Glasovi ispod površine

- Sve se događa u snu? Baš sve? – ne vjeruje Tomeković
- Baš sve! Tate mi! - sigurna je Daniela.

Tomeković je mišem skrolao po Outlook Expressu ne bi li našao neko prikriveno rješenje. Nije znao što traži. Odakle početi? Kamo uopće krenuti. Kao pravi surfer letio je kamo bi mu tog trena palo na pamet.

- Slušaj, Daniela. Je li bio kakav povod izvana, hoću reći izvan snova. Jeste li prije toga razgovarali da bi možda mogli u snu pokušati… pa to…ili bilo što drugo?

- Samo budi do kraja otvoren. Pitaj što god želiš. Ti znaš da si jedini čovjek kojemu sam povjerila ovu tajnu. I pred tobom ne namjeravam ništa tajiti!

- Okej! Pitam te ovo: jeste li se dogovarali da ćete se u snu pojebati? Eto, pitam te direktno. Mislim da je to najbrži put do ključa odgonetke.

- Ma ni govora! To je bilo poslije. Nismo se mi samo tako išli jebati! Nisam ja takva laka, a nije, vjeruj mi, ni Heidegger. Rekla sam ti već da me nije u početku ni primijetio. Ne mogu ti u pet riječi reći što sam sve poduzimala da me bar primijeti.

- Slala si mu poruke?

- Da, cijeli dan dok sam radila sve moguće slastice na poslu u Tendei smišljala sam usput za Heideggera slastice od riječi. Dugo je trebalo dok mi odgovori. Poslije je već bilo lakše. Bila sam malo pretjerala s neprekidnim porukama, napravila pauzu od puna tri dana i u snu četvrtu noć imala susret s njim. Bilo je divno, ah, tako divno, tako sve bijelo i slatko!

Tomeković je trznuo prstom. Kažiprst je pokazivao u monitor.

- I u poruci si mu opisala taj san? A? Jesi li? Tu smo! Tu smo! Imam početak!

- Kako sam mu to mogla prešutjeti. Poslije gomile mejlova dogodilo se prvi put da ga osjetim kao u pravom životu. U snu smo bili potpuno živi! Oboje smo bili stvarniji od sebe pojedinačnih. Zajedno svezani živom ljubavi i živim zrakom i živim usnama u snu smo živjeli toliko stvarno da nisam ni primijetila da sam se u jednom času probudila. To je bilo na poslu. Tek sam tamo primijetila da sam budna. Nisam mogla shvatiti kamo je nestao moj živi Heidegger. Shvatila sam da sam na posao stigla bez njega, sama.

- Imaš poruku koju si mu slala poslije sna?

- Oh, da nemam! Kaj je tebi!? Imam je u Wordu povećanu na 26 piksela. Evo! Tomeković je čitao:

Šalje: daniela@gmail.com
Prima: ernest.heidegger@zg.htnet.hr
Predmet: jessssssss
Datum: 14. listopad 2005 12:19

sanjala sam te napokon
aha jesam jesam jesam jesam :))
to ti je bilo ovak
u nekom međuprostoru bilo je sve nekako lijepo i neodređeno
u predvečerje
ja sam bila tužna, bili smo kod neke klupice u parku
i ja sam stavila glavu na tvoje rame, a ti si mi pričao i pričao i pričao
(ne znam kaj) i s desnom rukom mi milovao kosu
čovječe koji san :))
i tako skroz i skroz stalno stalno skroz

kisss&cmokkk
&pusaaaaaaaa