|
Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu
Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali
Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle
Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.
|
21.02.2006., utorak
Venus verrucosa
Venus verrucosa, dondolo ili morski tartuf školjka je iz porodice Veneridae, razred Bivalvia. Živi uglavnom u pijesku i to u plićaku gdje je nožice loših plivača koji se tu brčkaju mogu uznemiriti pa sve do 100 m dubine.
Staništa su joj rasprostranjena po Mediteranu, Atlantiku, a nađena je i u Indijskom oceanu. Gurmani je manje cijene zbog lijepog oblika školjke, a više zbog nekih drugih atributa.
Boja purpura – malo opširnije
Iako rezultati nekih istraživanja spominju stanovnike mjestašca Ugarit u Siriji kao prve koji su otkrili purpur, povijest ipak postupak dobivanja ove boje iz tijela nekih mekušaca pripisuje vještim trgovcima i moreplovcima – Feničanima, narodu porijeklom s područja negdje između Eritreje i Jemena, koji je preko Crvenog mora stigao do Palestine i Sirije. Ime regije koju su nastavali bilo je Kanaan (današnji Libanon) što znači upravo zemlja purpura. Svoje ime Feničani su dobili od Grka – Phoinikes – riječ je derivat riječi phoinix što znači "crveno".
Feničani su imali apsolutni monopol na proizvodnju purpura što im je pribavilo ne samo slavu već i znatnu ekonomsku korist.
Način na koji su lovili mekušce bio je koliko genijalan toliko i okrutan. U more su spuštali dugačke pletene konopce na kojima su naizmjence objesili košare (neku vrstu vrša), sjajne metalne zvončiće i komadiće pluta koji su konop držali iznad morskog dna. Životinje privučene sjajem i svjetlucanjem ulazile su u košare iz kojih više nisu mogle izaći. Malo modificiran način lova uključivao je saveznike u obliku školjaka bivalva. Te su školjke stavljali u košare – vrše, one bi se uhvatile za konop i lagano otvorile. Gastropodi bi halapljivo krenuli na slastan plijen uvlačeći u školjku neku vrstu jezika. Ova bi se, uznemirena, u tom trenutku zatvorila i naš bi se puž našao u klopci. Trebalo je samo dignuti konop na površinu pokupiti male proždrljivce.
Postupak dobivanja boje već sam ukratko opisala. Da bi se proizvelo boje dovoljno za jednu tuniku bilo je zaista potrebno sakupiti preko 10 000 puževa. Ostavljali su jadnike u velikim bazenima napunjenim slatkom vodom i čekali da uginu. Slatka voda trebala je ubrzati proces jer ovi puževi van morske vode mogu preživjeti i do 50 dana. Čekao se trenutak uginuća jer se upravo u tom trenutku događa ispuštanje dragocjenog soka. Ispušta ga jedna žlijezda u tijelu gastropoda. Pomiješan sa slanom vodom, sok se tri dana držao na suncu, a zatim se deset dana lagano kuhao u olovnim posudama. Nakon toga supstanca je postala gusta i sluzava. Širila je nepodnošljiv smrad. Ulicama Tira, najpoznatijeg grada u kojem se proizvodio purpur, često se od smrada nije moglo proći. U boju su uranjali platno koje je dobivalo prekrasne nijanse od svijetlo crvene do tamno ljubičaste. Boja se nikad nije koristila u slikarstvu.
Purpurom obojanim platnom mogli su se ponositi samo proslavljeni ratnici, carevi, ali dobri klijenti Feničana bili su i židovski svećenici. U srednjem vijeku, purpurna boja i sve njene nijanse bile su simbol važnih ličnosti, posebno u vjerskim krugovima. Boja purpura je kardinalska boja.
P.S. Boja purpura - The Color Purple – poznata je drama Alice Walker o životu siromašne crnkinje. Za djelo je autorica dobila Pulitzerovu nagradu, Steven Spielberg snimio je istoimeni film.
Venus verrucosa nije lovljena radi purpura, ona se ovdje našla slučajno, ni kriva ni dužna. Mekušci lovljeni radi proizvodnje boje pripadaju porodici Muricidae.
   
Ovako izgleda moja nova podloga. Slikano na Kamenjaku.
