19.02.2006., nedjelja
Murex brandaris
 Napisala oko pola kartice. Izbrisala. Dosadno i meni, pa kako da vama nudim na čitanje. Sutra nema editiranja, nema komentiranja. Tužan dan za blogere, ali izdržat ćemo. Nada da će prekosutra biti bolje daje nam snagu. Želim napisati pričicu br.4 moje serije iz područja malakologije (Darius kaže da je serija, a kad on kaže...). Ima literature o tim zanimljivim bićima koliko vam srce želi, pa da baš ne budem kao neki đak Resavske škole. Pokoja sličica, dvije tri riječi i gotovo.  A nazvala me maloprije moja Hunjada (to je totalno iskrivljena riječ cognata – konjata – kunjata – kunjada – hunjada --- što u prijevodu znači Hećakova hmama). "Što radiš?" "Miješam neko povrće da ne zagori" - kažem ja. "A neću te onda gnjaviti" "Ma nema veze, evo sam uklještila slušalicu između glave i ramena, samo ti pričaj." - ona ima danas besplatne impulse. "Nabavi si onaj držač za slušalicu što se stavi oko glave pa možemo pričati." "Aha" - kažem ja – "i onda mogu raditi na vrućem telefonu. Miješam sjeckanu mrkvicu, grašak i tikvicu i pričam: aaaaa, mjaaaacc, volim kad je al dente!" Dobro, nemojte se šokirati, dovoljno je što se ona šokirala. Uostalom, što je tu šokantno? Svašta mi je rekla! Nisam sve ni popamtila. Nešto kao ti si luda, udarena i tako to. I spustila mi je slušalicu. A, izgleda da nemam talenta.  Murex brandaris smatra se najpoznatijim pužem Mediterana. Vrlo se često može naći na pjeskovitim i muljevitim dnima do100 m dubine. Radi gastronomskih užitaka lov na ovog puža traje cijele godine. Evo recept za Prangera. I u prošlosti je čovjek iskorištavao ovu vrstu, ali za nešto posve drugo. Puževe su skupljali, izvlačili njihova tijela iz kućica, gnječili ih u kašastu smjesu. Smjesi su zatim dodavali sol ili jednostavno morsku vodu te su je ostavljali tri dana na suncu ne bi li se izdvojio bistri sok. Njega su potom u olovnim posudama kuhali na laganoj vatri 10 dana. Uklanjali su pjenu koja se stvarala na površini sve dok se polovica tekućine ne bi izgubila. U tako pripremljenu tekućinu uranjali su lanena platna koja su kasnije izlagali jakom suncu. Boja koju je platno poprimilo na ovaj način nikada nije izblijedjela. Riječ je o tinkturi purpura, izrazito cijenjenoj i skupoj boji kojom su se bojila platna u antičko doba. Odjeću purpurne boje mogli su si priuštiti samo visoki državni i crkveni dostojanstvenici. Da bi se dobilo nekoliko grama purpura, trebalo je sakupiti oko 12000 puževa. Zbog njene ljepote, ovoj boji pripisivana su magična svojstva. Tko je svoje tijelo pokrio platnom boje pupura, priskrbio si je nadnaravne moći.    |
- 18:42 - Komentari (33) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |