Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

13.02.2006., ponedjeljak

Izvanredni post

Dakle, ja do proslavljanja nekakvog specijalnog dana zaljubljenih ne držim k"o ni do lanjskog snijega. Ali ovome jednostavno nisam mogla odoljeti. Priznajte da je preslatka kad plače (he loves me not!)(ovo prekosutra brišem, naravno:))


kliknite na laticu (zaboravila sam, uključite zvuk)
Kad ostane samo jedna latica, malo sačekajte. Jedino ako vam je srce ledena ili kamena gromada, nećete zaplakati. Pripremite si poveće pakovanje papirnatih maramica. A onda joj kliknite posljednju laticu i riješite je muka paklenih.

14.02.06. Odgovor mojim komentatorima
Dragi moji komentatori, stvarno sam mislila da je ova sretno/nesretno zaljubljena djevojčica još jedna od mojih igrica na blogu i da ćete odmahnuti rukom ne trudeći se otvoriti prozor za komentare. Kad sam jutros otvorila blog i vidjela brojku 14, nisam mogla vjerovati. Ma baš sam sretna na ovo Valentinovo:)) Moram priznati da sam neke komentare doživjela i kao lagani prijekor (Ohana, Feby), ali shvatila sam ja vas i potpuno ste u pravu. Nisam ja protiv ljubavi, i neka se slavi ljubav. Ima je i u meni, i to mnogo. Eto i ja čestitam svima koji znaju voljeti, koji vole. Nije lako voljeti, to je umijeće, veliko umijeće. Jednom sam negdje ovdje i napisala - mislim da nije tako teško biti voljen, mnogo je teže voljeti. Za to treba imati energije, treba imati um, treba imati veliko otvoreno srce. Voli vas Helix

17.02.06. Neću brisati malu plačljivicu, ali ću je premjestiti pod prvi tekst o puževima i školjkama. Da im ne smeta. A ni oni nju sigurno ne zanimaju.

- 22:18 - Komentari (34) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)