Komentari (35)
super mi je sto sad konacno znam imena školjaka koje toliko volim izranjati (ve uginule, ne ubijam ih). recimo, za ovu Venus verrucosa me stvarno zanimalo kak se zove, ona za ovu nize Murex brandaris isto (samo kaj nju nisam izronila nego dobila). Scaphander lignarius nemam, kao ni Mitra zonatu, ali me prica o blogeru koji je trazio tu skoljku odusevila. saljem pozdrav :) (pretila 21.02.2006. 17:11)
Ma kako to izgledalo jednostavno (jer se zna naći i na vrlo malim dubinama i dostupna skoro svakom plivaču) dondolu je vrlo teško naći i izroniti. Cijela je u pjesku, a teren je skoro svakodnevno: malo muljevito pjeskovit sa vrlo izraženom prošaranošću kamenom. Vađenje je vrlo zamorno i dugotrajno (za jedan kilogram je potrebno dobrom znalcu i do sat vremena). Inače su vrlo cijenjene i u načelu se jedu žive (radi navodno afrodizijskog učinka). :))) (alkion 21.02.2006. 17:19)
U umjetnosti se često grčka božica ljubavi Afrodita, rimska Venera, prikazivala kako se rađa iz ovakve školjke, samo puno veće. Inače regija koju su nastavali Feničani, a obuhvaćala je i današnji Izrael, zvala Canaan, hrvatski pišemo Kanaan. Ovo o purpuru je vrlo detaljno. Hvala! (Darko 21.02.2006. 17:31)
@Darko: ispričavam ti se zbog razno raznih pogrešaka(tvoje ime:)). Stoput čitam i stoput ne vidim pogrešku. sad ponavljam ono što sam ti prioje napisala:pogrešno sam napisala, naravno da tebi apsolutno vjerujem, ispravljam smjesta!(ovo je u vezi regije Kanaan, naravno) (helix 21.02.2006. 19:09)
prioje:))) dosta, neću više brisati! Ako me to malo opravdava razbila sam jedne naočale, ove što imam mi nisu dovoljne, a nabavku drugih moram malo odgoditi :)) (helix 21.02.2006. 19:19)
čini mi se da sam takve izranjao i nalazio na Jadranu kod nas (sitke 21.02.2006. 21:48)
Draga Helix, tvoje postove o školjkama doživljavam kao Afroditu koja se rađa iz morske pjene...baš me osvježe u ove tmurne dane : )))) (stereokemija 21.02.2006. 22:08)
Ova je vrlo slična onoj "mojoj" plazijezik-dajepusu školjci, al morat ću se strpit još malo dok ne saznam i njeno ime...:)) (svantevid 21.02.2006. 23:22)
Koja zanimljiva priča... Već godinama gledam i skupljam ove školjke, al si nikad nisam mislila da iza njih postoji cijela kulturno-povijesna storija. Stvarno čovjek uči dok je živ. :-)) Hvala ti na ovim korisnim informacijama. (brokuli 21.02.2006. 23:54)
Baš pravi način za prezentiranje školjaka, ja ih naime ne jedem, ali ove njihove ljušture i podaci o vrsti su stvarno dobar način približavanja. Meni se zapravo najviše sviđa nova pozadina bloga, odnosno kamenčići: jedan je poznanik od malih, zapravo skroz malih kamnčića na zidu dnevnog borvaka moje kuće u Grožnjanu napravio cio mozaik atrološkog znaka u kojem sam rođena (naravno neke je bojao), pozdrav tebi i Istri. (feby 22.02.2006. 00:43)
Hej, dobro Ti juuutrooo, Helix! Odlican, jer doista zanimljiv post, a fotke su super.... budi mi se ceznja za morem... plivanjem... A da ne bih citala Tvoje postove vec bih mislila da Te i nema vise! Ciao, cara, e tanto saluti per Te! :))) (M.H.Svabica 22.02.2006. 08:24)
Helix, greške se događaju, ali ono o sterilnim komentarima (ili komentatorima) je već malo teže oprostivo! :P (Darko 22.02.2006. 08:43)
