Glasovi ispod površine
24.01.2013., četvrtak
Čovjek rajaJutro i ja gledamo se prijateljski Jutro je danas jedino Ja sam danas jedini Sutra će biti još jedno jutro Sutra će biti još jedan ja koji neće imati kamo Ali, neka se jutro ne veseli Mene će uskoro biti više nego jutara Uskoro će me biti na stotine Ne mnogo kasnije bit će me na tisuće Jutro je bilo sigurno da ga mnoštvo mene neće nadrasti Ali mene je počelo bivati na desetine tisuća Nije mi od toga bilo bolje Jedva da sam znao kako se zovem Jedva da sam znao gdje da spavam S tolikim glavama više nisam znao gdje da nađem jelo Jednoga se jutra probudilo mene sto tisuća Ni jedna od svih mojih glava nije mogla vidjeti od čega nastajem Svih mene sto tisuća ponašalo se kao da sam bez očiju i jezika  Znam da mi ne vjerujete Sigurni ste da izmišljam Štoviše većina vas misli da sam umno poremećen Ali mene doista ima nekoliko stotina tisuća Moj mozak raspršen je u teško izbrojiva sićušna zrnca I tu nije stalo, i dalje se množim, čini mi se nezaustavljivo Bojim se da nikad više neću biti samo jedan koji će raspolagati s raskošima koja sam nalazio u kontejnerima kad su svi gradski kontejneri bili moji Bojim se da sam zauvijek izgnan iz raja |