Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

28.04.2006., petak

Gost na večeri


Sinoć u mojem stanu


Iz atlasa ichtio-anatomije (original)

P.S. Dragi moji čitatelji, nemojte se ljutiti, ali vi moj prethodni tekst niste shvatili. Naravno ne mislim na tekst na arhaičnom talijanskom jeziku (taj ne bi razumio ni Berlusconi, trenutno ima drugog posla). Izgleda da ja baš nemam smisla za neke stvari. Čim uhvatim malo više vremena pokušat ću vam objasniti "što je pisac htio reći."

- 15:57 - Komentari (32) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)