Hmmmmm ..... u stvari ne znam kako bih počeo .... ja sam vam pas, zovu me Den, malo osebujan, a koristim priliku dok su mama i tata zaspali da nešto napišem, ali o tome docnije !
Prvo čega se sjećam je da su me ljudi kod kojih sam se okotio jednostavno ostavili s još deset malih poput mene u jednoj kartonskoj kutiji ispod mosta. A onda sam, božjom providnošću bio pronađen i odnesen u "Noinu arku", gdje su me onako malog tetošili koliko su mogli. Nažalost, četvero mojih supatnika nije preživjelo, a ja sam onako neagresivan skupljao ostatke. I onda je jednog dana moj "tata" vidjeo moju sliku i poslao "mamu" da me donese ! I ona me nosila tih 18 kilometara, jer striček vozač nije dopustio da i ja uđem u njegov autobus ! A kad sam došao doma .... koja raskoš! Nema naguravanja oko klope - sve što je servirano je MOJE !!!!
(oprostite na gramatičkim i inim greškama, jer tastatura nije prilagođena mojim velikim capama ... trebale bi tipke biti veličine iPad-a da mogu normalno pisati, a ne gađati slova kanđama !)
Zamislite kako sam bio mali da se nisam mogao popeti na krevet ! Bio sam i "neodgojen", jer sam piškio i kakio kad mi je bilo sila, odnosno shvatio da je to sada MOJ dom ! No trudio sam se jako da me razumiju kad je to, pa sam gurao njuškicu - koji put bez rezultata, pa sam onda počeo kakiti pred vratima WC-a, jer su oni tamo išli .... A bio sam dobar, pa iako su mi rasli novi - pravi zubi, pred zakonom izjavljujem da nisam izgrizao ništa vrijednog, osim loptica koje su izgleda iz Kine, jer sam svaku uništio za manje od sata (evo jučer sam baš savladao jednu veliku, koju sam mrcvario tri mjeseca, sve dok se napokon nije predala .... Ostatak kasnije, jer se moji budee, pa ću zamesti tragove ...