Glasovi ispod površine

Alojz MAJETIĆ i Daniela TRPUTEC
Izdavač: Vbz


Uskoro se očekuje promocija.
( na vrijeme će biti obavijest, za sve zainteresirane)





Glasovi ispod površine nikako nisu lagano, komercijalno štivo, jer osim dopadljivog stila obiluju slojevitim simboličnim značenjima i kriju niz vrlo kompleksnih psiholoških, socijalnih, duhovnih i filozofskih pitanja. Elitistički i populistički prosedei izvrsno su uravnoteženi.





Daniela Trputec i Alojz Majetić, kao autori ali i kao likovi u vlastitom romanu, preklapaju fakcijsko i fikcijsko unoseći i područje virtualnog te tako zapravo razmatraju slojevitost, rekao bih trojevitost, ljudske sudbine. Roman Glasovi ispod površine pisan je na novotehnološkom mediju Internetu i zbog svih tih posebnosti vjerojatno je jedini roman te vrste u našoj, a usudio bih se reći, i svjetskoj književnosti.





Ulomak :

Ovo nije knjiga o prošlosti ili budućnosti, ovo je knjiga o svevremenu. Dio tog svevremena je trenutak, ovaj sada tu. Daniela je u tvom trenutku samo slovo, je li uistinu? Ne misliš li da je Daniela zapravo od krvi i mesa? Ha? Nešto sam te pitala? Pitala, da, nemoj se praviti da si zbunjen? U redu, zbunjena? Daniela je. Postojala. Postoji.

Zašto sam tako napisala? Ova knjiga nije prestala postojati jer je u sadašnjosti. Zbog sadašnjosti ona ima smisla, ali prava paralelna Daniela misliš li da nije postojala?

Postojala je. Dok ovo pišem postoji. Dok ovo čitaš njoj se gubi ljudski oblik. Brišeš je svakim pročitanim retkom. Ne osjećaš li se moćno s tom spoznajom? Da svojim čitanjem brišeš osobu? Njene godine, navike, stil življenja, odjevne predmete, dom, ljubav, kućne ljubimce. Jer ovo nije obična knjiga, nije ni umorstvo, ovo je kršenje pravila. Samo to. Vjeruj.

Daniela zapravo nije mrtva, ni Autor. Njihove godine se možda mogu pribrojati ovoj tvojoj godini u kojoj postojiš, da, oni postoje prije tebe, no oni će postojati i nakon tebe. To je ono što opravdava tvoje brisanje. Jer tvoje brisanje nije jedino brisanje, tvoje brisanje je tek jedno u nizu. Tvoj lik, tvoja osoba bez ijednog jedinog ispisanog retka, postaje dio ovog romana. I čini te?

No, nećeš li se zapitati kakvim te zapravo čini? To je nebitno, zar ne?

Daniela i Autor su u gabuli. Autor sanja kraj vlastite krvi na bijelom papiru, na hladnom parketu. Danielino tijelo se ne pomiče, nema znakova života, a Danielin duh je izvan nje same i traži...

Što traži Daniela, što traži Autor? U čemu su Autor i Daniela jednaki? On zadnjom snagom želi povratiti njen život, a ona daleko od svih želi povratiti samu sebe? Za kakav život se njih dvoje bore?

Autor i Daniela su žrtve vlastite vjere u literaturu koja ih vodi, koja s njima ljubuje i razotkriva ih kao osobe suočavajući ih s njima samima.