@Darko: Od 3 407 911 trenutno napisanih komentara na blogu.hr ti nađeš moj u kojem sam se malo našalila, uvrijediš se i ne opraštaš mi! Kad si već pročitao taj nesretni komentar, onda znaš u kakvom je kontekstu napisan (nigdje nisam napisala da su komentatori sterilni). Međutim izgleda da bi i moji postovi i moji komentari morali biti sterilni. Meni se ništa ne oprašta. Rijetko se šalim (osim kod Okeca i Ddadda, a oni to shvaćaju), neku blago vulgarnu riječ napisala sam na ovom blogu 1,5 puta, također u šali, čak na istom blogu na kojem si ti našao moj komentar o "sterilnosti". Uostalom, ja sam prilično punoljetna (maggiorenne e vaccinata) pa mi je valjda to ponekad dozvoljeno. Ipak, izgleda da se ne smijem našaliti. Tako sam pred novogodišnje praznike izgubila jednu blogericu – prijateljicu. Nikad neću shvatiti zbog čega, ali ona se uvrijedila i izbrisala čak i moju poruku s lijepim željama za nadolazeću godinu. Ne znam dolazi li i dalje na moj blog, ali ako čita, prepoznat će se i ja joj se još jednom ispričavam. Kad sam (jednom davno) bila zaista ozbiljna i pisala neke sasvim ozbiljne stvarčice (na što su me potakli neki blogeri), moja Puležanka me napala riječima da tako nešto nije očekivala od mene, da to meni ne treba, da to nisam ja (radilo se o nečem čime sam se bavila tijekom studija!? Možda sam promašila studij.), da ne govorim o velikoj svađi na forumu koja je iz toga proizašla. To je, nadam se riješeno i zaboravljeno (Jasna, nemoj se uvrijediti, mi smo to davno riješile). U svakom slučaju ja se ne ljutim ni na koga. Nakon toga okrenula sam se "sterilnim" temama, slikala bube, more i cvjetiće i nitko se nije uzbuđivao ni našao uvrijeđen. Neki su samo znali reći da su mi te bube na dlanu odvratne. A neke su (bube) čak završile u dnevnom tisku. Kad sam objavila vic o NLO-u iznad Verudele oglasio se i poznati stručnjak iz višnjanske zvjezdarnice i malo me ukorio. A koliko ljudi svakodnevno "vidi" vanzemaljce, zašto ja ne smijem? Nisam osoba koja bi nekoga namjerno vrijeđala. Nisam ni uvredljiva, ali sam malo osjetljiva (svatko živi sa svojim manama) pa se lako rastužim. Još se jednom ispričavam svima koje sam nehotice uvrijedila svojim bezazlenim, ali očito neuspješnim, pokušajima da se našalim. Šaljem vam pozdrave iz Pule i jedan poljubac (ako ga ne želite, pustite da padne u more). (tužna helix 22.02.2006. 11:07)
Oh, Helix! Pa i ja sam se šalio! Oprosti, molim te! Trebao sam napisati da se šalim. Žao mi je što si me krivo shvatila. Ja sam onaj tvoj komentar i shvatio kao šalu i tako na njega odgovorio. (neshvaćeni Darko 22.02.2006. 11:17)
Gledala sam film Boja purpura, i dojmio me se! A ovu školjku volim, imam je doma, volim školjke i drago mi je što pišeš o njima. A za podlogu sam te baš htijela pitati a ti već sve rekla :))) Inače, draga moja, niš ti ne brini da ću se ja naljutiti, kužim sve, i ak te nema samo ću biti s tobom u mislima i očekivati tvoj povratak, pusa i čuvaj se (Plava Zvjezdica 22.02.2006. 11:59)
Svi smo mi ljudi-blogeri jedna velika obitelj mekušaca, zavučenih u svoje krhke blogooklopne školjke. Trebalo bi nas poslikat dok je vrijeme, dok ne izumremo ili nas ne istrijebe! I ja se šalim, naravno! Ne volim tenzije bilo koje vrste ali mislim da se na blogu sve doživljava prenaglašeno. Ljudi, komunicirajte, čemu služi e-mail? Komentari su ipak samo površni oblik impresije, izražen i odražen sa jednog kamena na kojem ste zastali u vječnosti! Sve vas cijenim i poštujem-no komentirat ću kako mi padne na pamet-kao sad... (svantevid 22.02.2006. 14:36)
