22.12.2005., četvrtak
Dolazi svjetlost
 Winter day U drevna vremena, kad su dani postajali kraći i mračniji, ljudi su postajali sve potišteniji i zabrinutiji, jer su se bojali da sunce umire. Znali su da bi bez sunca, koje su štovali kao božanstvo, nestali. Da bi prizvali izvor topline, svjetlosti i obilja, stvorili su zimski obred čiji je vrhunac bio proslava zimskog solsticija, otprilike 21. na 22. prosinca, najdulje noći u godini. Žene su skupljale zimzelen kako bi ukrasile kuće. Pripravljale su bogate gozbe. Muškarci su palili velike vatre koje su simbolizirale svjetlost sunca. Sviralo se i plesalo. Iz knjige: Sarah Ban Breathnach, Sitne radosti, Knjiga utjehe i radosti za svaki dan, Mozaik knjiga, Zagreb, 1999. |
- 08:00 - Komentari (17) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |