Tiha noć Sveta noć zasjalo je na mojem prozoru kada sam ugledao dvojicu moćnika, koji su me odveli od moje sarme na Božić!!! Pošten čovjek poštena večer! A onda poziv koji pojedinca pojede u želji da ode na planinu na vrhu otoka i dotakne nebo!!! Božićni ugođaj i djed mraz na vrhu oblaka koji se prerušava u – Karu, a Neno izlazi iz dara!
A onda se percepcija i vrata pre brzo zatvore i postane tijesno samoj motorici razmišljanja, i kakav potencijal da pomogne nevinom i poštenom čovjeku kada nema izlike za ovaj šareni svijet, pun boja i reklama, skrivena poruka doji skrivenu sliku, a slika je na zidu. Obješena! Na krivo, u desno, i tako godina po godinu hodnik!
Hodnik po hodnik i doviđenja tugo! E to doviđenja osjećam sada zato jer je razlog misaon i djelotvoran kao i konj! Konj koji jaše sedlo a sedlo je na jahaču! (Gdje li je poanta, možda nikud, možda tu među nama neotkrivena ideja ili motiv koji lebdi suncem ka beskraju, možda su nam poantu i oduzeli, ne znamo!) Ali vrata su širom otvorena kao i vidik na horizontu koji cvili da bude oblikovan u sferu nauke i razuma razumijevanja i suosjećanja, da! Ili da poskočimo od sreće koja me te Božićne večeri vukla ka odlasku iz mirovine u tihi miris borova i mora, ka moru i umoru nakon 2. Nakon toga luksuzni kafić Obojena obojila je fotelje u crno i crveno a dim koji je putovao zrakom rekao je puštaj te me vanka jer je ovdje zagušljivo i sva ta lica govore kao i horizont pogledaj me namjestio sam ili namjestila sam pozu! I oči putuju kraj odredištu lika i figure, fokusiraju neviđeno lijepo, bedro!!!
I svi gledaju i boje odlaze u mrak koji vani napada svijetlo, a ono se tiho povlači prekidačem prstom, pokretom i sjenom, koja pleše.
VRATA
Vrata i dolaze i odlaze put je odabran, bijela boja, šum tekućine, glazba i zvuk kasne ovoj postrojbi iz rata iako je Božić sveta stvar a i mi smo sveci svi, kao jedinke.
Umro je dio puta a dio puta je ne dovršen, a put je umiljat desno i lijevo, a nema ga baš pri ruci unutar i van.
Da li je to stranac ili čovjek! Poznati san ili deja vu! Pogodak i poraz ali ne to je samo kontrast boja i zvukova što tumaraju do nevinog lika proizvoda fizičkog dijela. Kakav je to virtualni i metafizički dio granice koji propušta kraj membrane i suhog toka smrznute kiše koja ide prema gore, i nestaje u zraku a treba imati uvide tako široke da prolaze i kamioni do njih i kroz njih iako je tada zimaaaaa!!!
PERCEPCIJA
Nema duha e nema dijaloga samo mono tip dio dijela monologa koji se vrti s pitanjima da li je dal nije dal jest, kuda je kako je moguće da ovaj lik pojede drugom sarme dok je ovaj na neustrašivom zadatku da ode u nemoćan i nepomućen dio predaha koji je možda zadan! Ali nema te prakse koja može toliko iznjedriti talenata svetoj kravi na planini koja odlazi u mokro! Sretan je kraj koliko treba biti, i možda je paradoks sretnog kraja da nekom i nije baš najbistrije što je u tom kraju sretno! A onda se opet kroz moje moždane stanice provuče pitanje i onda iza njega gomila njih; gdje sam, što to zuji, koji je to šum, i što ove boje znače, kakva je to igra svjetala i dionica bas bubnja, zna li tko odgovor zadan sarmi???
Post je objavljen 26.12.2005. u 01:40 sati.