badlands
13.03.2007., utorak
Vlado Kristl
|
Jedno je, ipak, neupitno: umjetnost je razaranje sistema. /Vlado Kristl/ Tek da se prisjetimo jednog od najzapostavljenijih hrvatskih kreativaca. Iako je karijeru započeo još u partizanima kao autor agitpropovskih plakata, moglo bi se reći da se Vlado Kristl u hrvatskoj umjetnosti javlja početkom pedesetih, točnije 1952, kao pripadnik Exat-a 51 (riječ je o slikarsko - arhitektonskoj školi kojoj su između ostalih pripadali i Ivan Picelj, Aleksandar Srnec, Božidar Rašica...), i jedan je od prvih domaći apstraktnih konstruktivista.  Vlado Kristl: Kompozicija (1952). Drugu polovicu pedesetih provodi u inozemstvu, a u Hrvatsku se vraća 1959. Radi na zbirci poezije Pet bijelih stepenica (1961), i priključuje se upravo utemeljenoj Zagrebačkoj školi crtanog filma. Iako je iza sebe ostavio samo tri animirana rada (Don Quiote, Krađa dragulja i Šagrenska koža), ovu je instituciju višestruko označio svojim simbolističkim pristupom.  Kadrovi iz animiranog filma Don Quiote. Nepostojanje klasične fabule i izraženi jezik simbola nisu se svidjeli cenzorima, koji su filmu dodali pripovjedača kako bi ga približila masama. Ovo izaziva Kristlov revolt, i on napušta suradnju sa ZŠCF, iako nastavlja snimati eksperimentalne filmove. Početkom šezdesetih, primjerice, u Sloveniji realizira film General in resni človek, u kojemu poprilično otvoreno ismijava tada nedodirljivu instituciju J. B. Tita. Upravo je ovaj film (uz nesuglasice sa pripadnicima Novih tendencija) bio presudan za Kristlov odlazak iz Hrvatske. Kristl se skrasio u Münchenu, gdje nastavlja svoj umjetnički rad (i dalje se bavio filmom i slikarstvom). Njegovi filmovi iz te faze (druga polovina šezdesetih) imaju direktan, i moglo bi se reči presudan utjecaj na novi naraštaj njemačkih redatelja sa početka sedamdesetih (R.W. Fassbinder, Werner Herzog, Wim Wenders, Volker Schlöndorf...). Iz te se faze mogu izdvojiti filmovi Madeleine, Madeleine; Der Brief i Sekundenfilme.  Kadar iz filma Der Brief. U kasnijoj fazi života se posvećuje filmskoj teoriji i snima tek pokoji rad, iako do kraja života aktivno stvara na području likovne umjetnosti (iz cjelokupnog opusa bi se mogli izdvojiti ciklusi Varijable i varijable, Varijante, Pozitivi i negativi...). Ukupno je snimio više od trideset eksperimentalnih filmova, koji ga stavljaju rame uz rame sa velikanima tog područja poput Stana Brakhagea ili Maye Deren. Vlado Kristl umire 17. srpnja 2004. u svojem stanu u Münchenu. Odnos kakav je Hrvatska pokazala prema jednom od svojih najvećih umjetnika je sramotan i za svaku osudu. |
- 17:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #
06.03.2007., utorak
Time Travel Paradox
|
Nedavno sam na jednom internetskom forumu diskutirao sa dvojicom kolega čiji se svjetonazor dosta preklapa sa mojim. Recimo samo da je riječ o osječkom novinaru i zagrebačkom prevoditelju, a oni koji me znaju će već povezati preklapanje svjetonazora. Novinar je pokrenuo temu o paradoksu vremenskog putovanja. Pretpostavio je hipotetičku situaciju u kojoj on odlazi u budućnost i doznaje kako će njegov otac biti ubijen 04. siječnja 2007. Vrativši se u prošlost, točnije u sadašnjost, tj. normalan vremenski slijed, on upozorava oca na opasnost koja se sprema. Upravo tu nastaju problemi, jer se normalnim odvijanjem vremenskog slijeda ukida mogućnost njegovog povratka iz budućnosti kako bi upozorio oca. Samim tim bi otac ipak trebao biti ubijen. Poprilično zapetljan odnos uzroka i posljedica. Prevoditelj je replicirao novinaru kako je ovaj samo kreirao alternativnu struju budućnosti u kojoj se taj čin poništava, a otac ostaje živ, dok je u ovoj, primarnoj struji mrtav. Nije bilo neočekivano da ćemo se u diskusiji prisjetiti Heinleinove priče All You Zombies iz 1959, koja slikovito ilustrira ovaj paradoks. U Heinleinovoj priči, djevojčica Jane je u jesen 1945 ostavljena pred sirotištem. Osamnaest godina kasnije (1963), susreće misterioznog stranca - skitnicu s kojim zatrudni. Skitnica nestaje iz njenog života, a pri porodu se ustanovi kako Jane ima i ženske i muške seksualne organe. Zbog komplikacija pri porodu, njen je život u opasnosti, i jedini način kako bi bila spašena jest odstranjivanje ženskih organa, dakle njena transformacija u muškarca. Tek rođeno dijete biva ukradeno od strane još jednog misterioznog lika, krčmara, koji dijete vremenskim strojem vraća u 1945-tu godinu, i ostavlja pred vratima sirotišta. Nakon šest godina (1970); krčmar susreće Jane, sad već muškarca, koji mu se pojada o svojoj situaciji iz 1963. Krčmar joj/mu predlaže osvetu, i to na način da se vrati u 1963. Tim povratkom Jane postaje Skitnica koji će zatrudnjeti sa samim sobom, a krčmar će kroz devet mjeseci ukrasti bebu, koja je opet sama Jane, i vratiti je na početak, u 1945. Eh, da, i krčmar je također Jane/skitnica/beba...  Koliko je ubiti vlastitog djeda moguće u realnosti, ostavimo Kipu Thorneu i Stephenu Hawkingu.... A što reći o prevoditeljevom tumačenju događaja na razini primarne i alternativne struje? Yap, to je Everittova many worlds interpretacija kvantnih događaja koji se menifestiraju u makrosvijetu. Čak ni ta teorija nije toliko upitna koliko je problematično postavljanje svijesti u jednu struju, tj. granu. Koja je ona u kojoj se osjećamo, u kojoj smo svjesni sami sebe, i što vrši funkciju 'skretničara' na granama? Paradoks unutar paradoksa unutar paradoksa.... |
- 14:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #
01.03.2007., četvrtak
There is always Hope
 |
- 12:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tirian opet pogleda oko sebe, i jedva je mogao vjerovati svojim očima. Plavo nebo bilo mu je iznad glave, travnati krajolik prostirao se uokolo u svim smjerovima dokle god je pogled sezao, a njegovi su prijatelji stajali oko njega i smijali se. "Čini se, dakle", reče Tirian i sam se nasmješivši, "da su staja viđena iznutra i staja viđena izvana dva različita mjesta." "Da", reče lord Digory. "Iznutra je veća nego izvana". "Da", reče kraljica Lucy. "U našem svijetu također, jednom je u jednoj staji bilo nešto veće od cijelog našeg svijeta". / C. S. Lewis; Posljednja Bitka / 
Art and science have their meeting point in method. (Paul Adrien Maurice Dirac) Those who are not shocked when they first come across quantum theory cannot possibly have understood it. (Niels Bohr) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
