- Ha, ha ha! Ljudi na mjesecu!
Natale se smije širom razjapljenih usta, pokazuje bezube desni. Čitavo mu se tijelo trese. Previja se i udara rukama po mršavim bokovima. Plave oči obasjavaju mu naborano lice poput dva podrugljiva mjeseca. Ne vjeruje nam da su ljudi bili na mjesecu, hodali po njemu, napravili mali korak za čovjeka - veliki za čovječanstvo, da su od tamo donijeli kamenje... Nije on mato, pa da se ovako sprdamo s njim. Previše je toga prošao, i Talijane, i partizane, i komunjare, i ove sada što samo daju obećanja, čak je i velečasnom rekao što ga ide. Nije on munjara, pa da povjeruje kako je okopavanje popovskih vinograda Bogu ugodno djelo. U Boga vjeruje, ali vinogradi s Bogom i oprostom od grijeha ne bi smjeli imati nikakve veze. Ima on dosta soli u glavi, a mi bi mu solili pamet budalaštinama.
- Čovjek na mjesecu! Kako bi hodao? Kamo bi stavio stopala? Pogledaj ga koliki je. Da se nije rukama držao za njega i mahao nogama po nebu?
- Natale, mjesec se samo čini malim zato što je jako daleko. I udaljeni brodovi na pučini izgledaju mali, a svi znamo da su to grdosije.
- To nije isto. Mjesec je mjesec, lanterna na nebu. Kada bi i bilo kao što kažete, što bi ljudi radili tamo gore? Zašto bi uopće htjeli ići?
- Zato što mogu, zato što je tehnologija toliko napredovala da ni mjesec više nije nedostižan.
Natale odmahuje rukom. Više mu nije ni smiješno, a mi smo već pomalo iznervirani njegovom tvrdoglavošću. Cijeli svijet zna za to, samo on ne vjeruje.
- Bilo je na televiziji.
- Televizija laže. Svi lažu. Pametan čovjek ne vjeruje onome što vidi na televiziji. To su samo slike. I vi lažete.
Dosta mu je nadmudrivanja. Diže se i odlazi, struže klimavim nogama po uličici. Čujemo ga kako se nepokolebljivo smije, siguran u sebe. A mi, jesmo li mi sigurni? Gdje su nam dokazi? Jesmo li bili tamo? Jesmo li držali to kamenje u rukama i ako jesmo, kako možemo znati odakle je? Možda je to samo komadić izbrušenog stakla pronađen među kamenčićima na žalu. Možda je sve samo scenografija.
< | srpanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
O svemu što me na ovaj ili onaj način takne, o ljudima i životinjama, kulturi i nekulturi, pubertetu i klimakteriju, hrabrosti i kukavičluku, gluposti i razumu, možda i pokoja priča ako me pukne inspiracija.