@Darko: a sad mi je još gore nego jutros; malo mi je žao što sam reagirala, naravno da ti opraštam - nemam ti što oprostiti - oprosti ti meni. Možda sam čak i shvatila da si se šalio, ali ja sam malo preosjetjiva - pogreška gena i odgoja; a u trenutku dok sam ono pisala pomislila sam da bi se netko možda mogao uvrijediti, ali tipkanje mi je brže od pameti. @Svantevid: dobro ti je to s mekušcima, nećemo valjda izumrijeti. No, kad je riječ o mailu: ja sam se tebi prije desetak dana javila na gmail da ti zahvalim za onu školjkicu - meni i dan danas kraj izvješća o tom mailu piše - unopened ! Otvaraš li ti taj tvoj gmail?:)) Gledam desno ova pravila komentiranja. Ma meni pišite što god želite. Uvijek mi je drago vidjeti vas. Još ću jednom citirati Kašetu: dragi moji, s vama mi je život lipši! (malo manje tužna helix 22.02.2006. 15:05)
Ma problem je što u ovim komentarima uvijek nastojimo koristiti nekakav neformalni svakodnevni govor, a zaboravimo da drugi ljudi, dok ih čitaju, ne vide naš izraz lica, naš osmijeh, dobročudan pogled i sve ono ostalo čime se pomažemo u svakodnevnom govoru. Bitno je samo da, kad već nastane nesporazum, nastojimo objasniti o čemu je bila riječ. Nezgodno je to što se mi blogeri uglavno ne poznajemo osobno, pa ne znamo kako tko reagira, no učimo se, zar ne? (Darko 22.02.2006. 15:30)
Nedostaje taj važan neverbalni element komunikacije: izraz lica, položaj ruku, gestikuliranje rukama, držanje tijela, pogled, vrludanje pogledom, položaj bliže ili dalje sugovorniku,čak i odjeća ... Ipak, uvjerena sam da i ovdje postoji nešto što nerijetko pokaže točnost one stare: Similis simili gaudet (helix 22.02.2006. 15:44)
Podloga je odlična,ali post i fotke su nešto posebno...poznata mi je ova školjkica...neki je vole jesti,ja ne iako sam je par puta spremala gostima...kada "uhvatim" malo vremena napisat ću ti one recepte...pozdrav... (tuga je moj dom 22.02.2006. 22:05)
Stvarno zanimljive pričice. Zašto se potpisuješ kao helix bez linka već par dana? (jazzie 23.02.2006. 04:36)
Dopada mi se navratiti na tvoj blog. Mene oduševljavaju forme školjaka, pa si malo odmaram oči i uživam. Uz to mogu naučiti mnoge stvari o tom podmorskom svijetu. Pozdravljam te i želim ti MIR I SVAKO DOBRO ! (aurum 23.02.2006. 09:54)
ajme meni šta je to bilo, ne razumin ništa, al' neću bit kurjožasta...ima li istine u "ko se svađa taj se voli "? :)))...vengo, vidin da mi je pojelo komentar o vongoli (na donjoj slici)-to da je to prva školjka koju ja znan...ova ovdi se u nas zove brbavica, nalazi se na pješčanon dnu i lako je dostupna svuda-meni je njen oblik pojam za oblik školjke kako bi nekom crtežom objasnila (ako se ne razumimo)...podloga mi se sviđa, a tila bi te zamolit da uz latinska imena staviš i naše domaće nazive (ma vidin da ima, al nisu opširni, evo vidiš da nisi npr. stavila volak i brbavica)...i još nešto, sićan se kad si tila pisati o psihologiji, sociologiji, jel' tako nešto bilo-i ja rekla da bi baš volila to čitati jer da me zanima (moja nesuđena prva jubav)...eto toliko za danas, sva san u poslu do guše i ne mili mi se više ni ovo čudo-onda mo'š mislit kako mi je (kašeta 23.02.2006. 12:41)
@Kaše: da neće bit kurjožasta:))) ma ništa nije bilo, ja se nadam da nitko nije pomislio da se radi o svađi, ali ako treba, da bi se opravdala izreka koju ti navodiš, onda neka bude svađa!:)) Aaa, sjećaš se ti mojih "ranih radova" - to već spada u moju blogoprošlost. Što se tiče imena na hrvatskom - napišem kad znam. Pisala sam o pužu bačvašu, o prugastoj mitri, murex brandaris je volak, venus verrucosa je dondola, a za scaphander lignarius ne znam, ali nije vongola. Vongola je camelea gallina i njena uzlazna klasifikacija ide ovako: veneridae - heterodonta - bivalvia - mollusca .... Moji dobavljači uglavnom pojma nemaju, a ovo mi je ipak na jednoj površnoj hobi razini, pa zbilja nemam vremena tražiti literaturu s domaćim nazivljem. Razlikuje se od kraja do kraja, kao i za ribe. Još nešto (@Darko) Afrodita se ne rađa iz školjke, nego iz morske pjene, na školjci je vjetar nosi morem. Ta njena školjka jeste iz porodice venerida, ali nije ova venus verrucosa s glatkom unutrašnjosti. Afrodita ili Venera se vozi u rebrastoj školjci. To bi prije bila Pecten jacobeus ili Pecten maximus - mislim da ću ih slikati (jacobeus - nakon što ih pojedem:))). (helix 23.02.2006. 14:11)
