Richter je tip o kojem se gotovo ništa ne zna, nepoznato je čak i njegovo prezime. 1875. postavio je redosljed tonova u ljestvici koji je ostao nepromjenjen do danas. 80% svih usnih harmonika zapadnoga svijeta su Richterova tipa čiji je drugi naziv - diatonske, pojedinačno tonirane harmonike. Blues Harp i Marine Band također su diatonski uštimane harmonike koje se ubrajaju u Hohnerove klasike. Po Richterovom štimanju usnjaka u sredini se nalazi već poznata osnovna oktava, s lijeve harmonijska a sa desne strane melodijska oktava. Harmonijska oktava svira se u poljima od 1 do 3. Redosljed tonova u toj oktavi uvijek je izazivao diskusije ali sa glazbene strane sve ima svoju točnost i smisao. Kod usnjaka iz C - dura tonovi F i A nedostaju a ton G se pojavljuje u drugom (udah) i trećem (izdah) polju. Izbacivanjem tih tonova iz harmonijske oktave dobije se na izdahu preko 3 polja C,E,G ili C-dur akord i na udahu D,G,A ili G-dur akord. Izbačeni tonovi F i A mogu se dobiti tehnikom savijanja. Dok osnovna oktava ostaje nepromjenjena, melodijskoj nedostaje ton H koji je izbačen jer bi u pravilu morao stajati na udahu u nepostojećem polju 11. Ovo je otprilike objašnjenje zašto kod diatonskih harmonica tonovi neidu po redu. Ovako objašnjeno sve izgleda prilično naporno i komplicirano ali upotrebom u praksi, sve dobija svoj smisao. Opet naglašavavam da se ne treba zamarati odsviranim tonovima nego svirati po sluhu. Ovdje možete vidjeti koje sve akorde možete dobiti na diatonskoj harmonici.
|
