Glasovi ispod površine

Danas je repriza saborske sjednice za gluhe i/ili gluhonijeme. Na televizijskom kanalu kupljenom ili iznajmljenom ili dodijeljenom božjom voljom opet ide slika bez zvuka. Jednako kao i prije tjedan dana. Greška nije kod mene. Greška nije u mojem TV prijemniku. Greška nije u nekom releju između Telekoma i mene. Greška je između Države i Hrvatskog Telekoma d.d. Kako su rekli u Telekomu do njih signal iz Sabora stiže bez zvuka i oni tu ne mogu ništa. - Koje su to točno službe nije da istražuje obična glasačka ruka sitnog nokta, u ovom slučaju ja – dodajem samome sebi sa zebnjom da me slučajno ne bi pozvalo na inforazgovor.

Formalno je na programu prijenos rasprave o proračunu za sljedeću godinu ali da ljudi govore baš o tome morate provjeriti na Drugom programu HRT-a gdje prijenos iz Sabora ide kako treba. Ali kao i prošli put popodne ga na Drugom programu HRT-a više neće biti. Mediji predviđaju da će prema broju prijavljenih govornika sjednica trajati petnaestak sati. Prijenos za ljude kojima sluh nije oštećen - pretpostavljam da je to najmanje devedeset posto stanovništva! – ostatak rasprave od okruglo desetak sati odigravat će se u dubokoj tišini.

Je li to uzorak kako treba izgledati čuvena hrvatska šutnja? Je li to Hrvatska uvježbava gluhoću? Spada li i to u prilagođavanje ulasku u EU?

Kroćenje medijskog jezika nečega je početak. Ni vlast ne zna početak čega je zapravo ta žudnja za tišinom!?

Istina o kvaliteti saborskog „rada“ vidi se i po ovih nekoliko sati tehnički savršenog prijenosa. Poslije toga doista je mudrije uživati u provjereno ljekovitoj tišini.