Glasovi ispod površine

- Gle, imam ideju da je ova tekućina novo stanje vode, nikad nigdje zabilježeno. I siguran sam da je u standardni spoj dva atoma vodika i jednog atoma kisika unijet neki dodatni energijski čimbenik koji je po svemu osnovni sastojak ljubavi. Tako je stvoreno novo agregatno stanje vode.

- Da? – pitala je jedva čujno Daniela. Trudila se ne bi li razumjela Tomekovo izlijetanje u znanstveno ludilo. Osjećala je da je Tomeković na dobrom tragu, ali da ni on sasvim ne razumije svoju priču. – Samo reci, reci sve do kraja!

- Reći ću ti jer se tebi može reći sve. Ti kao da i jesi Sve – pogleda je i zastane.

- Možeš me tako zvati. Hoćem biti tvoja Sve – rekla je Daniela nekim dodatno očaravajućim timbrom. U onaj dvotimbarski glas ugradila je i taj treći. Taj treći timbar imaju fetusi – pomislio je Tomek. – Kad bi ih se smjelo izvaditi i zamoliti da progovore glasom što ga čuju u maternici dok sami sebi govore neke fetusne mantre. Tada bismo i mi i fetusi čuli taj nestvarni timbar!

- Dobro, Sve, reći ću i kažem: ova voda oko nas oplemenjena je i pretvorena u potpuno novo agregatno stanje unosom čestica ljubavi između atoma vodika i kisika... a te čestice ljubavi stvorili smo mi, ti i ja, sada dok putujemo dolje u bezdan ljubavi... ljubavi bez dna. Znaš me dovoljno i moraš uzeti u obzir da neću mirovati dok ne otkrijem prirodnu zakonitost tih pojava. Žao mi je samo što mislim da se taj fenomen ne može istraživati u laboratoriju. Ne znam kako ću, ako se ikada vratimo, ovo moći eksperimentalno provjeriti.

- Dvagi mavi pametni moj! Ja ću se za sve pobrinuti. Prepusti to meni – gladila ga je po gotovo užarenoj glavi.

- Nemoj me, Sve, vuči za nos! U ovakvim područjima eksperimenti su jednostavno samim sobom protivni. Ne smiješ se precjenjivati...

- Gledaj, Tomek, ti si se cijeli život bavio znanošću a sa svojim emotivnim životom gotovo ništa. Nemoj se ljutiti što ću ti reći da je tvoja emotivna inteligencija ispodprosječna. Odmah sam to vidjela, ali osjetila sam da te se lako može emotivno proširiti. Šteta bi te bilo ostaviti tako nisko na ljestvici osjećaja...

Oceansko-emotivni vir zavrtio se brže i naglo povećavao brzinu. Tomekovo srce samo što nije puklo od siline zaljubljenosti. Taj stvor ispred njega govorio je kao da čita njegov psihogram. Konačno je sreo biće s kojim se komunikacija otvorila kroz svo nepregledno carstvo sinapsi. Jednako njegovih kao i njenih.