hawkeye_1306
22.02.2011. ( utorak ) u 13:06 (7)
191
|
dakle...stvarno sam razočaran nekoliko dana sunca,a sad, gdje smo sad..? opet na skliskom terenu naša najdraža tvrtka, INA, milijardu i nešto dobiti a cijena benzINA, gle čuda, uvijek nova, nikad niža draga nam vlada, sabornici-neradnici, jučer prisegla neče benzin preko 8 kuna...a meni se živo **be autić leži na parkingu, darovao nam gradonačelnik popust, sada samo 100 kuna mjesečno... dok tako odmara, autić ne traži dodatnih para al sva sreća, metropola mala, pola sata pješke vidio si svih dobara kojih nudi, pa tako i ja...pješke u ulici mojoj staroj, nadomak trga glavnog, metara 200 napuštenih dučana, a na svakom piše... grad zagreb ili republika hrvatska, naznaš se odlučit tko je gospodar gori, zapušteno, zaboravljeno godinama, desetlječima...sve iz našeg se džepa plača pa dok tako hodam rodnim kvartom, ojađen, opljačkan svratim u keruma, cijene dobre, prodavačice mlade pa si kupim malo pivo, ono od 2 litre, četvrt table špeka kruha crnog kilo, povelike glave luka dvije... jer sa čime dan prekratit, bez da ću nešto hrane smlatit a kad i to prođe, sve u trbuh lijepo dođe ja se smjestim...jest da sunca nema ali mašte uvijek dosta, pa na sunčanoj strani svojoj u pogledu očiju divnih tvojih,ja uživam ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
20.02.2011. ( nedjelja ) u 13:06 (6)
190
|
ustajem nevoljko...makar, sunčano je te tople zrake me oraspolože...malo pa nabacim sunčane naočale i izađem no...moš mislit izlaska...do pekare tako kupim raznog peciva, bijelog, crnog kruha kukuruznog, lepinju sa sjemenkama a za usput masan burek, vruč da ne hodam kući gladan a kod kuće, zbogom planovi moji... drugi plan već se kroji i šta mogu, krug ulijevo pa s curama preko glavnog trga do odredišta već poznatog, di je pivo hladno a pizze velike metra pol sa pol, pa naručimo slavonsku, ljutu, sa kulenom i sa špekom picante, feferoni, papreni do suza i za predah dalmatinsku, s pršuta reda dva znoj obliva grlo gori, šta se može... konobar, još dva piva...da ne hodaš dvaput prejedeni, napojeni jedva noge nagovorit ali ipak uspijemo iscrpljeni dopješačit do ulice naše, sunčane strane... pa se svalit u krevet, suncem obasjan oči sklopit i zaploviti u onaj dan kad si bila pored mene, gledala me očima divnim ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
18.02.2011. ( petak ) u 13:06 (1)
189
|
jutro, ni kišno ni sunčano nekako baš za spavanje pa tako i bude, dugo lebdim kroz polusan...slike izmjenjuju se nepredvidivim redoslijedom mnoga poznata lica mnoga već su samo sječanje i puno drugih poznata mjesta, poznati događaji druge uloge drugo vrijeme, drugi san napola otvaram oči vračam se na početak usmjeravam film snova svojim tokom jutros ne uspijevam ne pojavljuješ se niti na trenutak niti koliko inače barem da mi se nasmiješiš potajno iz gomile ljudi što pomiče ulicom napola otvaram oči vračam se na početak usmjeravam film snova svojim tokom skoro će podne mislim da je vrijeme... vrijeme za igru je isteklo ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |



