama gdje su bili smješteni u domovima svojih domaćina. U crkvi svetog Pavla jutros su svečanost svojom pjesmom uveličali mladići i djevojke iz Novog Zagreba. A kad su mladi đakoni krasnim tenorom otpjevali Falu D. Domjanića i V. Paljetka, imala sam dojam da se nekima učinilo pomalo neobično čuti tu pjesmu na kraju mise. Ali riječi su to kojih se je uvijek dobro podsjetiti: "Tak malo dobrega, v živlenju tu se najde. I če je sunca čas, za oblak taki zajde." Dodatak (02.05.06.)  Fotografiju ulice Sergijevaca poslala mi je Jasna. Snimila ju je sa svoje terase u nedjelju (30.04.06.) u trenutku kad su naši dragi gosti prolazili ovom, možda najpoznatijom pulskom ulicom. Pretpostavljam da su se kretali prema Forumu, odnosno dalje prema pulskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije. Ulica Sergijevaca, moja generacija će je u svakodnevnom razgovoru još uvijek nazvati Prvomajska, uska je ulica u koju se s najpoznatijeg pulskog trga, Portarate, ulazi kroz slavoluk Sergijevaca – Arco dei Sergi ili Zlatna vrata – Porta Aurea - koja su trgu i ulici dala ime. Naravno, Zlatna vrata su veličinom neusporediva s Arenom, ali to im ne oduzima važnost i ljepotu. Riječ je o jednom od najljepših antičkih spomenika u Istri. Više o gradnji i porijeklu imena pisat ću drugom prilikom. Ulica Sergijevaca je ulica trgovina odjećom i obućom, u njoj se nalaze brojne zlatarske radnje, knjižare, slastičarne, male galerije, trgovine tehničkom robom… Zatvorena je za promet automobila, osim za poneko dostavljačko vozilo. Drugi kraj ulice izlazi na krasan rimski Forum, središnji trg antičke i srednjevjekovne Pule. Nadam se da ću ovih dana naći malo vremena i slikom predstaviti ovu ulicu i trgove koji čine srce grada. |
- 10:25 - Komentari (11) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |