Richter je tip o kojem se gotovo ništa ne zna, nepoznato je čak i njegovo prezime. 1875. postavio je redosljed tonova u ljestvici koji je ostao nepromjenjen do danas. 80% svih usnih harmonika zapadnoga svijeta su Richterova tipa čiji je drugi naziv - diatonske, pojedinačno tonirane harmonike. Blues Harp i Marine Band također su diatonski uštimane harmonike koje se ubrajaju u Hohnerove klasike. Po Richterovom štimanju usnjaka u sredini se nalazi već poznata osnovna oktava, s lijeve harmonijska a sa desne strane melodijska oktava. Harmonijska oktava svira se u poljima od 1 do 3. Redosljed tonova u toj oktavi uvijek je izazivao diskusije ali sa glazbene strane sve ima svoju točnost i smisao. Kod usnjaka iz C - dura tonovi F i A nedostaju a ton G se pojavljuje u drugom (udah) i trećem (izdah) polju. Izbacivanjem tih tonova iz harmonijske oktave dobije se na izdahu preko 3 polja C,E,G ili C-dur akord i na udahu D,G,A ili G-dur akord. Izbačeni tonovi F i A mogu se dobiti tehnikom savijanja. Dok osnovna oktava ostaje nepromjenjena, melodijskoj nedostaje ton H koji je izbačen jer bi u pravilu morao stajati na udahu u nepostojećem polju 11. Ovo je otprilike objašnjenje zašto kod diatonskih harmonica tonovi neidu po redu. Ovako objašnjeno sve izgleda prilično naporno i komplicirano ali upotrebom u praksi, sve dobija svoj smisao. Opet naglašavavam da se ne treba zamarati odsviranim tonovima nego svirati po sluhu. Ovdje možete vidjeti koje sve akorde možete dobiti na diatonskoj harmonici.
Post je objavljen 16.06.2005. u 01:08 sati.