| prosinac, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Bolje čak i blog nego bog
"Haziza nije država već debela ružna neaktivna alkoholičarka. Država je mit, ja sam od nje pobjegao, od takvih, koji su se zvali moji prijatelji"
Blog za najgore djelo prirode, za ljude...
online
Bartulovx
vrata percepcije
- 01:40 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Tiha noć Sveta noć zasjalo je na mojem prozoru kada sam ugledao dvojicu moćnika, koji su me odveli od moje sarme na Božić!!! Pošten čovjek poštena večer! A onda poziv koji pojedinca pojede u želji da ode na planinu na vrhu otoka i dotakne nebo!!! Božićni ugođaj i djed mraz na vrhu oblaka koji se prerušava u – Karu, a Neno izlazi iz dara!A onda se percepcija i vrata pre brzo zatvore i postane tijesno samoj motorici razmišljanja, i kakav potencijal da pomogne nevinom i poštenom čovjeku kada nema izlike za ovaj šareni svijet, pun boja i reklama, skrivena poruka doji skrivenu sliku, a slika je na zidu. Obješena! Na krivo, u desno, i tako godina po godinu hodnik! Hodnik po hodnik i doviđenja tugo! E to doviđenja osjećam sada zato jer je razlog misaon i djelotvoran kao i konj! Konj koji jaše sedlo a sedlo je na jahaču! (Gdje li je poanta, možda nikud, možda tu među nama neotkrivena ideja ili motiv koji lebdi suncem ka beskraju, možda su nam poantu i oduzeli, ne znamo!) Ali vrata su širom otvorena kao i vidik na horizontu koji cvili da bude oblikovan u sferu nauke i razuma razumijevanja i suosjećanja, da! Ili da poskočimo od sreće koja me te Božićne večeri vukla ka odlasku iz mirovine u tihi miris borova i mora, ka moru i umoru nakon 2. Nakon toga luksuzni kafić Obojena obojila je fotelje u crno i crveno a dim koji je putovao zrakom rekao je puštaj te me vanka jer je ovdje zagušljivo i sva ta lica govore kao i horizont pogledaj me namjestio sam ili namjestila sam pozu! I oči putuju kraj odredištu lika i figure, fokusiraju neviđeno lijepo, bedro!!! I svi gledaju i boje odlaze u mrak koji vani napada svijetlo, a ono se tiho povlači prekidačem prstom, pokretom i sjenom, koja pleše. VRATA Vrata i dolaze i odlaze put je odabran, bijela boja, šum tekućine, glazba i zvuk kasne ovoj postrojbi iz rata iako je Božić sveta stvar a i mi smo sveci svi, kao jedinke. Umro je dio puta a dio puta je ne dovršen, a put je umiljat desno i lijevo, a nema ga baš pri ruci unutar i van. Da li je to stranac ili čovjek! Poznati san ili deja vu! Pogodak i poraz ali ne to je samo kontrast boja i zvukova što tumaraju do nevinog lika proizvoda fizičkog dijela. Kakav je to virtualni i metafizički dio granice koji propušta kraj membrane i suhog toka smrznute kiše koja ide prema gore, i nestaje u zraku a treba imati uvide tako široke da prolaze i kamioni do njih i kroz njih iako je tada zimaaaaa!!! PERCEPCIJA Nema duha e nema dijaloga samo mono tip dio dijela monologa koji se vrti s pitanjima da li je dal nije dal jest, kuda je kako je moguće da ovaj lik pojede drugom sarme dok je ovaj na neustrašivom zadatku da ode u nemoćan i nepomućen dio predaha koji je možda zadan! Ali nema te prakse koja može toliko iznjedriti talenata svetoj kravi na planini koja odlazi u mokro! Sretan je kraj koliko treba biti, i možda je paradoks sretnog kraja da nekom i nije baš najbistrije što je u tom kraju sretno! A onda se opet kroz moje moždane stanice provuče pitanje i onda iza njega gomila njih; gdje sam, što to zuji, koji je to šum, i što ove boje znače, kakva je to igra svjetala i dionica bas bubnja, zna li tko odgovor zadan sarmi??? |