The World of Harry Potter

Na Mugglenetu sam početkom mjeseca naišla na jednu zanimljivost, koja je jedna od mnogih sličnosti koje spajaju djela dvaju autora - J. K. Rowling i J. R. R. Tolkiena.

Naime, nakon što Harry Potter nije dobio prolaznu ocjenu mnogih engleskih izdavača, Christopher Little, autoričin agent, je poslao kopiju rukopisa Nigelu Newtonu (Bloomsbury Books). Umjesto da sam pročita knjigu, Newton je proslijedio prvo poglavlje svojoj osmogodišnjoj kćeri Alice. Tek nakon što ga je ona nagovorila da pročita cijelu knjigu, Newton je shvatio vrijednost tog djela. Cijelu priču možete pročitati ovdje.

Slično se desilo i s Tolkienovim Hobitom, odnosno Gospodarom prstenova. Tolkien je Hobita napisao za svoju djecu, da ih nečim razonodi za dugih jesenskih večeri, ali kad su ga djeca oko 1936. prerasla, ostao je u njegovoj radnoj sobi rukopis, otipkan ali nedovršen. Za njega je, između ostalih, znala i njegova bivša studentica Elaine Griffiths, pa ga je spomenula urednicima Allen & Unwina. Oni su zamolili Tolkiena da ga dovrši, i onda priču proslijedili Rayneru Unwinu, predsjednikovu desetogodišnjem sinu i vjerojatno najstrožem kritičaru. Dječak je javio da je priča uzbudljiva i da će se svidjeti "svoj djeci od pet do devet godina". Knjiga je objavljena 1937. godine, zajedno s osam Tolkienovih vlastitih ilustracija i dvjema kartama. Hobit je doživio munjevit uspjeh, i već dogodine dobio nagradu za dječju knjigu godine. (Sličnu sudbinu je imao i Harry Potter, osvojivši između ostalih i nagradu British Book Awards Chidren's Book of the Year.)
Alen & Unwin je Hobitov nastavak čekao punih 12 godina. Rayner Unwin (sad već student na Oxfordu) je još jednom upitan za mišljenje, pa je izjavio da je to "briljantna i napeta priča".

Interesantno...