hawkeye_1306
28.03.2011. ( ponedjeljak ) u 13:06 (14)
196
 mlijeko je zdravo kažu...za ten i probavu pogotovo ako kravica nije pasla kraj nuklearke jedino što može prouzročiti lupanje srca... ako se ne koristi na način naveden na ambalaži ( op.a: vidi sliku ) ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
23.03.2011. ( srijeda ) u 13:06 (1)
195
 trebaš li pomoć dušo..? upitao sam te tiho...i dodao... ali samo ako se svlačiš ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
17.03.2011. ( četvrtak ) u 13:06 (10)
194
 - - - ovo je postić bez riječi ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
10.03.2011. ( četvrtak ) u 13:06 (18)
193
 što je bilo - bilo je ... vrijeme ima svoj tok i više nitko od nas nije isti pa tako niti ovaj moj blogić više nikada nemože niti želi dosegnuti... onu lakoću nizanja nepovezanih riječi koje su ponekad činile cjelinu u svakom slučaju, još uvijek mi se čini da sam u tim riječima uspio makar djelomično, dočarati trenutak vremena u kojem sam bio...i na koje vrijeme nikada ne želim izbrisati sječanje a isto tako znam da vrijeme sadašnje svojim mirnim tokom želim zadržati, dugo ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
04.03.2011. ( petak ) u 13:06 (13)
192
|
smjenjuje se snijeg i sunce, vjetar i tišina a tišine nikad dosta...mislim, mira i odmora život težak, besposličar, vremena uvijek ima za drugo nitko ne pita, dali što mi fali...dali mogu ***at ga, nije ni važno, kako uvijek i sada ću pretrpjeti, preživjeti baš u inat i zauvijek imati zadovoljstvo, malo ali ipak...tražio nisam nikad pozajmicu, protekciju, proviziju, promaknuće baš me briga za te stvari nemam puno, izmiče mi čak i vrijeme, ali... u mom malom svijetu ima jedno divno mjesto kao svjetiljka i blistava i prigušena a zove se nikad dužan ikome išta...pa kad se nema, dobro kad se ima, opet dobro ja sam čudak, volim skupljat, sitnice pa i veče razne stvari, razne zgode, a ljudi...već ko ljudi izvor uvijek novih prića, iznaneđenja beskonačnih svatko vreba, svetko traži, trenutak neopreza a meni je sve jednostavno, problemi kad se stvore legnem, zaspem...i sve mi bude bolje probudim se, oko podne ili možda malo prije do tržnice se prošetam a tamo...blaga silnog domačega sira, pa iz vrta bilja raznog kobasica i prasića, krumpira i salate teško se odlučit, pa od svega po malo... kuhinja moje drago mjesto, ali eto i tu problema zakonita je na dijeti, kuhinju izbjegava, jabuke guli lešo blitvu i krompire bez soli...bogme posti a postim i ja, nažalost ne od hrane, nego turska-prikladna, uz tv serije i ostalo-izreka kaže bog visoko, car daleko...nijedan ne čuje dobro mi, sitni mravi na zemljinoj površini ionako čemo sve nadživit, pa kom pravo, krivo ovaj puta...ni seksa ni hrane, al svejedno tu je uvijek iskren, iz dubine...pozdrav iz srca ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
