UVERTIRA
Rambo Amadeus u "Nedjeljom u 2" (parafraza): "Listić za izbore treba napraviti toliko komplicirano da nema šanse da ga nepismen čovjek ispravno ispuni."
Manjkavosti postojeceg izbornog sustava:
1. Nitko ne zna kome zaista ide njegov glas.
2. Svaki glas će ovisno o drugim glasovima pomoći političaru koji je dosta nisko na listi i koji je u pravilu "dizač ruke". Kojem političaru (5,6,8, na listi) pomažem svojim glasom?
3. Velike stranke uvijek mogu staviti ključne političare na regionalne liste gdje će imati najveću šansu za prolazak. HDZ i HSP u Slavoniju i Dalmatinsku Zagoru, SDP u Zagreb i na Kvarner.
4. Male stranke moraju stvoriti listu sa 14 ljudi iako eventualno samo prvi ili drugi na listi imaju znanja i sposobnosti za ozbiljnu politiku. Ostali su tu za šminku, te eventualno svojom nesposobnošću kompromitiraju ona prva dva ozbiljna političara.
5. Sposobni ljudi koji imaju snažnu potporu na mikro razini u pravilu ne prolaze do Sabora.
6. Veliki broj malih stranaka u današnjem izbornom sustavu služi pretapanju glasova najvećim strankama i daje samo iluziju velikog izbora i velike demokracije.
7. Velike stranke imaju strašno malenu bazu prepoznatljivih kadrova što pogoduje stranačkim diktaturama i otežava prolaz u visoku politiku mlađima.
...
ČIN 1. (i zadnji)
Mislim da bi se dosta problema moglo rijesiti jednom radikalnom izmjenom izbornog zakona. Radi pojednostavljenja brojke su okvirne.
Dakle, broj ljudi koji mogu biti birani ograničava se na 999. To znači da na bazi od cca. 3 000 000 Hrvata sa biračkim pravom svakom kandidatu treba 3 000 potpisa za kandidaturu kada bi svi podrzali barem jednog kandidata. Nije moguce podrzati vise kandidata. 3 000 potpisa za kandidaturu nije preambiciozno čak i malim strankama, a velike bi samo iz svog članstva mogle lako imati nekoliko desetaka kandidata. (Broj potpisa bi se mogao smanjiti i na npr. 2000 sa klauzulom da se prihvaca samo prvih 999 pravovaljanih kandidatura. Logično je da bi ozbiljniji političari preferirali imati 2500-3000 potpisa kako ne bi dosli u situaciju da im se ponisti kandidatura zbog nevažecih potpisa koje im je smjestila konkurencija.)
Broj kandidata se ograničava na 999 kako bi svaki kandidat imao svoj troznamenkasti broj koji glasač treba ispuniti na glasačkom listiću. Lista sa 999 ljudi na zaokruživanje bila bi nepraktična, a upisivanje imena kandidata bi za sobom povlačilo mogućnost identifikacije glasača (grafološki) pa ne dolazi u obzir. Uz ime kandidata nalazi se i regija za koju se on kandidira.
Svaki glasač na listiću treba napisati redni broj tri svoja najdraža političara. Postoje dvije varijante: u prvoj kandidat na prvom mjestu dobiva 3 glasa, na drugom 2 i na trećem 1, ili varijanta da sva tri kandidata dobivaju po jedan glas.
Na taj način moguće je glasati za kombinacije tipa Sanader, Račan, lokalni političar.
Sustav izbornih jedinica je dualni iako je samo jedan izborni listić. Sa jedne strane cijela je država jedna izborna jedinica i u Sabor na prvih 50 mjesta ulaze oni političari sa najviše glasova na razini države. Ostalih cca. 100 mjesta se dijeli po regionalnom ključu, odnosno, prema postojećim izbornim jedinicama.
Tako npr. u Istri Jakovčić i Kajin ulaze u Sabor jer su u 50 političara sa najvećim brojem glasova na razini države. Kako su oni po glasovima očito onda prvi i na regionalnoj listi Istre u ostalih 10 mjesta dodjeljenih Istri ulaze oni političari koji su po broju glasova u Istarskoj izbornoj jedinici raspoređeni od 3 do 12 mjesta.
REPERKUSIJE PROMJENA
1. Svaki birač zna točno kome mu glas ide i tko je njegov predstavnik u našem najvišem predstavničkom tijelu. ("...glasam za Tadića, ne za Đapića, za Komadinu, ne za Obersnela...")
2. Prag za ulazak u izbornu trku je dovoljno nizak da bude atraktivan mlađim i još neafirmiranim političarima. Ukoliko ne mogu skupiti 3000 potpisa trebali bi se zamisliti nad svojim političkim ambicijama.
3. Iz politike bi ispali ljudi koje se neprestano veže sa nekim skandalima i malverzacijama, ali koji opstaju zbog vezica i dobrih izbornih mjesta. (Ne bi bilo Pašalića, Linića, Zeca i sličnih jer nemaju potporu glasača nego samo stranke.)
4. Velike stranke bi morale afirmirati veći broj svojih kadrova koji bi bili prepoznatljivi glasačima. Malo je besmisleno da "velike stranke" poput HNS-a ili HSS-a imaju tek 4-5 prepoznatljiva političara. (Tako bi i SDP i HDZ morali prestati sa skrivanjem kadrovskih propuha iza "velikih vođa" i poraditi na kvaliteti svojih kadrova.)
5. Male stranke ne bi bile oštećene jer njihove realne ambicije i onako ne prelaze jednog do dva kandidata sa šansama za ulazak u Sabor, a ne bi se morali kompromitirati sa ostalih 12 propuha koji im drže leđa na postojećim listama.
6. Sposobni ljudi na mikro razini (npr. super sposoban i popularan brački, krčki, hvarski i sl. političar) ne bi trebali pokrovitelje u velikim strankama nego bi na svojim leđima mogli iznijeti svoj ulazak u Sabor, a time i interese svog zavičaja.
7. Ne postoji pretapanje glasova iz malih stranaka u velike stranke po principu gosp. D'Hondt-a. U Sabor ulaze oni sa najvećim brojem glasova na razini države i na razini izbornih jedinica tj. regija. Kako svaki glasač ima pravo staviti 3 političara na listu velika je vjerojatnost da će barem jedan od tih političara proći u Sabor kako bi zastupao interese tog glasača.
8. Oni glasači koji uspiju na svom listiću staviti sva tri političara koja ne prođu mogu se smatrati "politički nepismenima" pa se na njih odnosi izjava gosp. Ramba Amadeusa sa početka ovog teksta.
9. Velike stranke sa velikim vođama, a bez drugog prepoznatljivog kadra će biti kažnjene visokim brojem glasova "velikom i dragom vođi", ali nedostatkom sabornika koji bi im svojim rukicama omogućili sastavljanje Vlade.
10. Motiviralo bi ljude na izlazak na izbore jer svoj glas ne daju nekoj apstraktnoj stranci nego konkretnim ljudima. Svatko ima svog omiljenog političara, čovjeka ili ženu koji se razlikuje od svih ostalih bezličnih političara, nekoga u čije riječi je barem na trenutak uspio povjerovati. Zašto ne izaći na izbore dati glas takvim ljudima?
Za prvi post o temi dovoljno. Ako bude zainteresiranih za raspravu slijede dublje analize.