hawkeye_1306
26.10.2011. ( srijeda ) u 13:06 (3)
216
|
večeras pada kiša, a ja gledam kroz taj zastor u sutra kada ću poći na obalu, biti kraj tebe... pozdrav svima, iz srca ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
16.10.2011. ( nedjelja ) u 13:06 (6)
215
13.10.2011. ( četvrtak ) u 13:06 (2)
214
naravno, uvijek trebamo još dan više produžiti osjećaj topline i ljeta iako smo več u cipelama jesenjskim tako je blizu, a nedodirljivo daleko... netom proteklo ljeto, vječna obala u mojim mislima tako blještavo jasna tvoja slika , tvoje oči što sjaje za mene UPDATE... a jutros...probudim se rano tišina je svuda oko nas da, oko nas, jer ti si tu, samnom, svako jutro vani prvi tragovi sunca nagovješćuju lijep dan okrećem lice suncu i ponovo tonem u san onaj lagani, ispunjen slikama svjetlosti i topline vraćam se nekoliko tjedana unatrag, osjećam vrelinu kamene plaže na podnevnom suncu ti mirno upijaš sunčeve zrake, a ja nemiran... željan tvojih dodira, tvog tijela i poljubaca pa ti objašnjavam, naizgled strpljivo da je opasno biti na suncu usred podneva da treba poć u sjenu, namazat te kremom... izmasirat, dodirivat, rukama klizit i svakako temperaturu izmjerit, a zna se i kako sonda je već spremna, a bome i mala rumena al rezultat nekako sumnjiv, ponoviti treba barem tri, četiri puta, da bude sasvim jasno da je voditi ljubav s tobom krasno... no, danas nije taj dan, jer je ta plaža nažalost stotinama kilometara daleko ali ja, kao i uvijek, več imam novi plan kako da s tobom provedem dan da tvoje oči pogledam iz blizine i tvoje gaćice kako niz bedra klize pa da se žedan napijem tvoje ljepote mirno zaspem do zagrljaja tvog ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
08.10.2011. ( subota ) u 13:06 (2)
213
|
................................................................................................................................................ jbg...neki dani naprosto nas odvlače u prošlost pa iako daleka još uvijek zazvuči tako blizu tako i štulićevo usputno prebiranje žicama gitare ima onaj neobavezan ali vječan, mutni sjaj bezvezno jutro, šest i po...razmišljam je, ponakad mi se i to događa, razmišljam... umorim se za čas, zaspem...deset i po ajme, boli me ruka, predugo sam ležao izgleda, ustati moram, jebemti, pa to je danas!!! godišnjica, ne baš okrugla ali uskoro će 30a šta ću sada, moram brzo smislit...vrtim, slažem rješenja niotkuda, u frižider provirim, pa se smirim svinjice komad velik, šampinjona i krompira brzo radim, pečnicu zagrijem, u sebi se smijem pa u sobu krenem, za ruku je povedem...jbg kuća puna, nema se baš gdje, al kupaonica utočište, i veš-mašina, dobra stara, čvrsta... posjednem je na rub, a stopala na ramena i bude što bude, po želji njenoj...nemoj predugo uostalom, baš na vrijeme, treba pečnicu pogledat svinjica se već rumeni, hrskava i slana pa u sreći i veselju uhvatimo se toga posla viljuške, noževi, zvecka na sve strane a i čaše, vino crno, nije loše ali više volim svojih osam, ili danas, deset hladnih a vama svima pozdrav šaljem, a naravno djevojkama i poljubac, pa kad sanjam neka sanjam...još kupanje prije zime i pogled u tvoje lijepe oči ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |


naravno, uvijek trebamo još dan više 