Jučer sam bio sasvim lud ..... nije mi radio Internet, a misli samo naviru ..... U međuvremenu sam skužio jednu novu igru i novi način učenja ! Igra se sastoji u tome, da kad mama sve krevete i moju dekicu lijepo - onako vojnički poravna, tad ja nastupam i dam svoju kreaciju (nagužvam pokrivač i dekicu). Onda mama ponovno sve uredi, a ja svemu dodam svoj "štih". S tatom je malo drukčije, jer kad on sluša vijesti, počne komentirati - bijesni na gramatičke pogreške i na političare. Evo neki dan je slušao o oporezivanju nekretnina i jako se naljutio ! Probati ću ga što vjernije citirati: Evo opetovih mamlaza sa idiotskim rješenjima! Zamisli da dobiješ na Lotu 500.000 Eura (ne znam koliko je to, ali bi se valjda našlo meni za lijep komad mesa s kosti) i kreneš razmišljati gdje da ih potrošiš; (A) možeš si kupiti "bijesan" auto za kojeg državi platiš uredno porez, a onda ti svake godine nabiju i godišnji porez, a auto vrijedi sve manje .... ili (B) odlučiš sagraditi vikendicu - kupiš teren, platiš porez; unajmiš arhitekta, platiš mu - a on plati porez (to ti je već uračunao u svoju cijenu); pa unajmiš građevinare, koji kupuju cement, šoder, cigle, betonsko željezo, crepove, grede - i na sve to platiš porez. Onda moraš platiti priključke za vodu, kanalizaciju, struju, platiš porez i PDV. Onda slijedi kupovina opreme: kuhinja, dnevnjak, spavaća soba - i opet platiš porez i PDV. E kad si sa svime gotov, dođe ti porez na vikendicu, kojeg moraš plaćati dok kuća postoji (da ne pričam o tome da sve priključke plaćaš svaki mjesec, bio ti tamo ili ne). Ostaje ti i treća varijanta: (C) da uzmeš tu lovu i odletiš u Bangkok, pa tamo lijepo trošiš dok ne ostane samo za povratnu kartu. I sad u našem Apsurdistanu gdje ima mnogo nezaposlenih (poput mog tate) odgovor je ???? A da ne pričam kad poludi na nekakvog stričeka Ježića i sud gdje je rekao da bu vrnul 5.000.000 Eura u roku od par dana - a ono ništa ! Ili na problem sa Savudrijskom valom - on bi to riješio po kratkom postupku: dao bi Hovatinčiću gliser, pa neka ga tamo hvataju sinkope ....
Ma malo sam se sažalil na tatu i te njegove brige, pa sam ih morao podijeliti sa vama ....

Baš si nešto mislim da je ovo pisanje u potaji malo naporno .... digao sam se u 04.30 dok moji spavaju da izrazim još koju misao. Gdje sam onda stao .... aha - papao sam kao lud triput dnevno, samo da bi usrećio mamu i tatu, a bogme i samog sebe! Višak energije sam trošio na jurcanje po parkovima sa svojim poznanicima, sve dok nisam u Ribnjaku otkrio fontanu! E to je nešto za mene! Jedva sam se popeo preko ruba, a onda presretan zaplivao .... uglavnom, "krstio" sam sve fontane u užem centru, pa čak i onu ispred NSB-a. I tako sam se zabavljao nesmetano, sve dok onaj zločesti striček Bandić (koji navodno voli peseke - kak bi on rekel na svojoj hercegovačkoj inačici kajkavštine) nije to zabranio. Al' nek se friga - ja i dalje furam po svome. I onda su me jednog dana strpali u auto (to vam je neka limena kutija s kojom se može otići daleko) i dovezli na more ..... Isusek, kak' sam bil zaprepašten ! Pa gdo je napravil tak velku fontanu ?!? I nisam se prvo popodne ni smočio .... sve do sutra, kad sam rekao sam sebi: idem, pa što košta da košta. A bilo je tamo i fina družina, skaču u more po lopticu i vraćaju je za novu rundu. A jedan me (malo stariji gospodin, već prosijede dlake) naučio i roniti. Mogu se pohvaliti da sam to naučio sa 6 mjeseci, pa bi me na Manduševcu svi slikali. Onda me mama jednog dana odvela u Maksimir - a tamo hrpa nekakvih pernatih stvorenja, koje sam naprosto morao vidjeti izbliza. Ništa posebno nisu te patke, osim što su fine za papati! A i podloga mog bloga se promijenila - sad je raža, jer mi bolje priliči! No, tada sam otkrio i blato; a najveća mi je radost kad "navučem" moje prijatelje (posebno one svijetle dlake) da se samnom uvaljaju, na užas većine vlasnika. U međuvremenu sam počeo manje jesti, jer sam dogurao do 30 kg, a moram si malo pripaziti na liniju! Zbog moje zaluđenosti vodom jedan je tatin prijatelj rekao: "Ma nije on pas, već pešekan!" I malo da se pohvalim: kad se zablatim do ogrlice, po ulasku u stan samoinicijativno idem u tuš - kabinu i čekam da me isperu!

Hmmmmm ..... u stvari ne znam kako bih počeo .... ja sam vam pas, zovu me Den, malo osebujan, a koristim priliku dok su mama i tata zaspali da nešto napišem, ali o tome docnije !
Prvo čega se sjećam je da su me ljudi kod kojih sam se okotio jednostavno ostavili s još deset malih poput mene u jednoj kartonskoj kutiji ispod mosta. A onda sam, božjom providnošću bio pronađen i odnesen u "Noinu arku", gdje su me onako malog tetošili koliko su mogli. Nažalost, četvero mojih supatnika nije preživjelo, a ja sam onako neagresivan skupljao ostatke. I onda je jednog dana moj "tata" vidjeo moju sliku i poslao "mamu" da me donese ! I ona me nosila tih 18 kilometara, jer striček vozač nije dopustio da i ja uđem u njegov autobus ! A kad sam došao doma .... koja raskoš! Nema naguravanja oko klope - sve što je servirano je MOJE !!!!
(oprostite na gramatičkim i inim greškama, jer tastatura nije prilagođena mojim velikim capama ... trebale bi tipke biti veličine iPad-a da mogu normalno pisati, a ne gađati slova kanđama !)
Zamislite kako sam bio mali da se nisam mogao popeti na krevet ! Bio sam i "neodgojen", jer sam piškio i kakio kad mi je bilo sila, odnosno shvatio da je to sada MOJ dom ! No trudio sam se jako da me razumiju kad je to, pa sam gurao njuškicu - koji put bez rezultata, pa sam onda počeo kakiti pred vratima WC-a, jer su oni tamo išli .... A bio sam dobar, pa iako su mi rasli novi - pravi zubi, pred zakonom izjavljujem da nisam izgrizao ništa vrijednog, osim loptica koje su izgleda iz Kine, jer sam svaku uništio za manje od sata (evo jučer sam baš savladao jednu veliku, koju sam mrcvario tri mjeseca, sve dok se napokon nije predala .... Ostatak kasnije, jer se moji budee, pa ću zamesti tragove ...