Glasovi ispod površine

- Ako se čita hladno analitički konkluzija može biti samo jedna! – izrazito mudro s prizvukom nadmenosti i odbojnim, hladnim glasom rekne Tomeković.

- Voljela bih čuti stručnu konkluziju! – zalepeće rukicama nestašna Daniela.

Tomeković napravi nešto predugu stanku. Pogleda kroz staklenu fasadu prema vitkim, u nebo izduženim stablima, uzdahne i ozbiljno izjavi: - Danielo, ti si hrabra djevojka. Ja ti se divim. Tvoja karijera bit će velika i značajna. Nije mi samo jasno koji te motivi vode. To nikako da proniknem.

- Mene vode motivi napredovanja. Bit ću najbolji nutricionist u državi. Bit ću najveća dizajnerica slastica u ovom dijelu Europe. Moje kompozicije torti trajat će nažalost i dalje samo jedan dan, ali te slatke skulpture slikat ću iz svih uglova i imati senzacionalnu izložbu u galerijama diljem svijeta. Meni se kraj još i ne vidi…

Tomeković je bio poprilično začuđen. Njegovo pitanje nije išlo u ovom smjeru. – Lijepo, drago mi je to čuti, Daniela. O tome možemo posebno. Bio sam iskreno zadivljen tortom što si je oblikovala u obliku molekule proteina. U svakom slučaju na tome moje iskrene čestitke!

- Hvala, doktore. To mi je tako drago čuti. Hoćeš li mi pomoći oko oblika koji se naziru u subatomskoj strukturi? Želim biti prva koja će oblikovati subatomsku tortu!

Tomeković više nije mogao izdržati. – Čuj, mala, sad sam siguran i ne moram te više ni pitati. Tvoj je motiv zajebavanje! Želiš ismijati čovjeka koji se bavi nečim o čemu ti pojma nemaš. Sve ovo tumačim kao golu zajebanciju. I torte i molekule od brašna, jaja i putra i poruke pisane navodno u snu. Mala, tebi je gušt da me zajebavaš.

Gledao je njeno plačljivo lice. Htjela je nešto reći ali knedla u grlu nije joj dala da govori.

- Nema veze, Daniela. Mi smo navikli da nas obični svijet uzima kao šašave i nastrane osobenjake. Ništa ti ne zamjeram. I nikome neću reći ni riječi. Krenimo sada svatko svojim putem.

Zgrabila ga je za rukav. Još uvijek bez riječi otvorila je sljedeću poruku:


Šalje: ernest.heidegger@zg.htnet.hr
Prima: daniela@gmail.com>
Predmet: Ostajem!
Datum: 14. listopad 2005 17:51

ostajem u tvojem snu
iako si se probudila prije poprilično sati uspjelo mi je da u tvome snu
ostanem i kad si na javi

stalno ću biti u tvome snu
smatraj da sam se preselio u tvoje snove

nisam podstanar
dio sam svijeta koji u snu gradimo

i nemoj misliti da imam plemenite namjere
o, ne!
sebičan sam i koristoljubiv

zbog koristi ostajem u tvome snu

čini ti se da pričam tebi
ne, nije tebi

svima je!

ostajem u tvome snu i pričam svima jednu dugu, dugu priču
o tome kako sam te pronašao
o tome kako si naivno dopustila da uđem u tvoj san

pričam ti kako zajedno s tobom radimo na pljački milenija
smišljamo kako ćemo vrijeme obezvremeniti

da nisam sinoć saznao koliko si prenajbolja
i da nisam spoznao mudrost tvojega srca
ne bih ni došao u tvoj san


Tomeković je sjeo. Zamislio se. Činilo se da je dirnut.

- Oprosti, nisam smio misliti da me zajebavaš! Sve je velika tajna. Pred nama, i tobom ali i preda mnom, krije se silno golema tajna.