Ime me asociralo na te slike Afrodite ili Venere. :) (Darko 23.02.2006. 15:56)
Recept je na mom blogu...pozdrav... (tuga je moj dom 23.02.2006. 16:40)
Sam da lat. Bivalvia nije jedini naziv, ima i ovaj poduži naziv Lamellibranchiata. Sam da se zna. Anyways, odličan post... Zanimljivo... Cool.... Pusica... (angel 23.02.2006. 21:33)
@angel: :)) u pravu si, naravno. Ali klasifikacija života na zemlji je jako komplicirana, ti to znaš. Ja slijedim jednu, recimo to tako, malo pročišćenu: Mollusca - Bivalvia - Heterodonta - Veneridae - Venus - Venus verrucosa. Ali ako treba :)) krenut ćemo od početka: superkraljevstvo - superkingdom Eukaryota; kingdom Animalia; red - Phylum Mollusca; razred - class Bivalvia ( Lamellibranchiata ili Pelecypoda) ..... nekako mislim da je to za ove moje sličice školjkica malo predetaljno; ima gomila literature. Zamisli, igram se s tim školjkicama, a uopće nemam našu knjigu Školjke i puževi Jadrana, Jović - Milišić. Ako ti znaš hrvatske nazive, napiši ih. Ovo je sve nađeno u Jadranu, nije ni tako rijetko osim prugaste mitre. (helix 24.02.2006. 09:42)
@književnik_vrtlar: nadam se da ćeš vidjeti ovu poruku - ja već danima ne uspijevam otvoriti tvoj blog, ne da se dugo učitava, nego se uopće ne otvara - ništa - ni makac! Helix ( 24.02.2006. 15:08)
pusa : ))) (stereokemija 24.02.2006. 19:53)
Aha, znači to je pravo ime te famozne školjkice - Venus verrucosa! Nikako da saznam njeno pravo ime. Znam da to kapa nije, ali je njezina rođakinja. Znaš možda kako je zovu u narodu, kod nas u Istri? Ja nemam pojma. ...he, he, slikano na Kamenjaku! Ma, Kamenjak je jedno od najljepših mjesta na Jadranskoj obali!! Pozdrav! (shrimpy 25.02.2006. 00:47)
@shrimpy: to je dondola, napisala sam, nađe se na tržnici, a najbolje ti je ujutro između 7 i 8 doći na Bunarinu - možeš kupiti svježe ribe, mekušce - malo jeftinije nego u gradu. Naravno da je Kamenjak prekrasan; prije dvije godine vodila sam jednog švicarsklog Peruanca - toliko je vikao AH, AH, AH i O O O (od oduševljenja Kamenjakom), da mi je već bilo neugodno (ljudi su se okretali) :)) (helix 25.02.2006. 10:19)
Da mi stara moja prekinemo ovu raspravu i da ubacimo te tvoje školjke u jednu veću teću pa da načinimo finu buzaru. Što ti kažeš ? (mala 25.02.2006. 13:31)
Jadne školjkice. :(( Kad neki dlakavac pati, lako vidimo, ali kad su neke druge životinje u pitanju, baš i ne. Za razliku od tebe. :) Što se tiče dijaloga između tebe i Darka koji mi je od toliko milijuna komentara upao u oči :)) net-komunikacija nudi toliko puno, no nikad ne možemo vidjeti pogled i čuti ton kojim se izražava i namjera. Zato mislim da se ovdje moramo više truditi shvatiti i iz ne baš direktnih pitanja i odgovora kakav je netko stvarno kao osoba, a onda na osnovu toga shvatiti što nam je zapravo netko određenim riječima htio reći. (pegy 25.02.2006. 13:39)
Školjkice izgledaju kao da ih je netko laštio i čistio sredstvom za namještaj! (kazzoo 28.02.2006. 14:02)
|
|
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI
TEATAR ULYSSES
ISTRAPEDIA
PULA INFO
I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.
Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.
Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)
|
|
